Pokusah zgaziti svoju ljubav.Rekoh sebi da je on tamna sena moje proslostiU godinama koje su usledile menjao je uloge koje sam pokusala da mu nametnem.Bio je moj dzelat.Onaj koji je,greskom,umesto glave odsekao srce i odneo ga sa sobom.
Zatim je postao neko drugi.Mefistofeles.Cupac dusa.Onaj kome sam dobrovoljno,kada to nije trazio,na srebrnom tanjiru, pravo u sapu,stavila svoju dusu.
Za svo to vreme,videla sam ga nekoliko puta.Kada bih otisla u njegov grad.Iz daljine.Neki put bi klimnuo glavom,cesce ne.Pokusah pronaci mir.Izmicao mi je.
Zivela sam zivot.Nije se moj svet vrteo oko njega.Imala sam obaveze,posao, prijatelje.Samo ponekad opsedale su me misli o njemu.Tada bih pisala,pisala I pisala...
Ubedjivah sebe da je on bio zabluda.Iluzija koja je trajala suvise kratko da bi se mogla rasprsiti.I najcesce je uspevalo.
Osim kada pada kisa.Ne znam zasto.Svaki put kada pocne kisa izadjem napolje i pustim da mi kapi padnu na lice.Tada sam,bar na kratko, ziva.U stanju sam da,danju ili nocu svejedno,satima setam po kisi.Samo tada,kad nebo place,zracak radosti proviri u svet moje samoce.I samo tada vidim jednu zvezdu.I srecna sam.Ta zvezda upucuje poziv.Pokazuje put.U neki novi dan,neki novi svet,neku novu bajku.I cekam.Taj neki znak.Da mogu krenuti ponovo.Poleteti.Krila ne izrastaju jos uvek.Vreme prolazi.
Mozda sledece nedelje
Zatim je postao neko drugi.Mefistofeles.Cupac dusa.Onaj kome sam dobrovoljno,kada to nije trazio,na srebrnom tanjiru, pravo u sapu,stavila svoju dusu.
Za svo to vreme,videla sam ga nekoliko puta.Kada bih otisla u njegov grad.Iz daljine.Neki put bi klimnuo glavom,cesce ne.Pokusah pronaci mir.Izmicao mi je.
Zivela sam zivot.Nije se moj svet vrteo oko njega.Imala sam obaveze,posao, prijatelje.Samo ponekad opsedale su me misli o njemu.Tada bih pisala,pisala I pisala...
Ubedjivah sebe da je on bio zabluda.Iluzija koja je trajala suvise kratko da bi se mogla rasprsiti.I najcesce je uspevalo.
Osim kada pada kisa.Ne znam zasto.Svaki put kada pocne kisa izadjem napolje i pustim da mi kapi padnu na lice.Tada sam,bar na kratko, ziva.U stanju sam da,danju ili nocu svejedno,satima setam po kisi.Samo tada,kad nebo place,zracak radosti proviri u svet moje samoce.I samo tada vidim jednu zvezdu.I srecna sam.Ta zvezda upucuje poziv.Pokazuje put.U neki novi dan,neki novi svet,neku novu bajku.I cekam.Taj neki znak.Da mogu krenuti ponovo.Poleteti.Krila ne izrastaju jos uvek.Vreme prolazi.
Mozda sledece nedelje