TUDJEGA SMO SVAGDA ROBOM I MIRODRŽNI LANAC
Sila koja drži kosmos u povezanoj celini
Nepravedno se zapostavlja marička bitka
Srpstvuj djelom, vjeruj što vjeruješ
Laktom vjere glupost čojka mjeri
A ozbiljost djelom i vrlinom
Djelo i vrlina iznad vjere
Budi Srbin po djelima a što se vjere tiče to je tvoja lična stvar,samo glupi ljudi mjere čovjeka aršinom vjere,a pametni vrlinom i djelima.
Ne pita se ko se kako krsti,
No čija mu krvca grije prsi
Čije l ga je mlijeko zadojilo
SVI SLOVENI U JEDNOJ DRŽAVI
Petar Petrović Njegoš mitropolit i gospodar Crne Gore, proslavljeni pesnik „Gorskog Vijenca“ i „Luče Mikrokozme“ u svojim stihovima je sa gorčinom izražavao svoju misao o nedovoljnoj samosvesti kod Slovena.U pismu jednom tršćanskom prijatelju on kaže: „E, siromasi Slavjani, što bi Evropa bez robova da joj nije njih? Pa morao bi „mein Herr“ zbaciti rukavice a „efendum benum“ pobaciti čibuk, pa se i jedan i drugi pobratimiti s trudoljubljem da im njina sreća u narok nije poklonila Slavjene.Ko se ikoliko sumnjao da nijesu Slavjani rodjeni za ropstvo, neka danas njino poslovanje vidi.Može li što gadnije na svijetu biti od njine sljepoće?
Ja se svagda čudim u nigda se načudit ne mogu kako nekima ljudima može
postidno ropstvo toliko drago biti“
„Narodnosti dje nam oltar? Tudjega smo svagda robom!
Sila koja drži kosmos u povezanoj celini
Nepravedno se zapostavlja marička bitka
Srpstvuj djelom, vjeruj što vjeruješ
Laktom vjere glupost čojka mjeri
A ozbiljost djelom i vrlinom
Djelo i vrlina iznad vjere
Budi Srbin po djelima a što se vjere tiče to je tvoja lična stvar,samo glupi ljudi mjere čovjeka aršinom vjere,a pametni vrlinom i djelima.
Ne pita se ko se kako krsti,
No čija mu krvca grije prsi
Čije l ga je mlijeko zadojilo
SVI SLOVENI U JEDNOJ DRŽAVI
Petar Petrović Njegoš mitropolit i gospodar Crne Gore, proslavljeni pesnik „Gorskog Vijenca“ i „Luče Mikrokozme“ u svojim stihovima je sa gorčinom izražavao svoju misao o nedovoljnoj samosvesti kod Slovena.U pismu jednom tršćanskom prijatelju on kaže: „E, siromasi Slavjani, što bi Evropa bez robova da joj nije njih? Pa morao bi „mein Herr“ zbaciti rukavice a „efendum benum“ pobaciti čibuk, pa se i jedan i drugi pobratimiti s trudoljubljem da im njina sreća u narok nije poklonila Slavjene.Ko se ikoliko sumnjao da nijesu Slavjani rodjeni za ropstvo, neka danas njino poslovanje vidi.Može li što gadnije na svijetu biti od njine sljepoće?
Ja se svagda čudim u nigda se načudit ne mogu kako nekima ljudima može
postidno ropstvo toliko drago biti“
„Narodnosti dje nam oltar? Tudjega smo svagda robom!