- Poruka
- 179
prica je za scifi nije se to nikad dogodilo.Ne znam ja što ih je potrgalo, ali sumnjam da su vukovi, jer toliko vojske naoružanih skroz, i da vukovi napadaju non stop, čisto sumnjam.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
prica je za scifi nije se to nikad dogodilo.Ne znam ja što ih je potrgalo, ali sumnjam da su vukovi, jer toliko vojske naoružanih skroz, i da vukovi napadaju non stop, čisto sumnjam.
Moze biti i HVO@milance19 @FDDD @Jugoslav Čvarak
EVO PRIČE, znači ovo je od tog dotičnog TULKASA, koliko sam svatija lik je Bošnjak i očito da je bija u Armiji BiH, zapamtija sam ovu priču jer ju je bija napisao na jednom drugom forumu, uglavnom evo priče pa recite dojmove, meni je priča... baš jeziva hebote
:
Zima je 93'. Bili smo udaljeni od neprijatelja nekih tristotinjak metara zracne linije. Nasi su polozaji bili u rovovima ukopanim bas na pocetku sume dok su oni imali polozaje u jednom malom zaseoku (brat bratu dvadesetak krhkih kucica). Danima se niko nije pomjerao ni metra. Tuklo se minobacacima (tu i tamo) poneko puskaranje, ali nista strasno. I jedni i drugi, sta reci, cekali smo daljnja naredjenja, s vrha naravno i drzali svoje crte. Hladno je bilo, onako kako samo u Bosanskim zabitima zna biti, ali iskreno receno, bili smo dobro opskrbljeni. Te noci bio sam poslan u izvidjanje s jednim suborcem, inace mojim jako dobrim prijateljem. Nismo trebali daleko ici, mozda kojih 150 metara u niciju zonu, mozda nepotrebno, ali ipak. I tako smo se nas dvojica lagano puzeci priblizavali zbunju koje je trebalo biti nasa busija narednih nekoliko sati.
lijepo smo se smjestili i onako nedisciplinirano pripalili po cigaru , sto bi se reklo frajerski i neoprezno, ali s zarom okrenutim unutra, prema dlanu.
Imali smo jedan lijepi dvogled IR. Eh da nam ga je bilo imati kad smo bili klinci i iz daljine virili u auta gdje su se valjali zaljubljeni parovi..![]()
S vremena na vrijeme pogledao bih u pravcu neprijatelja, vidjelo se kretanje, hodali su, nosili drva, nista narocito, al nesto mi nije bilo jasno. Nekoliko njih je krenulo na drugi kraj zaseoka, onako u zurbi i s puskama na gotovs, cula se i vika. Dao sam prijatelju da pogleda i on je poslije par sekunda poceo da brblja, zadihao se i brzo mi gurnuo dvogled u ruke i samo izgovorio "gledaj tamo"..
Ponovo sam pogledao i vidio da su oni napadnuti, pocela je i pucnjava, pojedinacna, rafalna (sve se dogadjalo jako brzo) vidjeo sam neke, neka bica ljudskoga oblika, ali nisam skuzio sta je. Vidjeo sam da ih napadaju i ubijaju (neprijateljske vojnike), grizu. Planulo je par kuceraka a sad se tamo vec odvijao pravi rat pucnjevi vatra, vrisci, uzasni urlici. Nasi su nas odmah pozvali da vide sta se desava. Dao sam dvogled prijatelju i odgovorio nadredjenom da nemam pojma sta se desava ali sa nama nema nikakve veze.
Moj je prijatelj onako otvorenih usta gledao. S obzirom da je vatra bila jaka sjene, siluete se se vidjele golim okom. Bio sam sledjen (od straha ne od hladnoce).. Daj mi normalnu bitku, nema frke, ali ovo.
Uzeo sam , istrgao dvogled i htio, unatoc strahu, vidjeti sve iz vece blizine.
