IV Kongres KPJ, Drezden.

  • Začetnik teme Začetnik teme Kor
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Kor

Poznat
Poruka
7.634
Rec je o prilicno tajanstvenom dogadjaju koji se odigrao u Drezdenu od 3. do 15. novembra 1928. godine. Neverovatna je dalekoseznost odluka koje su tada donesene i cinjenica da se odluke tog sastanka ostvaruju i dan danas. Tada je srpska burzoazija i monarhija odredjena kao glavni neprijatelj dobrostanja svih juznoslovenskih naroda a krajnji dometi tih odluka su bili na ociglednu stetu srpskog naroda na Balkanu krajem XX veka.

Otvaram temu da bi pokusali na jednom mestu da skupimo sto vise informacija u vezi ovih dogadjaja da bi se ljudi upoznali sa starima koje su dugo skrivane od njihovih ociju.
 
Postignut dogovor o razbijanju Kraljevine Jugoslavije na 8 novih država.
Kada je Tito došao na čelo KP, politika je promenjena.
To je to u glavnim crtama. :mrgreen:

Pa mislim da bar polovina onih koji citaju PDF istorija zna to u glavnim crtama ali mi je cilj da se sazna mnogo vise o tim dogadjajima sa vise detalja, autenticnih dokumenata (ukoliko ih neko ima).
 
Из поговора "Књиге о Косову" Димитрија Богдановића, САНУ, Београд, 1986 (подвукао С.С.):

Do kraja je koncept likvidacije Jugoslavije razrađen u odlukama IV kongresa KPJ [Drezden, 1928]. Jugoslavije je imala da ce raspadne na posebne nezavisne države - Hrvatsku, Crnu Goru, Makedoniju, Sloveniju; Srbija ce i ne pominje, dok će ce mađarska i albanska nacionalna manjina otcepiti, jer je njihovu zemlju, navodno, "anektirala" srpska buržoazija; tražila ce saradnja sa velikoalbanskim Kosovskim komitetom [kao što ce na drugoj strani pružala podrška hrvatskim ustašama u Lici, 1932]. Kombinacije o broju "nezavisnih" država i uopšte o načinu i rezultatu raspada Jugoslavije stalno su ce potom menjale, ali se i 1934. godine još gleda na Srbe u Jugoslaviji van Srbije [a izričito i na Kosovu] kao na "okupatore" koje treba "prognati".
http://sivisoko.blogspot.com/2008/05/blog-post_07.html

http://sh.wikipedia.org/wiki/Komunisti%C4%8Dka_partija_Jugoslavije
Četvrti kongres KPJ
održan je u Drezdenu, u Nemačkoj od 6. do 12. novembra 1928. godine, istakao je da se Jugoslavija nalazi pred revolucionarnim raspletima. Kongres je osudio levu i desnu frakciju. Za političkog sekretara izabran je Jovan Martinović, a Đuro Đaković za organizacionog sekretara Partije. Uostalom na ovom kongresu su donesene odluke o stvaranju nezavisnih država: Srbije, Kosova i Metohije, Makedonije, Hrvatske, Bosne, Slovenije, Vojvodine i Crne Gore, tj. ovih sadašnjih država, koje se nalaze u susedsvu Srbije a koje su bile u sastavu Kraljevine Jugoslavije.
 
Cekajuci da se pojave "jaci" papiri, i ja prenosim pisanje sa drugog sajta.

