...
ODLAZAK
Ne možeš još da veruješ da ću iznenada,samo tek tako,ostaviti te i otići,a da se ne okrenem?!
Samo me gledaj...ni da trepnem neću!
Zar ti to nije jasno ni nakon ovih uzajamnih ispitivačkih pogleda koji su narušavali briljantni dijalog dvoje intelektualaca,završen neuspelim ishodom?
Tako to biva kada svako ostaje sa svojim stavovima i sopstvenom fabulom priče (u oba slučaja savršeno potkrepljene).
Tako to biva kada se govori nemuštim jezikom komplikovanog rečnika komunikacije.
Na epilog zajedničke "nemoguće misije" trebala je da te upozori popijena neskafa do pola.
Pratile su je izgovorene reči na pola.
U epp-pauzama režirane drame dolazili su obostrani osmesi...zaustavljeni na pola.
Do pola popijeno je ostalo i ovo vino,nezaobilazan afrodizijak naših susretanja.
Netremice me posmatraš očima neverice i znam te dovoljno da se u ovom trenutku pitaš da li će mi korak na odlasku ostati siguran,da ne pokleknem...da me kolena u zadrhtalosti neće izdati.
Tvoja figura staleškog matorog plejboja gleda me "značajnim" pogledom.
Stojiš podbočenog lakta na zidu ka izlaznim vratima,podignutih obrva iznad pogleda koji sugeriše na mužjačku dominantnost i "jesi li sigurna?",pitaš..
Trudiš se da zadržiš sopstvenu,naizgled hladnu,nezainteresovanost.
Ta bezizražajna poza je već legendarna etiketa,ona je tvoj zaštitni znak.
I znaš li ti kome to "jesi li sigurna" govoriš?!
Pa kad sam ja pre jedne decenije izašla iz jednog svog života i mukotrpno,kroz vatru i trnje,ušla u ovaj drugi,gde neću iz tvog običnog,monotone priče večitog ljubavnika,gladnog pogleda i ogoljene strasti..!
Ne poznaješ ti mene,dragi moj..a imao si šansu da me upoznaš.
Ja sam Ona koja je naučila da se ne okreće za ostavljenim,da ne žali..
I dok budem silazila stepeništem čiji svaki prag poznajem kao svoj dom,znam:sto duhova će u meni horski romoriti:"Stani..vrati se",ali će jedan,koji prepoznajem kao svoj sopstveni "unutrašnji glas" reći:"Idi i ne okreći se,i ne zaustavljaj se.To što si prepoznala,ne znači da si i našla.."
I ja ću taj glas poslušati.
Makar kasnije se i kajala,svesna sam već sada da bih i tada donela istovetnu odluku.
I dalje je ispred mene tvoja slika uzdignutih obrva i onog "značajnog" pogleda koji mi je,od kada sam te upoznala,podizao adrenalin do opasnog nivoa tačke ključanja..
Uvek sam osećala njegov dolazak kroz mučninu u želucu,zujanje u ušima i jezu koja je neverovatnom brzinom moje ruke i noge činila paralisanim.
Ne,taj pogled me više ne onesvešćuje...uspela sam da ga dešifrujem!
A ti i dalje pokušavaš da me zavedeš već vidjenim,kliše-izgledom "mačo" tipa koji svoj olako osvojeni plen drži u šaci veštog lovca.
Ma,ti još uvek nisi spoznao onu drugu,tamnu stranu mog ustrojstva..!
Kada bih želela,(o da li slutiš!) mogla bih grkljan u jednom potezu zuba da ti prerežem..i ispljuvala bih ga pobedonosno na pod!
I tako,sa ustima punim krvi i osvete,bez ikakvog osećaja za životinjski učinjeno,prošla bih kroz ova teška vrata...
Ti još uvek ne znaš da nisam jedna od "onih" na koje te je upozoravala tvoja dominantna majka.
Stara,aristokratskog ponašanja gospodja,nije ni znala da postoje ovakve poput mene.
I nikako nije jasno tebi,majčinom sinu,da ja ne odlazim zato da bi ti kasnije mogao da moliš da se vratim!
Ja mogu biti idealno loša..uvek lošija,bar za stepen,u odnosu na situaciju u kojoj se rvemo bespoštedno,do poslednjeg atoma snage.
Ja mogu biti sve ono što poželim,dragi moj...
I zato,otključaj ta prokleta vrata,prospi ovo gorko vino i zaboravi da sam ikada prešla prag tvog stana!
Zatvori ih za mnom,zauvek...
Ili još bolje:zalupiću ih sama pred tobom!!
....
Ps.Sometimes...somewhere..in another our life,darling.
