iz igre reci II

slap krvi mi viri iz usana koje svojom punocom udaraju revnosno po tvojim butinama. kolena pucaju kroz kicmu seku pirkavi dodiri. posrnula sam da uzmem gutljaj vina sa tvojih usana i izvrsim udar po tvom obrazu sanjivim od nedostatka radoznalostti. nelagodno se osecam u uzoli k urve i dame dok baratas mojim osecanjima kao bacac nozeva. zbog tebe cast viri usnulo i davno bojena se snizava u meke tonove kao davno oblizana Van Gogova slika. Pokusavam da sacuvam svoju cast dok se osecam kao opijeno pseto i u ludilu odgrizam komad tvoje butine jer cast je draza igracka od bilo koje tvoje smicalice.
 

Back
Top