a bre Milun
Buduća legenda
- Poruka
- 36.180
1945: Kraj Drugog svetskog rata. I.G. Farbenove fabrike, navedene kao poseban cilj, ostaju neoštećene u bombardovanjima Nemačke. Tribunali održani na kraju Drugog svetskog rata da istražuju nacističke ratne zločine, cenzurisali su neke snimljene materijale o pomoći Hitleru sa zapada.
Rotšildi prave veliki korak ka svom cilju svetske dominacije, kada je druga “Liga naroda”, pod nazivom “Ujedinjene nacije”, odobrena ove godine.
1946: 22. jula budući premijer Izraela, aškenazi jevrej David Ben-Gurion, naređuje drugom budućem premijeru Izraela, aškenazi jevreju Menahemu Beginu da izvrši teroristički napad na King David hotel u Palestini u pokušaju da otera Britance iz Palestine. Rezultat je bio 91 žrtva, većinom civilna: 28 britanaca, 41 arapin, 17 jevreja, i 5 drugih. Oko 45 ljudi povređeno.
Menahem Begin je na ponosno proglasio sebe za “oca modernog terorizma.” Po broju poginulih u jednoj terorističkoj akciji ovaj rezultat će biti nadmašen preko četrdeset godina kasnije bombardovanjem Pan Am leta 103 iznad Lokerbija.
1947: Britanci, koji su pre Drugog svetskog rata obećali da neće biti više imigracija Jevreja u Palestinu u cilju zaštite Palestinaca iz svojih teritorija kako i britanskih vojnika, predaju kontrolu Palestine Ujedinjenim Nacijama 15. maja, 1948 godine. Rešenost UN je bila da Palestina bude podeljena u dve države, jednu cionističku i jednu arapsku, a Jerusalim da ostane kao međunarodna zona otvorena sve veroispovesti.
Ujedinjene Nacije, nemajući pravo da daju arapsku imovinu nikome a najmanje jevrejima koji u vlasništvu drže 6% Palestine u to vreme, rezolucijom 181 odobravaju jevrejima 57% palestinske zemlje ostavljajući arapima (koji su u to vreme imali 94%) samo 43%.
Komitet za Neameričke Aktivnosti optužuje ADLigu za zloupotrebu informacija prikupljenih od strane ADL kroz špijuniranje američkih građana ali potpedsednica Klara Hofman razrešava ADL-a krivice i sumnje o komunističkim aktivnostima ADL odbacuje kao “rekla-kazala”.
1948: U proleće ove godine, Rotšildi podmićuju Hari Trumana (33. predsednika Sjedinjenih Država 1945 – 1953) da prizna Izrael (jevrejske teritorije u vlasništvu cionista Rotšilda) kao suverenu državu sumom od $ 2,000,000 koju daju za njegovu izbornu kampanju.
Pola sata nakon proglašenja Izraela kao suverene jevrejske države u Palestini, predsednik Truman proglašava Sjedinjene Države kao prvi strani narod koji to priznaje.
Zastava Izraela je otkrivena i uprkos ogromnom protivljenju amblem na zastavi je verzija plave boje Rotšildovog crvenog heksagrama.
Ovo je razbesnelo mnoge jevreje koji su znali da je ovaj heksagram korišćen u drevnim magijskim religijama kao simbol “Moloha” (poznat kao demon slučajnih žrtvi) i zanimljivo je da je ovo ime urezano na tzv. “kamenu sove” u Bohemian Grouv a ima i naziv “Astarot” (opisan kao Gospodar blagajne pakla).
Heksagram je takođe korišćen kao simbol Saturna, koji je identifikovan kroz ezoterični naziv Satane. To ukazuje na to da je svako ubijen u ime Izraela zapravo žrtva Satani.
Izdvojena grupa jevreja je insistirala da menoru, kao najstariji jevrejski simbol treba koristiti, i istakli da heksagram uopšte nije jevrejski simbol, ali naravno Rotšildovi cionisti su ih ućutkali.
U ranim jutarnjim časovima 19. aprila, 132 jevrejska terorista iz Irgun bande, koju je predvodio budući izraelski premijer Menahem Begin, uz pomoć bande Stern, predvođene budućim izraelskim premijerom Jicakom Šamirom, brutalno masakriraju na spavanju više od 200 muškaraca, žena i dece u arapskom selu Deir Jasina.