Ratko Dmitrović - Sudbina Srba određena je 1928. godine u Drezdenu

Prošlo je osam decenija od jednog skupa jugoslovenskih komunista, koji je u politički život tadašnje države uveo mržnju prema Srbima i nacrtao granice država koje će se roditi početkom devedesetih
Ulupao sam pedeset i četiri godine, od toga trideset u novinarstvu, namenski pročitao brežuljak knjiga, dokumenata, zapisnika, istorijskih udžbenika, sećanja učesnika važnih događaja, analiza ideološki protkanih i analiza oslobođenih ideologija, razgovarao sa ljudima, sve tragajući za rešenjem jedne misterije, ali … nije vredelo.​
Nikada nisam dokučio odgovor na pitanje zbog čega se komunizam, sa svim pojavnim oblicima na prostoru bivše Jugoslavije, najdublje ukorenio kod Srba, iako je ta ideologija u bivšoj državi jedino Srbima donela ogromna stradanja, muke, proterivanja, gubitak teritorija.​
Odnosno, zbog čega mnogi Srbi i danas poštuju komunističke vođe koje su im nanele više zla nego Hitlerove divizije. Preterujem? Ne, nažalost. Onaj ko hoće, može da sazna, samo je pitanje truda i vremena.​
GENOCID NAD SRBIMA
I na ovom mestu, u „Pečatu“, nekoliko puta do sada ukazivao sam na jedan datum i događaj iz istorije Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) koji se decenijama vrlo smerno, uporno i pedantno sakriva od srpske javnosti. Da, u pitanju je Četvrti kongres KPJ održan 1928. godine u Drezdenu. Značaj tog skupa, rasprava na njemu, programski dokumenti koji su usvojeni, osnov su svih kasnijih antisrpskih činjenja na prostoru Jugoslavije, uključujući – nemam problem da ovo kažem – genocid koji su ustaše u NDH provele nad Srbima. Tvrdnja jeste jaka, ali su dokazi još jači.​
Šta se to dogodilo u Drezdenu, od 3. do 15. novembra 1928. godine na Četvrtom kongresu KPJ? Ko je bio tamo? Da li je taj skup jugoslovenskih komunista zaista naduo jedra ustaškog pokreta, ohrabrio svako antisrpsko delovanje u budućnosti, postavio temelje budućih nezavisnih država, a na štetu Srba, stvorio embrione budućih naroda koji će nastati iz srpskog bića i živeti na patološkoj mržnji prema Srbima? Svaki odgovor na ova pitanja je potvrdan.​
Dakle, u Drezdenu je na početku Kongresa, u analizi političkog stanja u Kraljevini SHS, konstatovano da su stvaranjem te države južnih Slovena pod vlast velikosrpske buržoazije stavljeni Slovenci, Hrvati, Crnogorci, ali i znatna albanska, bugarska i mađarska područja. Ova konstatacija i ono što sledi, izvučeno je iz dokumenata KPJ, i ne predstavlja ni najmanju tajnu. Ne upotrebljavam navodnike iz razloga što su sve te tvrdnje bukvalno prepisane i nesumnjivo su autentične.​
KPJ označila je srpsku buržoaziju i vojsku Monarhije kao svog glavnog neprijatelja, podvlačeći da se borba mora preneti u samu Srbiju, kao bazu hegemonističkog režima, a da ta borba mora da započne priznavanjem otcepljenja etničkim zajednicama koje to žele i oružanim ustankom, odnosno izazivanjem oružane pobune u zemlji, njenim rasturanjem i stvaranjem novih država na ruševinama Kraljevine SHS.​
To se vrlo precizno navodi u dokumentu Kongresa, nazvanom „Rezolucija o privrednom i političkom položaju“, gde stoji da će se KPJ boriti za uspostavu nezavisne Hrvatske, nezavisne Crne Gore, Makedonije i nezavisne Slovenije, dok će mađarskoj manjini u Vojvodini dati pravo na otcepljenje.​
Posebna pažnja posvećena je „albanskom pitanju“ za koje su delegati Četvrtog kongresa KPJ rekli da je suštinsko. Konstatuje se da je posle Prvog svetskog rata jedna trećina sveukupnog albanskog stanovništva pala pod vladavinu ugnjetačkog režima velikosrpske buržoazije i naglašava da je oslobođenje tog naroda od srpske okupacije moguće samo kroz sveopšti ustanak.​
 
