gost 39034
Elita
- Poruka
- 20.782
Na pocetku odmah da kazem da je ovo tema za one zene koje nisu bas savrsene, te ove koje to jesu mogu da ne gube vreme i da odmah odleprsaju sa teme. Dalje, ovo je tema za zene koje su podlozne iskusenjima, te one koje mogu mirno da sede i citaju Prusta dok je oko njih stotinak prodavnica u kojima je saldi od 95% takodje mogu odmah da odu...I na kraju, ovo je tema za zene koje nisu bas dobe, ali nisu ni skroz lose, tj. za one koje primete iskusenje, ali probaju da mu se odupru. Ako ste se pronasle, mozete citati dalje.
Elem, tema je o iskusenjima...bilo koje vrste. Na primer, d apodjemo od klisea- primetite negde cipele koje su savrsene,ali koje vam ich ne trebaju. Da li ih zaboravite odmah, iz sve snage, ili krenete da prolazite svaki dan pored izloga, i pustate da vas one zovu, i zovu, i zovu umilnim glasicem? Ili...primetite izvesnog muskarca, ili bolje receno primetite da je on "primetio" vas..e, sad, taj muskarac vam ama bas nimalo ne "treba" u zivotu...sta vise, imalo bi nesagledive posledice ako bi probale da mu nadjete mesta u vasem zivotu...no, ipak, uzasno vas privlaci mogucnost da ga negde udenete....da li odolevate iskusenju i kako? Da li sebi uopste dajete da mislite o tome?Da li "zadirkujete" sebe, gledate do koje granice mozete da idete u odupiranju iskusenju? Da li gledate da iskusenje svedete na minimum, ili se bacate u iskusenje, ne razmisljajuci mnogo?
Elem, tema je o iskusenjima...bilo koje vrste. Na primer, d apodjemo od klisea- primetite negde cipele koje su savrsene,ali koje vam ich ne trebaju. Da li ih zaboravite odmah, iz sve snage, ili krenete da prolazite svaki dan pored izloga, i pustate da vas one zovu, i zovu, i zovu umilnim glasicem? Ili...primetite izvesnog muskarca, ili bolje receno primetite da je on "primetio" vas..e, sad, taj muskarac vam ama bas nimalo ne "treba" u zivotu...sta vise, imalo bi nesagledive posledice ako bi probale da mu nadjete mesta u vasem zivotu...no, ipak, uzasno vas privlaci mogucnost da ga negde udenete....da li odolevate iskusenju i kako? Da li sebi uopste dajete da mislite o tome?Da li "zadirkujete" sebe, gledate do koje granice mozete da idete u odupiranju iskusenju? Da li gledate da iskusenje svedete na minimum, ili se bacate u iskusenje, ne razmisljajuci mnogo?