izmešu dveri izranjavanog vremena
Negde između zidova sačinjenih od
prašnjavih požutelih knjiga
u koje sam upisao meni
sve do sada poznate tajne..
između naglas izgovorenih magija
i tajnih recepata alhemije..
crtah tvoje ime po vazduhu.
Uzimao sam najfinije pero
rezbareno filigranskim snovima
i umakao ga u najtamnije mastilo
godanama sakupljano od suza
i crtao mapu do kule..
upisujući sve do sad meni poznate prepreke..
Potom bi je motao oko sterele i tiho šaputao
a zatim ispaljivao svake noći
tačno u ponoć na različite strane
da ne vide drugi..
Možda ćeš jednom doći
Možda nećeš nikad.
Vremena su danas takva.
U vrhu najviše kule
u društvu crnih mačaka
šešira od kojih se postaje nevidljiv
u moru retorti i flašica sa čarobnim praškovima
meni ne preostaje ništa drugo
sem da spravljam i mešam drevne
čajeve za održavanje budnosti..
Nakon hiljadugodišnje nesanice..
kao u bajci.. sa dobrom dozom ironije
čekam da se ti pojaviš..
Čekam da pobediš sve zmajeve..
rešiš sve zagonetke
i popneš se na vrh najviše kule
i oslobodiš bezkrilnog čarobnjaka
od ovog lucidnog sna.
Da mogu konačno na miru da.. zaspim.
30.07.2008 u 11:50h