„VELIKA ALBANIJA“
U ovom smislu jugokomunisti su te 1928. godine pozvali „Kosovski komitet“ da se digne protiv srpske okupacije, kao i radničku klasu na tom prostoru Balkana da ustanak podrži i pomogne kako bi se spojio ugnjeteni i raskomadani albanski narod i stvorio svoju nezavisnu i ujedinjenu Albaniju. Skrećem pažnju na ovo „ujedinjenu“, pošto se radi o pozivu na stvaranje „velike Albanije“, ovoga što danas imamo; Albanija, Kosovo i zapadna Makedonija, prostor nastanjen isključivo Šiptarima, na kojem samo formalno postoje granice. U praksi je to jedinstven teritorij i preostaje samo njegovo proglašenje za jednu državu, sa delom Crne Gore u njoj, što je ovih dana najavio i Adem Demaći.​
E sada dolazimo do „Akcionog programa“ najvažnijeg dokumenta Četvrtog kongresa KPJ koji izaziva jezu i osam decenija posle tog za Jugoslaviju i Srbe sudbonosnog događaja. U njemu se naglašava da u tim danima samo KPJ pomaže borbu potlačenih naroda za oslobađanje od velikosrpske okupacije, ali da to jugo-komuniste neće omesti, ni demoralisati.​
Komunisti u spomenutom dokumentu otvoreno pozivaju sve nacionalno-revolucionarne organizacije u Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori, Kosovu i VMRO u Makedoniji, na „progon srpskih okupatora, srpskih trupa, činovnika i žandarma, kao i srpskih četnika iz Hrvatske, Slovenije, Dalmacije, Vojvodine, Bosne, Crne Gore, Makedonije i sa Kosova“. Na kraju dokumenta komunisti pozivaju sve potlačene narode, nesrbe, da odbiju služenje vojnog roka izvan svog zavičaja.​
Neverovatno koliko sve ovo podseća na 1991. godinu. Tuđman, Kučan i Alija delovali su doslovno po uputstvima iz Drezdena.​
Četvrti kongres izabrao je novi Centralni komitet i Politbiro u koji su ušli: Filip Filipović, Milan Gorkić, Gojko Vuković, Đuro Đaković, Jakov Žorga, Jovan Mališić, Đuro Salaj, Božo Vidas, Marko Mašanović, Laza Stefanović i Petar Radovanović. Za političkog sekretara izabran je Jovan Mališić, a za organizacionog Đuro Đaković. Kongres je, ovo je dodatno interesantno, osudio delovanje „desne frakcije“ KPJ, predvođene Simom Markovićem.​
O čemu se radi. Marković je bio jedan od najobrazovanijih komunista tog vremena u Evropi. Doktorirao je 26. juna 1913. godine, sa disertacijom „Opšta Rakatijeva jednačina prvog reda“, pred Odborom koji su činili Milutin Milanković i Mihajlo Petrović Alas.​
Marković je bio lični prijatelj Lenjina, član Izvršnog komiteta Kominterne, ali se nije slagao ni sa Kominternom, ni sa svojim partijskim drugovima u vezi sa pitanjem budućnosti Jugoslavije. On je branio stav da Jugoslaviju ne bi trebalo razbijati, da stvaranje nacionalnih država može da bude pogubno i tragično. Samo nekoliko meseci po okončanju Četvrtog kongresa rukovodstvo KPJ isključilo je Markovića iz svojih redova.​
Da se vratimo i pojasnimo onaj deo gde spominjem komunistički vetar i ustaška jedra. Zvuči nestvarno, ali samo za neupućene. I jedni i drugi, komunisti i ustaše, imali su, videli smo, iste ciljeve na početku antisrpskog delovanja. I načini borbe bili su im isti. Jačih dokaza za tu tvrdnju ne bi trebalo tražiti izvan događaja koji istoričari definišu kao „Velebitski ustanak“.​
 
ANTIFAŠISTIČKI USTANAK
Dogodio se 1932. godine, samo četiri godine posle Kongresa KPJ i apela svim nesrpskim narodima, njihovim revolucionarnim i terorističkim organizacijama, da se dižu na ustanak protiv srpske okupacije. Pred kraj leta, te 1932, „Hrvatska revolucionarna organizacija“, poznata kao ustaše, predvođena Antom Pavelićem donosi odluku da se oružano napadnu institucije Kraljevine Jugoslavije u Lici, i na taj način otpočne borba za oslobađanje hrvatskog naroda od srpske okupacije.​
Taman kako su rekli i preporučili jugo-komunisti u Drezdenu. Pod okriljem noći, između šestog i sedmog septembra, ustaše predvođene Andrijom Artukovićem napadaju žandarmerijsku stanicu u selu Brušani, kod Gospića. Sukob je trajao manje od jednog sata, žandarmi su spremno odgovorili na napad i naterali pavelićevce da se povuku prema Velebitu. U pucnjavi je ubijen ustaša Stjepan Devčić, a jedan žandarm lakše je ranjen.​
Tim povodom oglasila se i KPJ preko svog lista „Proleter“, koji, u broju 28, objavljuje tekst pod naslovom „Ustaški pokret u hrvatskim krajevima“ u kojem je, pored ostalog, pisalo: „Komunistička partija pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka, i stavlja se potpuno na njihovu stranu. Dužnost je svih komunističkih organizacija i svakog komuniste da taj pokret pomogne, organizuje i predvodi“.​
Ovo poslednje, „predvodi“ nije realizovano sa ustašama, ali je u potpunosti primenjeno 1941. godine, u antifašističkom ustanku Srba u Hrvatskoj, kada su na teritorije sa srpskom većinom dolazili komunisti, Hrvati, predstavljali se kao protivnici ustaštva, srpski saborci, uzimali za sebe pozicije tzv političkih komesara, taj srpski ustanak protiv fašizma kanalisali u željenom smeru i na kraju ga pripisali isključivo sebi. Danas u Hrvatskoj, u priči o antifašizmu, Srbe niko ne spominje.​
Nije vam potrebno više od pet minuta da na sto ispred sebe stavite zaključke Četvrtog kongresa KPJ, ono što danas imamo na prostoru bivše Jugoslavije i uporedite. Sve je ostvareno. Osim odvajanja Vojvodine.​
 
Koliko ljudi uopste zna da je KP Srbije osnovana tek posle II sv. rata? Ni ja to nisam znao do pre 10-ak godina.

