Kada sam se probudila bila je skoro noc.Citam ponovo.i ponovo.I opet.Pitam se,potpada li to delo pod amnestiju?Cak i da je tako,uz sve 3 amnestije i sva moguca skracenja,to je najvise trecina kazne.Racunam,minimum 10 godina.Samo to cujem u glavi.10 godina.Zasto?10 godina.
Nisam plakala.Samo je tog dana nesto u meni nestalo.Umrlo.Ovoga puta,konacno,nikada se ostvarilo.Samo ne zahvaljujuci meni.
Hamletovsko pitanje glasi: Hocu li ga ikada vise videti?
Ne znam.Ne verujem.Danima sam vec toliko prazna da me to cak i ne plasi.Prisecam se one prve noci magije i pokusavam je sacuvati u sebi sto duze.Da bar nesto osetim.NISTA.
Proslo je nekoliko dana.I svaki od tih dana sam docekala budna.Secajuci se.
Pitajuci se.Secam se,tako jasno.Udubljenja u njegovom levom ramenu,taman za moju glavu.
Ukusa donje usne koju sam ljubila.Najjasnije se secam mirisa.Kao da je malocas bio tu.
Miris njegovog tela pomesan sa mirisom nekog muskog parfema.Svaki put na onom parkingu
stajala sam dok ne ode,i naslanjala obraz na misicu,udisuci taj miris.
Nisam plakala.Samo je tog dana nesto u meni nestalo.Umrlo.Ovoga puta,konacno,nikada se ostvarilo.Samo ne zahvaljujuci meni.
Hamletovsko pitanje glasi: Hocu li ga ikada vise videti?
Ne znam.Ne verujem.Danima sam vec toliko prazna da me to cak i ne plasi.Prisecam se one prve noci magije i pokusavam je sacuvati u sebi sto duze.Da bar nesto osetim.NISTA.
Proslo je nekoliko dana.I svaki od tih dana sam docekala budna.Secajuci se.
Pitajuci se.Secam se,tako jasno.Udubljenja u njegovom levom ramenu,taman za moju glavu.
Ukusa donje usne koju sam ljubila.Najjasnije se secam mirisa.Kao da je malocas bio tu.
Miris njegovog tela pomesan sa mirisom nekog muskog parfema.Svaki put na onom parkingu
stajala sam dok ne ode,i naslanjala obraz na misicu,udisuci taj miris.