Kao i sve sto se kvari kad jedan narod postaje robom, tako i nas cio kontinent poprima teorije rospkih razmjera, tj. svodi svu nauku na osnovne instinkte, ono sto je robu poznato. Nece reci "volja za moc", jer rob je u poredjenju sa normalnim, slobodnim covjekom, relativno nemocan, nego "potreba".
::Viseznacnost rijeci nagon, i pocetak rada onoga koji je postulirao "nagon za moc"/"volju za moc"
U pocetku bijase Frojd, i oko njega njime zadivljeni okupljeni
Adler, Jung, itd., koji svi u pocetku bijahu ogromnije, ako se tako moze reci, pristalice Frojdizma nego sam Frojd. DAKLE, POCETAK RADA OSOBE KOJE JE MISLILA KASNIJE DA POSTOJI "VOLJA ZA MOC" BILO JE SLAGANJE SA RADOM FROJDA, KOJI JE BIO OVAKAV:
Frojd formulisa nagon razlicito u razlicitim periodima rada, ali vazda je njegova definicija nagona bila SUPROTNA OD RIJECI "POTREBA": ZA FROJDA, CITIRAM GA: "NAGON JE NESTO STO SE MNOGO ZELI". Dakle, radi se o volji, a ne potrebi. Naravno, kod Frojda: zelje, opazaji, misli i emocije mogu biti svjesni ili ne, a to da li su svjesni ne odredjuje to da li su aktualni (dejstveni). Psihoneuroticni simptom je ustvari, isto sto i san, citiram: "prikriveno ispunjenje jedne prikrivene zelje". Frojd ustvari radi na tome da razvije simptom a ne da ga sputa, jer ga smatra odrazom zdravlja koji treba dovesti do kraja da ne bi bio neprijatan. Dovodjenje simtpoma do kraja je osvescivanje zelje, koja sad, kao svjesna, moze biti kontrolisana u pogledu ispunjenja odlaganjem, pomjeranjem na drugi objekat, pretakanjem u drugi vid aktivnosti, recimo praznjenje seksualne zelje crtanjem ili pisanjem pjesama. Da je kod Frojda nagon nesto sto nema veze sa Darvinizmom govori i to da kod njega postoji "NAGON ZA ISKRENOSCU". Kasije o Frojdovom shvatanju nagona jos.
To je "psihodinamska", "psihoanaliticka", "dubinsko psiholoska" (svi nazivi se koriste) definicija nagona.
:: DUH ADLEROVE TEORIJE (koju cu kasnije opisati) JE PODRSKA borbe Amerikanaca i drugih protiv Frojda, koga nisu mogli da izdrze jer je istinu tesko podnijeti, i njihove obmane. Bihejviorizam, odnosno Darvinisticka psihologija, gdje "nagon" znaci "potreba".
Na zapadu su se pojavili bihejviorsti, i odusevljavali se drugacijom oznakom rijeci "nagon". Oni su se slozili sa Klarkom Halom (Clark L. Hull) koji je nagon definisao ovako, i nazvao ga "nagonska draz": odvijanje zivotnih procesa izaziva rast potrebe za unosenjem ili izbacivanjem neke materije iz tijela, da bi organizam ostao zdrav (funkcionalan). Tu se ne misli samo na praznjenje debelog crijeva, unos vazduha i hrane, nego i na to kako postoje nekakve seksualne materije koje se prazne vise seksom nego samom masturbacijom, jer se vjeruje da je organizam programiran po Darvinovm principu: "ponasaj se besmisleno: tako da sto duze zivis i ostavis potomke, da bi oni sto duze zivjeli i ostavili potomke, a zivot nema cilja". Dakle, po njemu je nagon "potreba", po Frojdu je nagon
cista volja.
::Adler koji smatra da postoji "nagon za moc", odn. "volja za moc":
Pretpostavljam da mislis kako Alfred Adler, u pocetku Frojdov sledbenik, onaj koji se kasnije odvojio sa svojom psihologijom "volje za moci", ima prednost nad Frojdovom teorijom nagona. Po njemu je osnovni nagon "volja za moci",
medjutim, to ne moze biti nagon
jer je nagon (a ta rijec se koristi od raznih autora u raznim znacenjima, ovdje mislim na psihodinamsko, odnosno Adlerovo, Frojdovo i Jungovo, itd., kasnije cu opisati bihejvioristicko/bihevioristico shvatanje)
nesto sto je cilj samo po sebi, a ne sredstvo za postizanje nekog drugog cilja
Frojd nikad nije govorio da je sve motivisano samo jednom potrebom, ali Adler jeste. Dakle, suprotno je od onoga sto pricas: oni koji se zalazu za "volju za moc" misle da postoji samo jedna potreba. Jos je daleko vulgarniji Adler od Frojda (Frojd i nije vulgaran), jer Adler govori kako je volja za moc ustvari volja za imanjem adekvatnog kvaliteta zubne gledji, lijepe i cvrste kose, dugog penisa, lijepog glasa, sirokih kukova koji oznacavaju da zena nece umrijeti pri radjanju najvjerovatnije, itd., i izjednacava tu volju za moc sa voljom da se posjeduje ne najljepsa, ali najpopularniaj po stavovima vecine o onome sto je lijepo zena, da se bude ne pametan, nego ono sto vecina misli da je pametno, itd. On cak laze kako je sposoban da lijeci psihoze. Frojd priznaje da nije, mada je ono sto je on u pocetku lijecijo tad vazilo za psihozu, dok se nije vidjelo da je izlecivo (njegovom metodom), pa se posto je izlecivo proglasilo neurozom (misli se na histerije kombinovane sa halucinacijama, autodestruktivnim tendencijama, besmislenim pricanjem, sumracnim stanjima, katatonim stuporom, neprepoznavanjem svakidasnjih poznanika, paranojom itd., histerije sa mirisnim halucinacijama (sto se danas smatra u udzbeniku psihologije sasvim pogresno znakom sigurnim za Sizofreniju) itd.)
