Iz Gorskog Vijenca

Iz Gorskog Vijenca

...Crni dane, a crna sudbino !
O kukavno Srpstvo ugaseno,
zla nadzivjeh tvoja svakolika,
a s najgorim hocu da se borim !
Da, kad glavu razdrobis tijelu,
u mucenju izdisu clenovi...

Kugo ljudska, da te Bog ubije !
Ali ti je malo posvijeta
te si svojom zloscu otrovala,
no si otrov adske svoje duse
i na ovaj kamen izbljuvala ?
Mala ti je sertva sva Srbija
od Dunava do mora sinjega ?
Na tron sjedis nepravo uzeti,
ponosis se skiptrom krvavijem;
hulis Boga s svetoga oltara,
munar dubi na krst razdrobljeni !
Ali sjenku sto mu sce trovati
te je u zbjeg sobom unijese
medju gore za vjecnu utjehu
i za spomen roda junackoga ?
Vec je u krv ona prekupata
stoput tvoju, a stotinu nasu !

Vidji posla cara opakoga,
koga djavo ovacemu uci:
"Crnu Goru pokorit ne mogu
ma nikako da je sasvim moja;
s njima treba ovako raditi..."
Pa im poce demonski mesija
lazne vjere pruzat poslastice.
Bog vas kleo, pogani izrodi,
sto ce turska vjera medju nama ?
Kuda cete s kletvom pradjedovskom ?
Su cim cete izac pred Milosa
i pred druge srpske vitezove,
koji zive doklen sunca grije ?...

Petar Petrovic Njegos