- Poruka
- 389.115
Postoje dokazi koji ukazuju na to da su se pre 9.000 godina u nekim delovima severne Evrope žvakali komadi brezove kore.
Motiv za to je verovatno bio medicinski, kao na primer smanjenje osećaja bola u zubima.
Maje su žvakale smolu koja se naziva čikal, a koja dolazi sa drveta zvanog sapodila. Smatra se da su to činili kako bi utolili žeđ i smanjili osećaj gladi. Asteci su čak imali pravila kada je žvakanje čikale bilo u pitanju, tako da su je u javnosti mogli konzumirati samo neudate žene i deca. Čikal je dakle prirodna guma koja se skuplja sa drveta, a kada joj se dodaju šećer i začini, nastaje žvaka.
Pošto su žvake od čikale postale dostupne, pojavio se Vilijam Vrigli koji ih je učinio interesantnim širim narodnim masama. Do toga je došlo tako što ih je Vrigli poklanjao prilikom prodaje nekih drugih artikala. Godine 1893. otvorio je dve fabrike – Juicy Fruit i Wrigley’s Spearmint, i ozbiljno nastavio da radi na promociji žvakaćih guma.
1928. godine je Valter Dimer, inače računovođa u fabrici za proizvodnju žvaka, osmislio inovativni recept.
Zahvaljujući njemu, žvaka nije bila toliko lepljiva kao druge, a uz to je mogla da se rasteže i naduvava, te tako pravi balone.
Danas se žvake prave od sintetičke gume koja je slična plastici.
U nju se zatim dodaju omekšivači, zaslađivači, i veštački ukusi. Konkretan spisak sastojaka zavisi od samog proizvođača.
Postoje različiti tipovi žvake.Pored žvake za osveženje daha i naduvavanje balona, tu su još i medicinske i nikotinske.
Obe služe tome da se neophodne supstance brže rasprostrane organizmom nego što bi to učinio lek koji se guta.
Glavni oblici žvake podsećaju na mini jastučiće. Zatim su tu loptaste žvake, kao i one u trakama i štapićima.
Postoje žvake koje se istisnu iz tube, kao što je naša stara dobra Žvazbuka.
Iako su mnoge žvake bez šećera, zajedničko im je da su uglavnom veoma slatke. Klasični ukusi su mentol, eukaliptus, i razno voće (jagoda, borovnica, višnja…). Poslednjih godina ukus cimeta postao je sve traženiji, a naročito neobični ukusi žvake uključuju: slaninu, vasabi, žen-šen, kiseli krastavac, kokice, bananu
Tokom jedne godine u svetu se konzumira čak 100.000 tona žvaka! To je zaista dosta, posebno ako uzmete u obzir otpad koji one stvaraju. Zato se na pojedinim mestima žvake bacaju u specijalne kontejnere za reciklažu. Naknadno se od njih prave gumene igračke ili kante za đubre.
Kada je gorepomenuti Valter Dimer došao do nove formule za žvaku, jedina prehrambena boja koja je u tom trenutku bila dostupna bila je – roze.
Ta boja je nastavila da se koristi, najviše kada su u pitanju žvake od kojih se prave veći baloni.
Stara legenda kaže da će vam se žvaka koju slučajno progutate motati u stomaku narednih 7 godina.
To naravno nije tačno! Iako je nesvarljiva, žvaka će bez problema napustiti vaš organizam standardnim putem.
(Wikipedija,Citymagazin)
Žvacete li žvake i dalje
