
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
INSPIRACIJA
Inspiracija pesnička
Može biti svašta
Ma i za ove što prozu pišu
Svaki pisac piše, izdiše, pa opet piše
Pa duboko uzdahne
Pa malo živi……e, tu gde živi
Pogleda na ulicu i vidi inspiraciju
Devu mladu i skladnu
Il’ muško lepo…što da ne
Puste oči sve vide
Al’ da se zna…u sebi se stide
Mislim kad zadješ u suštinu
A vala i ne moraš da zalaziš
Bolje od tih očiju da se paziš


Pa onda vidi dvoje zaljubljenih
I milo mu….al’ ne za dugo
Jer se seti nekih ljubavi tužnih
Posebno pesnici su skloni tome
Da u tugu sve pretvore.
Eh….a tek kad pročita nečiju tugu
Osećaj pretvoren u tužnu dugu
Onda mu se otvore sve pesničke dizne
I nema šanse da se zastavi čim tugu lizne

A snovi…..ih….pa to je tek inspiracija
I vazda pisačka zanimacija
Dodje mu k’o reanimacija
Snovidljiva real asocijacija
Sa realom snena malverzacija
Kompenzacija i asignacija
Romantičarska destinacija

Inspiracija je tek samo tren pisačke duše što smelosti nadje da iz duše čoveka izadje




PS Dobro jutro narode spisateljso-čitateljski ...sl prvo kaaaafaaa