I vidjeo sam jednu priliku zenskog izoblicenog lica (veliki zubi izobliceni, produzena vilica, brada siljata i kandze) kako gleda, ravno, ali ravno prema nama. Mi smo dovoljno daleko u mraku, ali gledala je u nas, znala je da smo tamo. I tada je potrcala velikom brzinom u nasem pravcu. Ja sam sledjen i dalje drzao dvogled kao paraliziran, ali u jednom trenu kao kroz san rekao sam svome suborcu da puca ravno u mrak, ODMAH. I on je zapucao, a odjednom sa moje desne strane u pravcu kuca zapucalo je jos dvadesetak kalasnjikova (ja u svoj onoj izgubljenosti nisam ni primjetio da je jedan dio nase ekipe stigao do nas i razvio polozaj). Poslije dvije tri sekunde i ja sam opalio rafal.
S naseg glavnog polozaja su poceli udarati i minobacacima. Pocelo je oprave, mada niko nije imao pojma o cemu se u stvari radi.
Trajalo je, recimo, deset minuta (ne trebam govoriti da sa druge strane nije stigao ni metak).. Kada je prestalo s lupanjem glavni casnik (ne zelim govoriti ni o imenima niti mjestu zbivanja ) je htio da krenemo naprijed, ali sam ga uvjerio da sacekamo jutro. Puno pitanja je postavljeno, ali nismo im nista kazali, nista sto bi uputilo na to da nas proglase ludima.
Krenuli smo naprijed (vedro je bilo oko 08.00) i poslije par minuta stigli na protivnicke pozicije. Jos je bilo zara na kucicama. Snijeg je bio pun krvi na sve strane, razbacano oruzje i vatreno i hladno (nozevi umrljani krvlju), ali niti jednog mrtvog. Nikome nista nije bilo jasno. Ipak u jednom rovu, zatrpanog snijegom i zemljom pronasli smo jednog mrtvog vojnika, rastrganog. Jasno su se vidjeli ujedi i dijelovi otkinutog mesa.
Ja i prijatelj smo se pogledali, a casnik je to sve prokomentirao kao "bas ga je raznijela prokleta mina". A "oni su se povukli pod nasim djejstvom i pokupili svoje mrtve i ranjene"... To je bilo to i tako je priopceno javnosti
Može... iako napisao je da je to 1993-a, koliko znam tad je HVO napao Bošnjake već, a napravio primirje sa Rep.Srpskom, zato sam mislija da je Arm.BiH.Moze biti i HVO
taj je gledao predatora previse puta pa fantazira.to se nikad nije dogodilo.Može... iako napisao je da je to 1993-a, koliko znam tad je HVO napao Bošnjake već, a napravio primirje sa Rep.Srpskom, zato sam mislija da je Arm.BiH.
U svakom slucaju mogao je prodat priču jako dobro za neki film haahhahataj je gledao predatora previse puta pa fantazira.to se nikad nije dogodilo.
svatko. al za takav film treba puno novacaU svakom slucaju mogao je prodat priču jako dobro za neki film haahhaha
Ko ne bi pogledao ovu verziju balkanskog Predatora![]()
Ima novaca koliko oćeš, ali kao što znaš vlade Hrvatske, Srbije i Bosne troše lovu na puno pametnije stvari: huškanje mržnje jedno prema drugima, nemaju oni vremena za nekakve tamo filmove.svatko. al za takav film treba puno novaca
E ovo sam i ja citala na jednom forumu, zvuci kao neki film...@milance19 @FDDD @Jugoslav Čvarak
EVO PRIČE, znači ovo je od tog dotičnog TULKASA, koliko sam svatija lik je Bošnjak i očito da je bija u Armiji BiH, zapamtija sam ovu priču jer ju je bija napisao na jednom drugom forumu, uglavnom evo priče pa recite dojmove, meni je priča... baš jeziva hebote
:
Zima je 93'. Bili smo udaljeni od neprijatelja nekih tristotinjak metara zracne linije. Nasi su polozaji bili u rovovima ukopanim bas na pocetku sume dok su oni imali polozaje u jednom malom zaseoku (brat bratu dvadesetak krhkih kucica). Danima se niko nije pomjerao ni metra. Tuklo se minobacacima (tu i tamo) poneko puskaranje, ali nista strasno. I jedni i drugi, sta reci, cekali smo daljnja naredjenja, s vrha naravno i drzali svoje crte. Hladno je bilo, onako kako samo u Bosanskim zabitima zna biti, ali iskreno receno, bili smo dobro opskrbljeni. Te noci bio sam poslan u izvidjanje s jednim suborcem, inace mojim jako dobrim prijateljem. Nismo trebali daleko ici, mozda kojih 150 metara u niciju zonu, mozda nepotrebno, ali ipak. I tako smo se nas dvojica lagano puzeci priblizavali zbunju koje je trebalo biti nasa busija narednih nekoliko sati.