::Definitivno obaranje teze da postoji "nagon za moc":
Erich From je jako dobro oborio ideju da ikakav "nagon za moc" moze biti nagon, jer moc (Hitler, i ostali) mogu da imaju samo oni koji se pokore najvise volji najveceg broja ljudi u nekoj grupi, tako da je Hitler ustvari i bio samo odraz volje Njemaca, nikako vodja Njemaca. Njemci su vodili Hitlera. To je dokazano ne samo od strane Froma.
Tako je cijela psihologija svedena na seksualni nagon, naime, kaze se da "iza svega stoji jedna potreba, za seksom", sve je, dakle, motivisano jednom jedinom pobudom, i kaze se, ako ta pobuda ne nailazi na zadovoljenje, onda nastaje agresija. Pa se uzimaju primjeri religioznih ljudi, npr. muslimana, te kazu eno tamo je istina.
:: ADLEROV POJAM NEUROTICNOG KARAKTERA JE USTVARI NAZIV ZA TIJELO KOJE IMA NEKE MANE, COVJEKA SA PRIVREMENOM ILI STALNOM IMPOTENCIJOM. TAJ KRETEN KARAKTER (ODNOS PREMA STVARNOSTI I LJUDIMA I VJERSKA UVJERENA) IZJEDNACAVA SA TIJELOM!
To on radi detaljno u svojoj knjizi "Neuroticni karakter", koje se nikad nije orekao.
::Kod Frojda su uvjek postojala bar dva nagona, za koja je mislio da su suprotni i komplementarni (nadopunjujuci), tako da je covjek bio neuslovljen, slobodan, jer kad se sprijeci spoljasnjim uslovima jedno sremljenje uvjek je ostajala mogucnost da se ostvari drugo, a kad se sprijeci prijetnjom: da se ostvari drugo ili da se rizikuje i ostvari bas to. Dakle, po njemu, sloboda volje je, bar na nivou deskiptivnom, uvjek postojala
Tako je njegova prva formulacija nagona sadrzavala nagon za seksom, gdje su ustvari seksualnim stvarima smatrane stvari koje danas samo dobiozni ljudi smatraju time; npr. kad pjevas u drustvu to je neka vrsta ispunjavanja seksualnog nagona, i nagon za time da budes onakav kakav ti zelis, za individualizmom, koji je on, zbunjujuci maksimalno one koji ga ne citaju pazljivo i navodeci da misli kako je Darvinista, zvao "nagon za samoodrzanjem", iako nije pod tim mislio na to. Naprotiv, mislio je da "nagon samoodrzanja" vodi i ka tome da radi osvete pogines i jos budes srecan sto si "ko se osveti taj se posveti", tj. ispuni nagon samoodrzanja.
Kasnije je zaostrijo situaciju i uveo ovakvu Formulaciju: nagon za time da se prezivljava i nagon za seksom su ustvari i jedno i drugo nagon za seksom, zivis da bi imao seks, ali posto mora imati dva nagona da bi covjek mogao da bude slobodan drugi nagon je nagon da se ocovjeci tako sto ce se zrtvoati (u krajnjoj tacki i mucenicki umrijeti) covjek radi necega, i time stvarno ostvariti svoj individualizam: to da zivi za svoj ideal. Ta dva nagona su nezavisna samo na izgled, jer u seksu moze uzivati samo hrabar covjek, i obratno: ko se odrekne "slabosti prema zenama" nemoze biti "hrabar", nego slab.
Jer sta je u nasem svijetu jos ostalo od normalne seksualnosti? Kad bi danasnji ljudi imali seksualne odnose kao nasi praroditelji koji su bili u braku, onda bi se moglo reci da bi imali sigurno 10 puta vise odnose nego mi, jer nasa sloboda se ne sastoji u izboru partnera, ta, lud je danas onaj ko ostaje pri samo jednom partneru, nego u apstinenciji od seksualnih odnosa! Ranije su se kao udavali "jer su morali", a danas "vise ne moramo", ocigledno je da ljudi, nemaju vise nikakvih instinkata. Idu ulicom kao zombiji i samo gledaju ravno. Nema tu vise zivota.
Ima jedna pjesma na njemackom koja kaze "toliko pogleda vec je praznih".
Jeste da ne volim ovaj underground bend, ali i corava koka ubode zrno..
I Nietzsche kad je opisivao indijski nihilizam govorio je o "praznim pogledima" i da kod nas jos nije doslo do tog stepena u njegovo vrijeme.
:: NICE JE U STVARNOM ZIVOTU BIO SLABIC!
Nice je kroz "Tako je govorio Zaratustra" ustvari samo pricao o svemu onome sto on nije mogao da bude, ali i kroz "Antihrist". Nice je bio vrlo sklon da se potcinjava na najsramnije nacine samo da bi dijelom dobio neki akt privrzenposti zena, pa je tako pustao zene da ga upregnu u kocije i slikaju kako im vuce kocije, itd., a na kraju je zavrio u psihijatrijskoj bolnici kao neko ko je upravo mislio da je Hrist, a ne ono sto je pricao da je u svojoj knjizi "Antihrist". Njegova teorija kako je "Bog umro" je samo jos veca vjera u svemoc Boga nego sto je prisutna u hriscanstvu, jer je po toj teoriji sve sto se sad stvarno desava, a time i mi ljudi i nasa volja, i sve sto postoji, samo ustvari raspad komada mrtvog Boga, u bukvalnom smislu.