......
ODLAZAK
Ne možeš još da veruješ da ću iznenada,samo tek tako,ostaviti te i otići,a da se ne okrenem?!
Samo me gledaj...ni da trepnem neću!
Zar ti to nije jasno ni nakon ovih uzajamnih ispitivačkih pogleda koji su narušavali briljantni dijalog dvoje intelektualaca,završen neuspelim ishodom?
Tako to biva kada svako ostaje sa svojim stavovima i sopstvenom fabulom priče (u oba slučaja savršeno potkrepljene).
Tako to biva kada se govori nemuštim jezikom komplikovanog rečnika komunikacije.
Na epilog zajedničke "nemoguće misije" trebala je da te upozori popijena neskafa do pola.
Pratile su je izgovorene reči na pola.
U epp-pauzama režirane drame dolazili su obostrani osmesi...zaustavljeni na pola.
Do pola popijeno je ostalo i ovo vino,nezaobilazan afrodizijak naših susretanja.
Netremice me posmatraš očima neverice i znam te dovoljno da se u ovom trenutku pitaš da li će mi korak na odlasku ostati siguran,da ne pokleknem...da me kolena u zadrhtalosti neće izdati.
Tvoja figura staleškog matorog plejboja gleda me "značajnim" pogledom.
Stojiš podbočenog lakta na zidu ka izlaznim vratima,podignutih obrva iznad pogleda koji sugeriše na mužjačku dominantnost i "jesi li sigurna?",pitaš..
Trudiš se da zadržiš sopstvenu,naizgled hladnu,nezainteresovanost.
Ta bezizražajna poza je već legendarna etiketa,ona je tvoj zaštitni znak.
I znaš li ti kome to "jesi li sigurna" govoriš?!
Pa kad sam ja pre jedne decenije izašla iz jednog svog života i mukotrpno,kroz vatru i trnje,ušla u ovaj drugi,gde neću iz tvog običnog,monotone priče večitog ljubavnika,gladnog pogleda i ogoljene strasti..!
Ne poznaješ ti mene,dragi moj..a imao si šansu da me upoznaš.
Ja sam Ona koja je naučila da se ne okreće za ostavljenim,da ne žali..
I dok budem silazila stepeništem čiji svaki prag poznajem kao svoj dom,znam:sto duhova će u meni horski romoriti:"Stani..vrati se",ali će jedan,koji prepoznajem kao svoj sopstveni "unutrašnji glas" reći:"Idi i ne okreći se,i ne zaustavljaj se.To što si prepoznala,ne znači da si i našla.."
I ja ću taj glas poslušati.
Makar kasnije se i kajala,svesna sam već sada da bih i tada donela istovetnu odluku.
I dalje je ispred mene tvoja slika uzdignutih obrva i onog "značajnog" pogleda koji mi je,od kada sam te upoznala,podizao adrenalin do opasnog nivoa tačke ključanja..
Uvek sam osećala njegov dolazak kroz mučninu u želucu,zujanje u ušima i jezu koja je neverovatnom brzinom moje ruke i noge činila paralisanim.
Ne,taj pogled me više ne onesvešćuje...uspela sam da ga dešifrujem!
A ti i dalje pokušavaš da me zavedeš već vidjenim,kliše-izgledom "mačo" tipa koji svoj olako osvojeni plen drži u šaci veštog lovca.
Ma,ti još uvek nisi spoznao onu drugu,tamnu stranu mog ustrojstva..!
Kada bih želela,(o da li slutiš!) mogla bih grkljan u jednom potezu zuba da ti prerežem..i ispljuvala bih ga pobedonosno na pod!
I tako,sa ustima punim krvi i osvete,bez ikakvog osećaja za životinjski učinjeno,prošla bih kroz ova teška vrata...
Ti još uvek ne znaš da nisam jedna od "onih" na koje te je upozoravala tvoja dominantna majka.
Stara,aristokratskog ponašanja gospodja,nije ni znala da postoje ovakve poput mene.
I nikako nije jasno tebi,majčinom sinu,da ja ne odlazim zato da bi ti kasnije mogao da moliš da se vratim!
Ja mogu biti idealno loša..uvek lošija,bar za stepen,u odnosu na situaciju u kojoj se rvemo bespoštedno,do poslednjeg atoma snage.
Ja mogu biti sve ono što poželim,dragi moj...
I zato,otključaj ta prokleta vrata,prospi ovo gorko vino i zaboravi da sam ikada prešla prag tvog stana!
Zatvori ih za mnom,zauvek...
Ili još bolje:zalupiću ih sama pred tobom!!
....
Ps.Sometimes...somewhere..in another our life,darling.
......