Za razliku od Srbije KP Hrvatske i Slovenije su osnovane jos 1937 godine. Ocigledno je da ovo nije bilo slucajno i da je imalo jasnu politicku pozadinu.
 
Koliko ljudi uopste zna da je KP Srbije osnovana tek posle II sv. rata? Ni ja to nisam znao do pre 10-ak godina.

Za razliku od Srbije KP Hrvatske i Slovenije su osnovane jos 1937 godine. Ocigledno je da ovo nije bilo slucajno i da je imalo jasnu politicku pozadinu.

Nije slucajno u smislu da od Srbije nije tad bilo "ni abera", niti je ko tad /pogotovo od Srba/ vodio racuna o nekakvoj osim imaginarnoj "Srbiji". Znaci islo se na to dje vec postoji plodno tlo..Titovci su smatrali da je najlakse nametnuti komunu ako se razbije tkz. jugoslavija.. time su valjda racunali da ce lakse pasti i rezim i monarhija i lakse ce se sve to sprovesti.

Kao sto nije slucajno da su Titovci zapoceli komuno-revoluciju bas u Srbiji a ne nedje drugo, jer je to u datom trenutku bilo najpovoljnije. Tito je izjavio dva puta da ne bi nidje iz Srbije ni isli da nije bilo Nedica (koji je za razliku od Draze bio iskreni anti-komunista).

U ratu su iskoristeni Srbi u svim srpskim krajevima jer je tu bio povoljan teren i tenutak da budu iskoristeni kao topovsko meso revolucije..

Znali su sta oce, na to su se dugo spremali, i kad je dosao trenutak nametnuli su svoju tiraniju.. Sto je najgore, nije bilo nekoga ko bi ih u tome pomeo.. Cetnici kao vojska bili su anti-komunisti, ali kad se pogleda malo dublje, to nijesu bili oni koji su vodili cetnike.. Takodje treba uviditi da otpor komuni u svim srpskim krajevima je nastao spontano, nezavisno jedan od drugoga, i to je djelo pojedinaca a ne neke vrhovne odluke.
 
Nije slucajno u smislu da od Srbije nije tad bilo "ni abera", niti je ko tad /pogotovo od Srba/ vodio racuna o nekakvoj osim imaginarnoj "Srbiji". Znaci islo se na to dje vec postoji plodno tlo..Titovci su smatrali da je najlakse nametnuti komunu ako se razbije tkz. jugoslavija.. time su valjda racunali da ce lakse pasti i rezim i monarhija i lakse ce se sve to sprovesti.

Kao sto nije slucajno da su Titovci zapoceli komuno-revoluciju bas u Srbiji a ne nedje drugo, jer je to u datom trenutku bilo najpovoljnije. Tito je izjavio dva puta da ne bi nidje iz Srbije ni isli da nije bilo Nedica (koji je za razliku od Draze bio iskreni anti-komunista).

U ratu su iskoristeni Srbi u svim srpskim krajevima jer je tu bio povoljan teren i tenutak da budu iskoristeni kao topovsko meso revolucije..

Znali su sta oce, na to su se dugo spremali, i kad je dosao trenutak nametnuli su svoju tiraniju.. Sto je najgore, nije bilo nekoga ko bi ih u tome pomeo.. Cetnici kao vojska bili su anti-komunisti, ali kad se pogleda malo dublje, to nijesu bili oni koji su vodili cetnike.. Takodje treba uviditi da otpor komuni u svim srpskim krajevima je nastao spontano, nezavisno jedan od drugoga, i to je djelo pojedinaca a ne neke vrhovne odluke.

Остаје чињеница да Тито и "титовци" ипак нису растурили Југославију, а могли су да су хтели. Мислим да овде постоји разлике између Тита пре рата, који је био обичан агент Коминтерне (и то по сопственим речима) и Тита после рата, који је постао међународни играч и државник.
 
Остаје чињеница да Тито и "титовци" ипак нису растурили Југославију, а могли су да су хтели. Мислим да овде постоји разлике између Тита пре рата, који је био обичан агент Коминтерне (и то по сопственим речима) и Тита после рата, који је постао међународни играч и државник.

