Ne znam da li sam bas tada,tog trenutka,gledajuci niz ulicu u kojoj ga odavno vise nije bilo,shvatila.nema vise.Nikada.Nema sanse za jos jedan pocetak.Ili prvi.Bar ne za nas dvoje.
Otisao je niz ulicu onaj koga sam u stvari zelela,a ostao onaj kog sam izabrala.
Stajao je ispred mene taj moj izabranik u celom svom sjaju i velicini.
Tako jadan.
Taj moj otac-ljubavnik,koji je pokusao i milom i silom da me slomi.Radio je i nemoguce samo da me potcini i baci na kolena.Da me natera da mu se klanjam,njemu jedinom kralju ciji verni podanik,ja,treba da pobenavim od srece sto sam njegov rob.U momentu mog najveceg ponizenja,kada je vec bio ubedjen da je uspeo,podigla sam glavu.Mirno.Dostojanstveno.Sve sto je uspeo bilo je da unisti i ono malo ljubavi koju sam uz veliki trud uspela da odrzim u zivotu.Uspeo je uciniti da ga prestanem cak i postovati,kao ljudsko bice.Cak i tada pokusala sam da odrzim bar delic onoga sto smo imali cistim i neuprljanim.Da se ne pokajem zbog svih tih godina.Bacenih na nekog ko me nije bio vredan.Ponovo,ni to nije uspelo.Samo me porazilo.
U godinama koje su dolazile,postajala sam sve jaca.a on sve manji.Uporno radeci na sebi i za sebe,gradila sam samopostovanje.I bila tako ponosna na sebe.
Ali ostala je gorcina iza njega.Izrasla prvenstveno iz osecaja krivice.Prema samoj sebi.Grizlo me je sto sam dozvolila sebi da zivim u zabludi toliko dugo.Zivim?To se ni ne moze nazvati zivotom.
ironicno,ali trebalo mi je jos toliko godina da izbacim gorcinu i tugu koje sam spakovala u kofer sa sitnicama onog dana kada sam odlazila od njega.Konacno,probudila sam se.
EUREKA:Curkica je odrasla!
Otisao je niz ulicu onaj koga sam u stvari zelela,a ostao onaj kog sam izabrala.
Stajao je ispred mene taj moj izabranik u celom svom sjaju i velicini.
Tako jadan.
Taj moj otac-ljubavnik,koji je pokusao i milom i silom da me slomi.Radio je i nemoguce samo da me potcini i baci na kolena.Da me natera da mu se klanjam,njemu jedinom kralju ciji verni podanik,ja,treba da pobenavim od srece sto sam njegov rob.U momentu mog najveceg ponizenja,kada je vec bio ubedjen da je uspeo,podigla sam glavu.Mirno.Dostojanstveno.Sve sto je uspeo bilo je da unisti i ono malo ljubavi koju sam uz veliki trud uspela da odrzim u zivotu.Uspeo je uciniti da ga prestanem cak i postovati,kao ljudsko bice.Cak i tada pokusala sam da odrzim bar delic onoga sto smo imali cistim i neuprljanim.Da se ne pokajem zbog svih tih godina.Bacenih na nekog ko me nije bio vredan.Ponovo,ni to nije uspelo.Samo me porazilo.
U godinama koje su dolazile,postajala sam sve jaca.a on sve manji.Uporno radeci na sebi i za sebe,gradila sam samopostovanje.I bila tako ponosna na sebe.
Ali ostala je gorcina iza njega.Izrasla prvenstveno iz osecaja krivice.Prema samoj sebi.Grizlo me je sto sam dozvolila sebi da zivim u zabludi toliko dugo.Zivim?To se ni ne moze nazvati zivotom.
ironicno,ali trebalo mi je jos toliko godina da izbacim gorcinu i tugu koje sam spakovala u kofer sa sitnicama onog dana kada sam odlazila od njega.Konacno,probudila sam se.
EUREKA:Curkica je odrasla!