- Poruka
- 95.555
https://www.espreso.co.rs/lifestyle/zivot/79627/kako-i-gde-su-nastale-prve-farmerke-foto-gif
https://makanje.me/clanak/1054
jer je označavao buntovni i dekadentni stil, tek ga je proboj vestern filmova učinio traženim
Od Kalifornijaca iz 1949. do kauboja na pašnjacima, Džejmsa Dina i Garta Bruksa, pantalone koje je sašio Levi Štraus,
naročito serija 501, dio su našeg života već više od 100 godina.
U preko 70 zemalja širom svijeta svi znaju za njegovo ime i nastavljaju da željno kupuju milione pari njegovih pantalona.
Čakšire, tregerice, pantalone, farmerice
Godine 1853. kalifornijska zlatna groznica bila je u punom zamahu i vladala je nestašica svakodnevnih potrebština.
Levi Štraus, dvadesetčetvorogodišnji doseljenik iz Njemačke, napustio je Njujork i krenuo put San Franciska,
sa manjom količinom tekstilne robe i namjerom da tamo otvori ogranak njujorške firme svoga brata koja se bavila tekstilom.
Ubrzo po dolasku jedan od tragača za zlatom želio je da sazna šta to gospodin Levi prodaje.
Kada mu je Štraus rekao da ima grubog platna za šatore i pokrivače za zaprežna kola, ovaj mu je rekao
: „Trebalo je da doneseš pantalone!”
Levi’s farmerice su nazivane čakširama, tregericama, pantalonama i napokon farmericama.
Prvobitno su pravljene od smeđeg grubog platna namjenjenog za rudarske kampove i pokrivače za zaprežna kola.
Iako ih je izmislio njemački doseljenik, američke su koliko i pita od jabuka.
1873. Džejkob Dejvis, krojač i klijent Štrausa, predložio je Leviju ideju za patent.
Naime, Dejvis je koristio nitne da ojača uglove džepova Štrausovog denima.
Predložio je Leviju da uloži novac za prijavu patenta, a Dejvis bi zauzvrat podjelio vlasništvo nad patentom.
Dogovor je sklopljen i patent je 1873. godine odobren Štrausu i Dejvisu.
Levi Strauss & Co. lansirao je nove pantalone na tržište i 1890. počeo da koristi broj serije 501
radi identifikacije proizvoda: rođene su čuvene farmerice petsto kec.
Farmerice su osvojile svijet
Nakon otvaranja male prodavnice u Kalifornijskoj ulici Štraus je zajedno sa partnerom,
svojim zetom Dejvidom Sternom doživio uspjeh i porast ugleda.
Nakon što je iscrpio prvobitne zalihe platna, a potražnja za njegovim izdržljivim tregericama postala sve veća,
Levi je prešao na robusan materijal serž, koji se izrađivao u Nimu, u Francuskoj.
Prvobitno nazvan serž iz Nima, ovaj naziv je uskoro skraćen u denim.
A sa pojavom indigoplave farbe, smeđa boja je uskoro zamjenjena danas prepoznatljivom tamnoplavom, bojom koja je zaštitni znak većine farmerica.
Još jedan novitet, proces ugradnje nitni, patentiran je 1873. i korišćen je da se još više ojačaju uglovi džepova i djelovi pantalona podložni habanju,
pored još jednog Levijevog pečata – dvostrukog prošivanja ili šare u obliku luka na džepovima na kukovima, za još veću izdržjivost džepova.
Godine 1886. brendirano parče kože sa dva konja uvedeno je po prvi put, a 1890. dodjeljeni su brojevi serije za sve proizvode,
uključujući seriju 501 koja je prva imala džep predviđen za sat.
Zanimljivo je da Levi Štraus nikada nije volio termin farmerice (džins) za njegov… pa… džins!
Navodi se da su Levi i svi koji su za njega radili ove pantalone od denima
nazivali dubokim tregericama dugo posle njegove smrti 1902. godine.
Ali tek polovinom tridesetih godina prošlog vijeka kompanija je počela da ih naziva farmericama.
Sledeći talas promjena desio se pedestih godina prošlog vijeka kada je kreirana uža nogavica, čime su uvedene prethodno sužene tregerice.
1955. uvedeni su rajsferšlusi na čuvene Levi’s tregerice, uz nove serije kao što je svetlijeplava,
što je označilo ulazak kompanije na tržište sportske odjeće.