Naprotiv,Tito nije mogao za života sasvim rasturiti Jugoslaviju jer su se o obnovi Jugoslavije kao države krajem WWII sporazumele sile pobednice.Ono što je on mogao da učini i što jeste učinio,bilo je stvaranje pretpostavki za raspad na način koji je on kao hrvatski nacionalista priželjkivao.
 
Poslednja izmena:
Rec je o prilicno tajanstvenom dogadjaju koji se odigrao u Drezdenu od 3. do 15. novembra 1928. godine. Neverovatna je dalekoseznost odluka koje su tada donesene i cinjenica da se odluke tog sastanka ostvaruju i dan danas. Tada je srpska burzoazija i monarhija odredjena kao glavni neprijatelj dobrostanja svih juznoslovenskih naroda a krajnji dometi tih odluka su bili na ociglednu stetu srpskog naroda na Balkanu krajem XX veka.

Otvaram temu da bi pokusali na jednom mestu da skupimo sto vise informacija u vezi ovih dogadjaja da bi se ljudi upoznali sa starima koje su dugo skrivane od njihovih ociju.
KPJ nije bila ništa drugo do agentura Sovjetskog Saveza.Zaključci tog kongresa odražavaju stav Sovjeta o Jugoslaviji tog trenutka.Kasnije,usled opasnosti od Nemačke,Sovjeti su promenili mišljenje ali su hrvatski i slovenački nacionalisti nastavili da vode glavnu reč u KPJ sve do kraja njenog postojanja.
 
Остаје чињеница да Тито и "титовци" ипак нису растурили Југославију, а могли су да су хтели. Мислим да овде постоји разлике између Тита пре рата, који је био обичан агент Коминтерне (и то по сопственим речима) и Тита после рата, који је постао међународни играч и државник.

Moje neko misljenje je da je postojala neka vrsta dogovora onih koji su odlucivali da do raspada dodje posle raspada SSSR-a. Za vreme Broza su postavljeni temelji da do tog raspada zaista i dodje, odnosno, da se realizuju zakljucci IV kongresa.
 
KPJ nije bila ništa drugo do agentura Sovjetskog Saveza.Zaključci tog kongresa odražavaju stav Sovjeta o Jugoslaviji tog trenutka.Kasnije,usled opasnosti od Nemačke,Sovjeti su promenili mišljenje ali su hrvatski i slovenački nacionalisti nastavili da vode glavnu reč u KPJ sve do kraja njenog postojanja.

U principu je tako ali je interesantno i to kako su nasli zajednicke interese sa ostalim srpskim neprijateljima, prvnstveno Vatikanom. Ne treba smetnuti sa uma da su se kod nas sprovodili interesi nekoliko centara moci. Govoriti da je u pitanju samo i iskljucivo agentura SSSR-a mislim da je dovoljno pogresno. Ne treba zaboraviti ko je cinio najvecu masu komunista po Nemackoj gde je ovaj kongres na kraju i odrzan. Nisu li na kraju krajeva zakljucci u potpunosti u skaldu sa nemackim interesima na Balkanu?

I u SSSR-u je ruski narod proglasen za nosioca hegemonizma i sa njim se trebalo obracunati slicno kao sa Srbima. Doduse, tamo nisu tako temeljito isli na razaranje teritorije i stvaranje novih drzava kao kod nas.
 
U principu je tako ali je interesantno i to kako su nasli zajednicke interese sa ostalim srpskim neprijateljima, prvnstveno Vatikanom. Ne treba smetnuti sa uma da su se kod nas sprovodili interesi nekoliko centara moci. Govoriti da je u pitanju samo i iskljucivo agentura SSSR-a mislim da je dovoljno pogresno. Ne treba zaboraviti ko je cinio najvecu masu komunista po Nemackoj gde je ovaj kongres na kraju i odrzan. Nisu li na kraju krajeva zakljucci u potpunosti u skaldu sa nemackim interesima na Balkanu?

I u SSSR-u je ruski narod proglasen za nosioca hegemonizma i sa njim se trebalo obracunati slicno kao sa Srbima. Doduse, tamo nisu tako temeljito isli na razaranje teritorije i stvaranje novih drzava kao kod nas.
Isključivo agentura SSSR-a.SSSR je organizovao,finansirao,formulisao program,davao instrukcije,postavljao komandni kadar,kažnjavao ...
Ako su se stavovi KPJ odnosno SSSR-a,Nemačke i Vatikana u jednom trenutku podudarili po pitanju Jugoslavije,to je čista slučajnost a ne rezultat nekog njihovog sporazuma.
 
