Iz predela fruškogorskih...

...

Noćas
otimam reči gluvoj tišini.
Trudim se
da sačuvam sva ona naša budjenja
sa toplim drhtajima u grudima,
dok lenjo
ispod satensko plave posteljine
pozdravljamo prozeblo,dremljivo jutro.
Sviće polako
još jedan jesenji dan
nad maglovitim obroncima fruškogorskim,
slanim od jutarnje rose..

Trudim se
da zauvek urežem u krhko pamćenje
njegovo postojanje
i sve one skrivene nežnosti...
Kad sve naše Ljubavno od juče
postade Nevoljeno danas,
neminovno,iznenadni dar sudbine
zaogrnusmo sopstvenim prokletstvom.
To je
kao kad sreću koja te drži budnim
ugušiš snom o njoj.
Tada tražiš opravdanje
kako bi mogao
da jednom poveruješ
kako svega od toga,zapravo,
nikad nije ni bilo..

Svake večeri
moj mrtav dan
susretne se sa tvojim
mrtvim danom.
Nemo se u prolazu pogledaju
i produže svojim besciljnim krugom.
Samo još u snu nas ima,
gde zajedno
naše dve siluete,
jedna pored druge,
istim predelom fruškogorskim hodaju...





Ps.Za nekog nejakog da prebrodi sebe,prognanog u vlastitom srcu...


...
 
divilac;bt126305:
....čudno, ... nekako mi ta staza poznata,...
pozdrav za tebe, lejla

Možda smo se susreli na njoj,Divilac..?
Svako sa svojom ružnijom polovinom..:zcepanje:

Oprosti,nisam odolela da ne napišem šta mi je prvo palo na pamet..
Često sam zločesta..a to mi je mehanizam odbrane pred agresivnim naletom frustracije.
Evo..priznajem javno! :roll:

Zahvaljujem ti na komentaru...
Fruška gora mi je divno podneblje,bez obzira na što me vezuje za tužno vreme. :)
 

Back
Top