Neposredno nakon podele Palestine od Ujedinjenih Nacija na nezavisnu jevrejsku i nezavisnu arapsku državu 15. maja, Izraelci kreću u vojni napad na arape, uz zaglušujuće zvučnike na svojim kamionima, vrišteći na arape da će ih sve poklati ako odmah ne napuste zemlju.
800.000 arapa ca svežim sećanjem na masakr Deir Iasina beži u panici. Tražili su pomoć od susednih arapskih država, ali te države nisu se uključile svesne da su nedorasle najnovijoj vojnoj tehnici izraelca kojom ih je snabdevao jevrejski staljinistički režim iz Sovjetskog Saveza. Nakon ovog napada jevreji preuzimaju kontrolu nad 78% teritorije nekadašnje Palestine.
Palestincima, od kojih su mnogi hrišćani, nikada nisu plaćena obeštećenja za domove, imovinu i preduzeća oteta od njih tokom ovog razbojničkog jevrejskog napada, i ovi su ljudi završili pod šatorima sirotinjskih izbegličkih logora.
Barem polovina palestinaca u žurbi da pobegnu, ostavili su svoje krštenice koje su izraelci pronašli i odmah doneli zakon da će samo onima koji mogu da dokažu državljanstvo biti dozvoljeno da se vrate u Izrael, tako da oko 400.000 palestinaca nije se moglo vratiti uz gubitak sve svoje ostavljene imovine.
Aškenazi jevrej David Ben-Gurion, jedan od osnivača Izraela i njegov prvi premijer, iskreno opisuje cionističke ciljeve u svom dnevniku (21 Maj 1948):
“Ahilova peta arapske koalicije je Liban. Muslimanska prevlast u ovoj zemlji je veštačka i može lako biti srušena. Hrišćanska država treba da se postavi tamo, sa južnom granicom na reci Litani.
Mi bi potpisati sporazum o savezu sa ovom državom. Tako, kada se slomi snaga arapske legije i bombarduje Aman, mogli bismo da zbrišemo Trans-Jordan, i nakon toga Sirija će pasti. A ako bi se i dalje Egipat usudio da ratuje protiv nas, mi bismo bombardovati Port Said, Aleksandriju i Kairo. Mi tako treba da završimo rat i naplatimo dugove Egiptu, Asiriji i Haldeji u ime naših predaka.”
Rotšildi prave veliki korak ka svom cilju svetske dominacije, kada je druga “Liga naroda”, pod nazivom “Ujedinjene nacije”, odobrena ove godine.
1946: 22. jula budući premijer Izraela, aškenazi jevrej David Ben-Gurion, naređuje drugom budućem premijeru Izraela, aškenazi jevreju Menahemu Beginu da izvrši teroristički napad na King David hotel u Palestini u pokušaju da otera Britance iz Palestine. Rezultat je bio 91 žrtva, većinom civilna: 28 britanaca, 41 arapin, 17 jevreja, i 5 drugih. Oko 45 ljudi povređeno.
Menahem Begin je na ponosno proglasio sebe za “oca modernog terorizma.” Po broju poginulih u jednoj terorističkoj akciji ovaj rezultat će biti nadmašen preko četrdeset godina kasnije bombardovanjem Pan Am leta 103 iznad Lokerbija.
1947: Britanci, koji su pre Drugog svetskog rata obećali da neće biti više imigracija Jevreja u Palestinu u cilju zaštite Palestinaca iz svojih teritorija kako i britanskih vojnika, predaju kontrolu Palestine Ujedinjenim Nacijama 15. maja, 1948 godine. Rešenost UN je bila da Palestina bude podeljena u dve države, jednu cionističku i jednu arapsku, a Jerusalim da ostane kao međunarodna zona otvorena sve veroispovesti.
Ujedinjene Nacije, nemajući pravo da daju arapsku imovinu nikome a najmanje jevrejima koji u vlasništvu drže 6% Palestine u to vreme, rezolucijom 181 odobravaju jevrejima 57% palestinske zemlje ostavljajući arapima (koji su u to vreme imali 94%) samo 43%.
Komitet za Neameričke Aktivnosti optužuje ADLigu za zloupotrebu informacija prikupljenih od strane ADL kroz špijuniranje američkih građana ali potpedsednica Klara Hofman razrešava ADL-a krivice i sumnje o komunističkim aktivnostima ADL odbacuje kao “rekla-kazala”.