Poslednja izmena:
Isključivo agentura SSSR-a.SSSR je organizovao,finansirao,formulisao program,davao instrukcije,postavljao komandni kadar,kažnjavao ...
Ako su se stavovi KPJ odnosno SSSR-a,Nemačke i Vatikana u jednom trenutku podudarili po pitanju Jugoslavije,to je čista slučajnost a ne rezultat nekog njihovog sporazuma.

Dobro, to je tvoje misljenje. Ja i ne sporim da je to najvecim delom tako ali bi bilo pomalo komicno misliti da je jedino Kraljevini SHS i Srbima Sovjetski Savez namenio unistenje, dok istu ulogu nije namenio drugim narodima i drzavama, koje su bile mnogo veci problem za opstanak SSSR-a nego sto je to KSHS i srpski narod.

videli smo pocetkom 90-ih da su najvecu podrsku sprovodjenju odluka IV Kongresa davala upravo Nemacka i Vatikam a ne SSSR ili Rusija. Isto tako znamo da je Brzezinski 70-ih osmislio strategiju unistenja SFRJ, dok je za vreme Regana SAD odlucila da se ovo sprovede u delo.
 
Dobro, to je tvoje misljenje. Ja i ne sporim da je to najvecim delom tako ali bi bilo pomalo komicno misliti da je jedino Kraljevini SHS i Srbima Sovjetski Savez namenio unistenje, dok istu ulogu nije namenio drugim narodima i drzavama, koje su bile mnogo veci problem za opstanak SSSR-a nego sto je to KSHS i srpski narod.

videli smo pocetkom 90-ih da su najvecu podrsku sprovodjenju odluka IV Kongresa davala upravo Nemacka i Vatikam a ne SSSR ili Rusija. Isto tako znamo da je Brzezinski 70-ih osmislio strategiju unistenja SFRJ, dok je za vreme Regana SAD odlucila da se ovo sprovede u delo.
Sovjetski Savez se bavio izvozom revolucije a etničke sporove u zemljama koje je posmatrao kao podobne za izvoz revolucije koristio je za njhovo slabljenje.
Sastav stanovništva drugih evropskih zemalja uglavnom je bio etnički homogen pa bi i pozivi na cepanje tih država u tim zemljama naišli samo na nerazumevanje i osudu.U KSHS nije bilo tako.Veliki delovi stanovništva su tražili upravo ovo o čemu i govore zaključci Drezdenskog kongresa.Tzv.KPJ je nastojala da pod njenim vođstvom objedini separitističke pokrete ili najmanje da postane više atraktivna za nacionaliste iz redova "ugroženih" grupa.
 
Остаје чињеница да Тито и "титовци" ипак нису растурили Југославију, а могли су да су хтели. Мислим да овде постоји разлике између Тита пре рата, који је био обичан агент Коминтерне (и то по сопственим речима) и Тита после рата, који је постао међународни играч и државник.

Ko sto reko, u jednom momentu je bilo povoljnije razbiti a u drugom, kad su vec dobili sve, nije bilo potrebe za to.. Stavise, imali su cilj da se prosire, da uzmu sve do Soluna, Trst itd. ali su ih tu zauzdali isti oni koji su im pripomogli da dodju na vlast.

Da, medjunarodni igrac i drzavnik u smislu "prvi medju najgorima" tj. nesvrstanom gologuzijom i prosjacima.. Kao sto su ga prilike dovele na to mjesto na kojem je bio, tako su ga prilike odrzavale na tome mjestu.

Sto vise citam o Titi i Titovcima, slika je jasna, da je rijec o najobicnijim razbojnicima. No bilo kako bilo, nikad oni Srbima ne bi nametnuli komunizam da nije bilo tkz.jugoslovenske mutljage, koja je Srbima pomutila i pamet i obraz i sve sto su im preci bili i stvorili ljutom mukom..
 
Sovjetski Savez se bavio izvozom revolucije a etničke sporove u zemljama koje je posmatrao kao podobne za izvoz revolucije koristio je za njhovo slabljenje.
Sastav stanovništva drugih evropskih zemalja uglavnom je bio etnički homogen pa bi i pozivi na cepanje tih država u tim zemljama naišli samo na nerazumevanje i osudu.U KSHS nije bilo tako.Veliki delovi stanovništva su tražili upravo ovo o čemu i govore zaključci Drezdenskog kongresa.Tzv.KPJ je nastojala da pod njenim vođstvom objedini separitističke pokrete ili najmanje da postane više atraktivna za nacionaliste iz redova "ugroženih" grupa.

