
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
ISPOD TVOJE BRADE
Zagrli me jako.....
tako da osetim kako krv ti struji
i srce kaže što reklo nije.
Zagrli me jako....
da osetim kako zateže se svaki mišić
u tebi....u meni.....
to pričaju lukovi u nama napeti
životom i rečima sapeti.
Zagrli me jako......
tako da čujem sve reči nerečene
one što jure kroz tvoje vene
a ne mogu biti izrečene
jer za njih ne postoji ni prostor ni vreme.
samo čekanje govori......
Zagrli me jako.....
dok glava mi je ispod tvoje brade
i ne daj...
ne daj da me neko od tebe ukrade.
PS Dobro jutro blogeri......prelep dan