lijepo smo se smjestili i onako nedisciplinirano pripalili po cigaru , sto bi se reklo frajerski i neoprezno, ali s zarom okrenutim unutra, prema dlanu.
Imali smo jedan lijepi dvogled IR. Eh da nam ga je bilo imati kad smo bili klinci i iz daljine virili u auta gdje su se valjali zaljubljeni parovi..![]()
S vremena na vrijeme pogledao bih u pravcu neprijatelja, vidjelo se kretanje, hodali su, nosili drva, nista narocito, al nesto mi nije bilo jasno. Nekoliko njih je krenulo na drugi kraj zaseoka, onako u zurbi i s puskama na gotovs, cula se i vika. Dao sam prijatelju da pogleda i on je poslije par sekunda poceo da brblja, zadihao se i brzo mi gurnuo dvogled u ruke i samo izgovorio "gledaj tamo"..
Ponovo sam pogledao i vidio da su oni napadnuti, pocela je i pucnjava, pojedinacna, rafalna (sve se dogadjalo jako brzo) vidjeo sam neke, neka bica ljudskoga oblika, ali nisam skuzio sta je. Vidjeo sam da ih napadaju i ubijaju (neprijateljske vojnike), grizu. Planulo je par kuceraka a sad se tamo vec odvijao pravi rat pucnjevi vatra, vrisci, uzasni urlici. Nasi su nas odmah pozvali da vide sta se desava. Dao sam dvogled prijatelju i odgovorio nadredjenom da nemam pojma sta se desava ali sa nama nema nikakve veze.
Moj je prijatelj onako otvorenih usta gledao. S obzirom da je vatra bila jaka sjene, siluete se se vidjele golim okom. Bio sam sledjen (od straha ne od hladnoce).. Daj mi normalnu bitku, nema frke, ali ovo.
Uzeo sam , istrgao dvogled i htio, unatoc strahu, vidjeti sve iz vece blizine.
I vidjeo sam jednu priliku zenskog izoblicenog lica (veliki zubi izobliceni, produzena vilica, brada siljata i kandze) kako gleda, ravno, ali ravno prema nama. Mi smo dovoljno daleko u mraku, ali gledala je u nas, znala je da smo tamo. I tada je potrcala velikom brzinom u nasem pravcu. Ja sam sledjen i dalje drzao dvogled kao paraliziran, ali u jednom trenu kao kroz san rekao sam svome suborcu da puca ravno u mrak, ODMAH. I on je zapucao, a odjednom sa moje desne strane u pravcu kuca zapucalo je jos dvadesetak kalasnjikova (ja u svoj onoj izgubljenosti nisam ni primjetio da je jedan dio nase ekipe stigao do nas i razvio polozaj). Poslije dvije tri sekunde i ja sam opalio rafal.
S naseg glavnog polozaja su poceli udarati i minobacacima. Pocelo je oprave, mada niko nije imao pojma o cemu se u stvari radi.
Trajalo je, recimo, deset minuta (ne trebam govoriti da sa druge strane nije stigao ni metak).. Kada je prestalo s lupanjem glavni casnik (ne zelim govoriti ni o imenima niti mjestu zbivanja ) je htio da krenemo naprijed, ali sam ga uvjerio da sacekamo jutro. Puno pitanja je postavljeno, ali nismo im nista kazali, nista sto bi uputilo na to da nas proglase ludima.
