
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)
ISPOD TVOJE BRADE
Zagrli me jako.....
tako da osetim kako krv ti struji
i srce kaže što reklo nije.
Zagrli me jako....
da osetim kako zateže se svaki mišić
u tebi....u meni.....
to pričaju lukovi u nama napeti
životom i rečima sapeti.
Zagrli me jako......
tako da čujem sve reči nerečene
one što jure kroz tvoje vene
a ne mogu biti izrečene
jer za njih ne postoji ni prostor ni vreme.
samo čekanje govori......
Zagrli me jako.....
dok glava mi je ispod tvoje brade
i ne daj...
ne daj da me neko od tebe ukrade.