1948: U proleće ove godine, Rotšildi podmićuju Hari Trumana (33. predsednika Sjedinjenih Država 1945 – 1953) da prizna Izrael (jevrejske teritorije u vlasništvu cionista Rotšilda) kao suverenu državu sumom od $ 2,000,000 koju daju za njegovu izbornu kampanju.
Pola sata nakon proglašenja Izraela kao suverene jevrejske države u Palestini, predsednik Truman proglašava Sjedinjene Države kao prvi strani narod koji to priznaje.
Zastava Izraela je otkrivena i uprkos ogromnom protivljenju amblem na zastavi je verzija plave boje Rotšildovog crvenog heksagrama.
Ovo je razbesnelo mnoge jevreje koji su znali da je ovaj heksagram korišćen u drevnim magijskim religijama kao simbol “Moloha” (poznat kao demon slučajnih žrtvi) i zanimljivo je da je ovo ime urezano na tzv. “kamenu sove” u Bohemian Grouv a ima i naziv “Astarot” (opisan kao Gospodar blagajne pakla).
Heksagram je takođe korišćen kao simbol Saturna, koji je identifikovan kroz ezoterični naziv Satane. To ukazuje na to da je svako ubijen u ime Izraela zapravo žrtva Satani.
Izdvojena grupa jevreja je insistirala da menoru, kao najstariji jevrejski simbol treba koristiti, i istakli da heksagram uopšte nije jevrejski simbol, ali naravno Rotšildovi cionisti su ih ućutkali.
U ranim jutarnjim časovima 19. aprila, 132 jevrejska terorista iz Irgun bande, koju je predvodio budući izraelski premijer Menahem Begin, uz pomoć bande Stern, predvođene budućim izraelskim premijerom Jicakom Šamirom, brutalno masakriraju na spavanju više od 200 muškaraca, žena i dece u arapskom selu Deir Jasina.
Neposredno nakon podele Palestine od Ujedinjenih Nacija na nezavisnu jevrejsku i nezavisnu arapsku državu 15. maja, Izraelci kreću u vojni napad na arape, uz zaglušujuće zvučnike na svojim kamionima, vrišteći na arape da će ih sve poklati ako odmah ne napuste zemlju.
800.000 arapa ca svežim sećanjem na masakr Deir Iasina beži u panici. Tražili su pomoć od susednih arapskih država, ali te države nisu se uključile svesne da su nedorasle najnovijoj vojnoj tehnici izraelca kojom ih je snabdevao jevrejski staljinistički režim iz Sovjetskog Saveza. Nakon ovog napada jevreji preuzimaju kontrolu nad 78% teritorije nekadašnje Palestine.
Palestincima, od kojih su mnogi hrišćani, nikada nisu plaćena obeštećenja za domove, imovinu i preduzeća oteta od njih tokom ovog razbojničkog jevrejskog napada, i ovi su ljudi završili pod šatorima sirotinjskih izbegličkih logora.
Barem polovina palestinaca u žurbi da pobegnu, ostavili su svoje krštenice koje su izraelci pronašli i odmah doneli zakon da će samo onima koji mogu da dokažu državljanstvo biti dozvoljeno da se vrate u Izrael, tako da oko 400.000 palestinaca nije se moglo vratiti uz gubitak sve svoje ostavljene imovine.
Aškenazi jevrej David Ben-Gurion, jedan od osnivača Izraela i njegov prvi premijer, iskreno opisuje cionističke ciljeve u svom dnevniku (21 Maj 1948):
“Ahilova peta arapske koalicije je Liban. Muslimanska prevlast u ovoj zemlji je veštačka i može lako biti srušena. Hrišćanska država treba da se postavi tamo, sa južnom granicom na reci Litani.
Mi bi potpisati sporazum o savezu sa ovom državom. Tako, kada se slomi snaga arapske legije i bombarduje Aman, mogli bismo da zbrišemo Trans-Jordan, i nakon toga Sirija će pasti. A ako bi se i dalje Egipat usudio da ratuje protiv nas, mi bismo bombardovati Port Said, Aleksandriju i Kairo. Mi tako treba da završimo rat i naplatimo dugove Egiptu, Asiriji i Haldeji u ime naših predaka.”