Krenuli smo naprijed (vedro je bilo oko 08.00) i poslije par minuta stigli na protivnicke pozicije. Jos je bilo zara na kucicama. Snijeg je bio pun krvi na sve strane, razbacano oruzje i vatreno i hladno (nozevi umrljani krvlju), ali niti jednog mrtvog. Nikome nista nije bilo jasno. Ipak u jednom rovu, zatrpanog snijegom i zemljom pronasli smo jednog mrtvog vojnika, rastrganog. Jasno su se vidjeli ujedi i dijelovi otkinutog mesa.
Ja i prijatelj smo se pogledali, a casnik je to sve prokomentirao kao "bas ga je raznijela prokleta mina". A "oni su se povukli pod nasim djejstvom i pokupili svoje mrtve i ranjene"... To je bilo to i tako je priopceno javnosti
citano, pricano, izmisljeno... ?A evo je i još jedna
Nepoznati Pastir
Porodica gaji stoku na farmi i krene da primećuje da se životinje radjaju sa deformitetima pa počinje da veruje da je farma ukleta.Jednom pre zore,farmer se uputi da napoji stoku i kako je prilazio sve bliže,primeti osobu odevenu u crno sa velikim štapom kako stoji iza stuba štale.Povikao je da ode misleći da je neki beskućnik,kad u tom momentu ta osoba se okrene ka njemu.Na licu je imala ožiljke,zube poput vuka i jako dugačak jezik kojim se oblizivala.Farmer je bio zatečen time šta je video,ali se iz istih stopa trgao i potrčao ka kući.Kako je sve brže i brže trčao uspeo je da primeti nezamislive krike iza sebe koje je ta osoba ispuštala.Odmah nakon toga farmer je rešio da stavi stoku na prodaju,spakovao se sa prodicom i otišao sa farme.
YEEEAHBIAAAACH![]()
Pricanocitano, pricano, izmisljeno... ?
Bila je tema na ovu vest, nije na ovom forumu, ne nekom drugom, da li hronika ili svastara, nisam siguran...Naišao sam na jednu zapanjujuću priču koja je od pre nekoliko dana,a bila je glavna vest u novinama.
Što jes jes,samo znam da sam se zgranuo kad sam pročitao hahaBila je tema na ovu vest, nije na ovom forumu, ne nekom drugom, da li hronika ili svastara, nisam siguran...
Uglavnom, mnogi se slozise da je prica preterana u dobrom delu.![]()
Da, doduše nešto što mi je počelo dizati živce i razmišljam da odem malo više istražiti isti svijet. Moji snovi su nešto jezivo, nerijetko su predvidjeli situacije koje su se dogodile u roku dana do dva od dana sna ili onda kada je neka osoba u snu rekla da će se to dogoditi. Nakon svakog prvog dijela sna koji predvidi budućnost, vidim u drugom dijelu sna i osjetim kako me visoko dlakavo nešto sa lubanjom nečega vuče po podu ulice u kojoj sam nekada živio te me vuče u napuštenu kuću koja je bila nasuprot kuće u kojoj sam živio. Počelo mi se doduše to događati prije nego što sam znao za tu ulicu i prije nego što sam tamo počeo živiti. Kako su roditelji od frenda završili u bolnici pozitivni na covid, svi su bili zabrinuti. Istu noć nakon što smo saznali, tijekom mog sna u kojem sam u potpunosti primjetio da sanjam, ali se nisam mogao probuditi, je počeo poprilično čudno. Taj isti frend je stajao u sredini neke sobe okružen sa ostatkom meni i njemu poznatih ljudi svih bez odjeće na sebi, golih kako sjede i cmizdre i plaču u ogromnome jadu, a on jadan tako stoji i gleda u mene. Ja nisam osjećao ništa, samo sam izašao van iz prostorije te kad sam izašao, netko bez lica nepoznata glasa mi je rekao: "Umrijet će za tjedan dana.". Točno tjedan dana nakon bio sam na pozivu sa frendicom i odjedamput dolazi njezin brat i potiho joj se obraća (dat ćemo frendu ime Karlo i frendici Mateja): "Mateja, dođi brzo molim te, Karlu je majka preminula." Ja nisam dobro čuo sve do dijela "majka preminula" te me frendica pozdravila i rekla da mora brzo ići. Sve mi je bilo jasno ali nisam mogao to prihvatiti. Ne znam jesam li jedini sa ovakvim događajima koji su se doduše dogodili unazad 3 godine 12 puta, naravno sa drugačijim predviđanjima koja su uvijek bila loša, bile to svađe, bolesti, loši događaji u poznanstvu i sl. Ako postoji još netko sa ovakvim slučajem neka mi kaže jer ne znam zašto mi se to događa. Nedavno sam počeo lucidno sanjati, sam se pokrećem ali još ne znam kontrolirati događaje niti govoriti, samo se kretati kuda želim tako da se nadam da ću tu naći jednom neke odgovore.Ajde, ima li tko ovdje da mu se dogodilo nešto... eto paranormalno, ili da znate neku priču od svojih prijatelja rodbine ili obitelji? Tko će započeti?