Stipe Radic je odrzao govor pred Kominternom 1923 i tad je njima ljepo objasnio unutrasnje stanje i kakvo je gowno od drzave tkz. jugoslavija... plodno tlo za svaku vrstu rovarenja. Cak mu je, cini mi se, i drug Staljin cestitao. Stipe Radic je cak pred njma rekao da ce proglasiti Hrvatsku socijalistvicku seljacku republiku ako ga oni podrze... itd.
 
Само свесни чињенице да антисрпска политика Запада није од јуче, ни од пре 20 година већ од много раније ми можемо даље.
Зато треба прихватити чињеницу да је иста политика само део антируске политике коју спроводи Америка, а која је почела још 1904. када су Амери стали на страну Јапана против Русије и наставила се увођењем комунизма у Русију(још 1917. Троцки је у Њујорку добио новчану помоћ од Амера), па затим и у друге делове света, да би се те земље изнутра уништиле управо комунизмом. Уосталом, и данас видимо колико је Источна Европа заостала у развоју у односу на Запад.
Изм. осталог ове чињенице и јесу доказ да Југославија и јесте настала да би се несрпски и антируски народи у њој осамосталили, и да је њена сврха и била да се најбројнији проруски народ на Балкану уништи и морално и материјално. А обе Југославије су и биле најбоље средство за то-и краљева и комунистичка...Зато се не треба ни чудити антисрпској политици комуниста...
 
Један текст о IV конгресу КПЈ из књиге,

Историја Савеза Комуниста Југославије - кратак преглед (друго издање)
Перо Морача, Др Душан Биланџић, Др Станислав Стојановић
Издавачко предузеће „Рад“ Београд, 1977.

(преносим у оригиналу, немој да неко није прочитао, нисам ја будала да куцкам ово за ђабе :lol:)

[table="width: 700, class: outer_border"]
[tr]
[td]Četvrti kongres KPJ


Novembra 1928. u Drezdenu održan je IV kongres KPJ. Glavne teme ovog kongresa bile su likvidacija frakcijskih borbi i politike Partije. U to vrijeme KPJ je imala 2.034 člana.

Poslije oštre kritike, Kongres je osudio obje frakcije, a ovlastio novi CKKPJ da isključi svakog partijskog funckcionera koji bi pokušao da oživljava frakcijske borbe. U novi Centralni komitet nisu izabrani funkcioneri koji su bili upleteni u frakcijske borbe. Za političkog sekretara CK izabran je Jovan Mališić (Martinović), a za organizacionog sekretara Đuro Đaković.

Kongres je razradio osnovne političke linije Partije I njene neposredne zadatke, polazaći pri tome od Programa Kominterne koji je usvojen na njenom VI kongresu, avgusta 1928. Ovaj kongres Kominterne održan je u vrijeme kada je bila na pomolu velika svjetska ekonomska kriza. Prvi simptomi te krize, koja će izbiti svom žestinom u slijedećoj, 1929. Godini, pokazali su da je stabilizacija do koje je došlo poslije revolucionarne plime na kraju prvog svjetskog rata imala prolazan, privremeni karakter. Polazeći od toga, Kongres je istakao ocjenu da kapitalizam ponovo ulazi u nepremostivu krizu koja otvara etapu novih revolucionarnih okršaja. U takvoj situaciji socijaldemokratija i druge reformističke struje postaju glavni neprijatelj radničkog pokreta, zbog čega je Kongres pred sve komunističke partije postavio zadatak da se protiv njih bore odlučno i beskompromisno. U program je podrobnije analizarana situacija u pojedinim zemljama sa stanovišta predstojećeg revolucionarnog raspleta u njima. Jugoslavija je uvrštena u red onih zemalja u kojima predstoji buržuasko-demokratska revolucija, koja će brzo prerasti u proletersku revoluciju.

Četvrti kongres KPJ prihvatio je Program Kominterne I na osnovu njegovih ocjena i stavova razradio političku liniju i zadatke KPJ. U dokumentima koje je ovaj kongres usvojio tvrdi se da se Jugoslavija neposredno nalazi pred revolucionarnim raspletom, da je vladajući sistem u stanju raspadanja, da buržoazija nije više u mogućnosti da nađe izlaz iz ćorsokaka. Snaga i uticaj opozicionih buržoaskih pokreta su sasvim potcijenjeni i zanemareni, a radnički pokret i KPJ ocijenjeni kao snage sposobne da predvode narodne mase u borbi za revolucionarni preobražaj. Iako se izjasnio za stvaranje jedinstvog fronta radničke klase, Kongres je zabranio svaki kontakt komunista sa socijaldemokratama i reformističkim sindikatima, bez obzira na to što su u to vrijeme, naročito u nekim industrijskim centrima, komunisti već bili stvorili svoja uporišta i ostvarili značajan uticaj među radnicima učlanjenim u reformističke sindikate. Takav stav je zauzet i u odnosu na sve opozicione buržuoaske političke partije. Najzad, polazeći od pretpostavke o predstojećoj revoluciji u balkanskim zemljama, Kongres se ponovo izjasnio za razbijanje Jugoslavije i stvaranje nezavisnih nacionalnih država koje će ući u balkansku federaciju.

