Hodite kroz polja iznemoglih lutnji,
Sami,i bez straha da će doci zlo,
Veće od ovog što,već,srca slute
-obeliske moći na svakom polju svom.
Kroz ta ista polja izniknuće breze
K'o slapovi kose,što pokorno služe
U nemoći svojoj da prkose sili
I visini svoda svu lepotu pruže.
Samonikle breze na poljima lutnji
Ostaviće hlada za umorne noge,
Utočište duši u potrazi za snom,
U koraku novom,zastalom od ćutnje.
Sami,i bez straha da će doci zlo,
Veće od ovog što,već,srca slute
-obeliske moći na svakom polju svom.
Kroz ta ista polja izniknuće breze
K'o slapovi kose,što pokorno služe
U nemoći svojoj da prkose sili
I visini svoda svu lepotu pruže.
Samonikle breze na poljima lutnji
Ostaviće hlada za umorne noge,
Utočište duši u potrazi za snom,
U koraku novom,zastalom od ćutnje.