Popularnost Levi’s farmerica porasla je do takvih granica da ih je vlada tokom Drugog svijetskog rata proglasila osnovnim dobrom,
ograničivši prodaju samo na radnike odbrane. Time su potražnja i cijena drastično skočile!
https://makanje.me/clanak/1054
U Evropu je džins stigao kasno, a u samom početku nije bio popularanjer je označavao buntovni i dekadentni stil, tek ga je proboj vestern filmova učinio traženim
Od Kalifornijaca iz 1949. do kauboja na pašnjacima, Džejmsa Dina i Garta Bruksa, pantalone koje je sašio Levi Štraus,
naročito serija 501, dio su našeg života već više od 100 godina.
U preko 70 zemalja širom svijeta svi znaju za njegovo ime i nastavljaju da željno kupuju milione pari njegovih pantalona.
Čakšire, tregerice, pantalone, farmerice
Godine 1853. kalifornijska zlatna groznica bila je u punom zamahu i vladala je nestašica svakodnevnih potrebština.
Levi Štraus, dvadesetčetvorogodišnji doseljenik iz Njemačke, napustio je Njujork i krenuo put San Franciska,
sa manjom količinom tekstilne robe i namjerom da tamo otvori ogranak njujorške firme svoga brata koja se bavila tekstilom.
Ubrzo po dolasku jedan od tragača za zlatom želio je da sazna šta to gospodin Levi prodaje.
Kada mu je Štraus rekao da ima grubog platna za šatore i pokrivače za zaprežna kola, ovaj mu je rekao
: „Trebalo je da doneseš pantalone!”
Levi’s farmerice su nazivane čakširama, tregericama, pantalonama i napokon farmericama.
Prvobitno su pravljene od smeđeg grubog platna namjenjenog za rudarske kampove i pokrivače za zaprežna kola.
Iako ih je izmislio njemački doseljenik, američke su koliko i pita od jabuka.
1873. Džejkob Dejvis, krojač i klijent Štrausa, predložio je Leviju ideju za patent.
Naime, Dejvis je koristio nitne da ojača uglove džepova Štrausovog denima.
Predložio je Leviju da uloži novac za prijavu patenta, a Dejvis bi zauzvrat podjelio vlasništvo nad patentom.
Dogovor je sklopljen i patent je 1873. godine odobren Štrausu i Dejvisu.
Levi Strauss & Co. lansirao je nove pantalone na tržište i 1890. počeo da koristi broj serije 501
radi identifikacije proizvoda: rođene su čuvene farmerice petsto kec.
Farmerice su osvojile svijet
Nakon otvaranja male prodavnice u Kalifornijskoj ulici Štraus je zajedno sa partnerom,
svojim zetom Dejvidom Sternom doživio uspjeh i porast ugleda.
Nakon što je iscrpio prvobitne zalihe platna, a potražnja za njegovim izdržljivim tregericama postala sve veća,
Levi je prešao na robusan materijal serž, koji se izrađivao u Nimu, u Francuskoj.
Prvobitno nazvan serž iz Nima, ovaj naziv je uskoro skraćen u denim.
A sa pojavom indigoplave farbe, smeđa boja je uskoro zamjenjena danas prepoznatljivom tamnoplavom, bojom koja je zaštitni znak većine farmerica.
Još jedan novitet, proces ugradnje nitni, patentiran je 1873. i korišćen je da se još više ojačaju uglovi džepova i djelovi pantalona podložni habanju,
pored još jednog Levijevog pečata – dvostrukog prošivanja ili šare u obliku luka na džepovima na kukovima, za još veću izdržjivost džepova.
Godine 1886. brendirano parče kože sa dva konja uvedeno je po prvi put, a 1890. dodjeljeni su brojevi serije za sve proizvode,
uključujući seriju 501 koja je prva imala džep predviđen za sat.
Zanimljivo je da Levi Štraus nikada nije volio termin farmerice (džins) za njegov… pa… džins!
Navodi se da su Levi i svi koji su za njega radili ove pantalone od denima
nazivali dubokim tregericama dugo posle njegove smrti 1902. godine.
Ali tek polovinom tridesetih godina prošlog vijeka kompanija je počela da ih naziva farmericama.
Sledeći talas promjena desio se pedestih godina prošlog vijeka kada je kreirana uža nogavica, čime su uvedene prethodno sužene tregerice.
1955. uvedeni su rajsferšlusi na čuvene Levi’s tregerice, uz nove serije kao što je svetlijeplava,
što je označilo ulazak kompanije na tržište sportske odjeće.
Popularnost Levi’s farmerica porasla je do takvih granica da ih je vlada tokom Drugog svijetskog rata proglasila osnovnim dobrom,
ograničivši prodaju samo na radnike odbrane. Time su potražnja i cijena drastično skočile!
