- Poruka
- 95.555
https://pulse.rs/pompeja/
Vila Di Dioscuri
Nakon što je vulkan pokosio Pompeju, ona je utonula u san pod lavom i pepelom, koji je trajao skoro 1700 godina.
1748. godine, inženjer tadašnjeg kralja Napulja, Žoakin de Alkubijer,
čeprkajući po starom vodenom tunelu, otvorio je glavni šaht i time otvorio i put u jedan stari svet.
Naišao je na jednu veličanstvenu fresku, a ubrzo i jednog stanovnika koji je u samrtnom grču još uvek u šaci stezao zlato.
Alkubijer nastavlja da iskopava i istražuje ovo mesto.
Tek posle 100 godina prava i intenzivna arheološka iskopavanja sprovodi
italijanski arheolog Đuzepe Fjoreli, čineći to vrlo polako, da tokom rada ne bi nešto uništio.
Kada je grad konačno otkopan, na neki čudan i sablasni način vratio mu se život.
Plinije Mlađi, rimski pisac, koji je u to vreme bio u Mizenumu, gradu na 30 km udaljenosti od Pompeje.
o ovom događaju napisao je dva pisma Tacitu, istoričaru:
„Pepeo je već padao, još uvek ne mnogo gusto. Pogledao sam unaokolo: iza nas je dolazio gusti crni oblak, šireći se po zemlji kao poplava…Pala je tama, to nije bio mrak kao u oblačnoj noće bez mesečine, već kao kad se lampa ugasi u zatvorenoj sobi. Mogli su se čuti krici žena, plač odojčadi i povici muškaraca; neki su dozivali svoje roditelje, drugi svoju decu ili žene, pokušavajući da ih raspoznaju po glasovima. Ljudi su oplakivali svoju ili sudbinu svojih rođaka, a bilo je nekih koji su us tvom strahu od umiranja, molili za smrt. Mnogi su preklinjali tražeći pomoć bogova, ali je još više njih smatralo da više nema bogova i da je svemir utonuo u večnu tamu. „
„Pepeo je već padao, još uvek ne mnogo gusto. Pogledao sam unaokolo: iza nas je dolazio gusti crni oblak, šireći se po zemlji kao poplava…Pala je tama, to nije bio mrak kao u oblačnoj noće bez mesečine, već kao kad se lampa ugasi u zatvorenoj sobi. Mogli su se čuti krici žena, plač odojčadi i povici muškaraca; neki su dozivali svoje roditelje, drugi svoju decu ili žene, pokušavajući da ih raspoznaju po glasovima. Ljudi su oplakivali svoju ili sudbinu svojih rođaka, a bilo je nekih koji su us tvom strahu od umiranja, molili za smrt. Mnogi su preklinjali tražeći pomoć bogova, ali je još više njih smatralo da više nema bogova i da je svemir utonuo u večnu tamu. „
Vila Di Dioscuri
Nakon što je vulkan pokosio Pompeju, ona je utonula u san pod lavom i pepelom, koji je trajao skoro 1700 godina.
1748. godine, inženjer tadašnjeg kralja Napulja, Žoakin de Alkubijer,
čeprkajući po starom vodenom tunelu, otvorio je glavni šaht i time otvorio i put u jedan stari svet.
Naišao je na jednu veličanstvenu fresku, a ubrzo i jednog stanovnika koji je u samrtnom grču još uvek u šaci stezao zlato.
Alkubijer nastavlja da iskopava i istražuje ovo mesto.
Tek posle 100 godina prava i intenzivna arheološka iskopavanja sprovodi
italijanski arheolog Đuzepe Fjoreli, čineći to vrlo polako, da tokom rada ne bi nešto uništio.
Kada je grad konačno otkopan, na neki čudan i sablasni način vratio mu se život.