Takvim svojim stavovima Kongres je još više udaljio Partiju od jugoslovenske stvarnosti. Politički sistem u Jugoslaviji zaista je preživljavao ozbiljnu krizu, ali ta kriza nije bila revolucionarna, jer su političke snage buržoazije koje su u to vrijeme stajale na čelu demokratski i opoziciono orijentisanih narodnih masa, bile u mogućnosti da kanališu politička kretanja u zemlji i da parališu svaki pokret koji bi dovodio u pitanje kapitalistički poredak. Sav dotadašnji politički razvitak u Jugoslaiviji nedvosmisleno je potvrdio da u krilu buržoazije nema takvih političkih snaga koje bi bile spremne na odlučnije sukobe sa režimom, a pogotovo ne na revolucionarnu borbu za buržoasko-demokratski preobražaj. Sam radnički pokret, s KPJ na čelu, nije tada bio ozbiljniji faktor u političkom životu zemlje, a sektaški stavovi IV kongresa ne samo prema socijaldemokratskim i buržoaskim vođstvima u radničkom i opozicionim pokretima već i prema radnim masama koje su bile pod uticajama tih vođstava, vodili su još većoj izolaciji Partije.[/td]
[/tr]
[/table]
[SUP]1[/SUP] дакле, прво из овога се види шта је била главна тема конгреса, те ако желимо да дубље проникнемо у југословенски проблем требамо се базирати на одлуке VI конгреса коминтерне из августа 1928.
[SUP]2[/SUP] из текста закључујемо да се КПЈ/СКЈ оградио од одлука донесених на IV конгресу КПЈ из новембра 1928. и прихватио Југославију као стварност и политички идеал.

Оно што мене занима су одлуке са VI конгреса Коминтерне из августа 1928.
А друго, овде није изнесен нити један транскрипт и или било какав документ, а то је много важније од туђих списа.
 
Биланџић и Стојановић описују послератни развој СКЈ, то стоји и у напомени на почетку књиге.

На иницијативу Издавачког предузећа „Рад“ да се обнови издање Историја Савеза комуниста Југославије (кратак преглед) из 1966. године, аутор ове књиге Перо Морача сугерирао је да се део текста о послератном развоју СКЈ (1945-1958) замени новим текстом у којем би се обрадио цели период до X конгреса СКЈ. Издавач је прихватио ову сугестију, па је за обраду послератног периода ангажовао Др Душана Биланџића и Др Станислава Стојановића. Тако је настала ова књига. Део у коме се обрађује историја СКЈ од 1919. до 1945. је од аутора допуњен текст објављен у књизи Историја Савеза комуниста Југославије (кратак преглед) из 1966. године, док је обрада послератног периода нов прилог поменутих аутора.
 
[SUP]
1[/SUP] дакле, прво из овога се види шта је била главна тема конгреса, те ако желимо да дубље проникнемо у југословенски проблем требамо се базирати на одлуке VI конгреса коминтерне из августа 1928.


[SUP]2[/SUP] из текста закључујемо да се КПЈ/СКЈ оградио од одлука донесених на IV конгресу КПЈ из новембра 1928. и прихватио Југославију као стварност и политички идеал.

Полако, доћи ће и то на ред, само да се тема мало дубље развије.

Оно што мене занима су одлуке са VI конгреса Коминтерне из августа 1928.
А друго, овде није изнесен нити један транскрипт и или било какав документ, а то је много важније од туђих списа.

Тако је. Написао сам у уводном посту да очекујем да се појаве транскрипти или некакви документи. За сада нема ништа од тога.

Врло је симптоматично да српска историографија не обраћа много пажње на све ово иако су у питању ствари од суштинског интереса по српски народ. Или ћемо сви ми да блејимо и гледамо како ће нам господа пред очима напаковати сецесију Војводине или Рашке области?

Занимљиво је да нам то сада не пакују из СССР-а како рече Грубан већ из неких других центара моћи.
 
Па ето, мислим да би "задатак" дискутаната требао да буде истраживање VI конгреса Коминтерне, пошто се у тексту који сам прекуцао тврди да је КПЈ на конгресу из новембра само усвојила програм донет на конгресу Коминтерне из августа.
 

Back
Top