"...Pitam s(v)e, naročito iz razloga kada se na sve oko sebe gleda kroz tu, od ljubavi i misaonosti sazdanu, prizmu, da li i koliko smo sami odgovorni, naše ćutanje je toliko gromoglasno da nas to zagluvljuje, a još gore od toga – to i nas zaglupljuje, zašto se je svakodnevni govor sveo na »zakon ulice«, »veleumlje bezumnih«, onaj i onakav ponižavajući i razum vređajući prostakluk koji su Rimljani imali u opticaju, i kod njih su tada učeni ljudi gromoglasno ćutali, pre dve hiljade godina i sami to zazvaše: sermo vulgaris (vulgarni govor) i sermo plebeius (narodni govor)…
Zašto li se naša prosvetiteljska akromatika zaglavi i ostade da gluvari, zajedno sa nama, u našim profesorskim kabinetima, predavaonicama i amfiteatrima, čak ni naši studenti to naše predanje na ulicu ne iznesoše, čega li boje se, je pitanje koje mi se stalno nameće, ali odgovor na njega mi se, naročito ne onaj i onakav koji se utemeljuje u logici, ne nameće i to je ono što me silno rastužuje. Biće da su sve medije, svaku polugu vlasti, »duhovne oce« i sve, baš sve, što vredno je i što čoveka čini racionalnim bićem, su pod strogom kontrolom neobrazovanih, nemoralnih i zlih prostaka, a takve bogastvo iztražavanja uopšte ne zanima …Sve je očiglednije da nas je sve zgrabio virus zakona ulice a la: ignoti nulla cupido – blesav nema nikakvih želja, je Ovidijeva ( Ars amatoria III, 397) izreka kojeg su protivnici volutarizma voleli da upotrebljavaju zastupajući intelektalizam i sa tim branili prednost uma pred voljom i željom, jer ono što čovek ne zna ne može da (po)želi …" ~ KĐK