![]()
Imaš odličnu knjigu, prevedenu kod nas, na temu Lucidnih snova.Da, doduše nešto što mi je počelo dizati živce i razmišljam da odem malo više istražiti isti svijet. Moji snovi su nešto jezivo, nerijetko su predvidjeli situacije koje su se dogodile u roku dana do dva od dana sna ili onda kada je neka osoba u snu rekla da će se to dogoditi. Nakon svakog prvog dijela sna koji predvidi budućnost, vidim u drugom dijelu sna i osjetim kako me visoko dlakavo nešto sa lubanjom nečega vuče po podu ulice u kojoj sam nekada živio te me vuče u napuštenu kuću koja je bila nasuprot kuće u kojoj sam živio. Počelo mi se doduše to događati prije nego što sam znao za tu ulicu i prije nego što sam tamo počeo živiti. Kako su roditelji od frenda završili u bolnici pozitivni na covid, svi su bili zabrinuti. Istu noć nakon što smo saznali, tijekom mog sna u kojem sam u potpunosti primjetio da sanjam, ali se nisam mogao probuditi, je počeo poprilično čudno. Taj isti frend je stajao u sredini neke sobe okružen sa ostatkom meni i njemu poznatih ljudi svih bez odjeće na sebi, golih kako sjede i cmizdre i plaču u ogromnome jadu, a on jadan tako stoji i gleda u mene. Ja nisam osjećao ništa, samo sam izašao van iz prostorije te kad sam izašao, netko bez lica nepoznata glasa mi je rekao: "Umrijet će za tjedan dana.". Točno tjedan dana nakon bio sam na pozivu sa frendicom i odjedamput dolazi njezin brat i potiho joj se obraća (dat ćemo frendu ime Karlo i frendici Mateja): "Mateja, dođi brzo molim te, Karlu je majka preminula." Ja nisam dobro čuo sve do dijela "majka preminula" te me frendica pozdravila i rekla da mora brzo ići. Sve mi je bilo jasno ali nisam mogao to prihvatiti. Ne znam jesam li jedini sa ovakvim događajima koji su se doduše dogodili unazad 3 godine 12 puta, naravno sa drugačijim predviđanjima koja su uvijek bila loša, bile to svađe, bolesti, loši događaji u poznanstvu i sl. Ako postoji još netko sa ovakvim slučajem neka mi kaže jer ne znam zašto mi se to događa. Nedavno sam počeo lucidno sanjati, sam se pokrećem ali još ne znam kontrolirati događaje niti govoriti, samo se kretati kuda želim tako da se nadam da ću tu naći jednom neke odgovore.
Pa reaguje pas na vizuelnu promjenu..sta je tu cudno?Ispred prozora moje spavaće sobe nalazi se ulični svetlo. Medjutim ono u poslednje vreme počinje da treperi u periodu od 12 do 3 ujutru, mnogi će reći da ništa čudno slab kontakt, poenta je da kad god počne tako da treperi moj pas koji je u kući tj u mojoj sobi počne da laje u pravcu prozora i svetla. Laje sve dok se svetlo ne smiri čim se svetlo smiri ono laje posle volšebno stane i smiri se. Takodje primetio sam da kad god se ustreperi ja se probudim I sna i sve to traje negde do oko 3 pola 4.