Ako sam ovo dobro shvatio, rekao si da socijalno mučenje čeliči. Ako si to rekao, delimično se slažem sa time. Šanse su pola-pola: ako si jak karakter, onda ćeš takva socijalna i psihička maltretiranja da upotrebiš kao lekcije, da ih iskoristiš za unapređenje tvoje ličnosti (da ignorišeš neke stvari, da se ne nerviraš oko sitnica, da se prema određenim ljudima postavljaš na određen način itd.); sa druge strane postoji rizik da stvoriš neverovatno velike komplekse zbog tih maltretiranja, da padneš u depresiju, da stvoriš nerealnu sliku kako si mali i kako ne vrediš ništa... Sve je pitanje karaktera i odlučnosti.
Tako u ovom slučaju, lik koji je ismejan može da ili pogne glavu i da trpi ismevanje, ne samo te grupe ljudi, nego i svakog drugog, ili može da se istrenira da ga ta ismevanja uopšte ne dotiču, da na te "provokacije" odgovori time što će im jednostavno okrenuti leđa i otići dalje, ali podignute glave.