a ti bi vole da i dalje zivis u pecini i grejes se na logorsku vatru?
postoji pogrešno mainstream shvatanje da hiljadu godina pre industrijske revolucije nije bilo napretka. stanovništvo je uvek propadalo kada je iscrpilo svoje prirodne resurse. na primer, mlinovi ili plugovi koji su bili u upotrebi još od visokog srednjeg veka.
međutim, povećanje produktivnosti teklo je samo plemstvu i, pre svega, crkvi, koja ga je koristila za izgradnju svojih katedrala. sličan razvoj beleže i danas, posebno u SAD, gde realne zarade radnika bez visokog obrazovanja decenijama opadaju i strahuju da će se taj trend pogoršati jer, zbog veštačke inteligencije, i srednjoj klasi preti gubitak posla i uska elita vlada ljudima, ovoga puta ne zahvaljujući veri, već zahvaljujući tehnologiji.
ako govorimo o zapadu ili konkretno o SAD, po mom mišljenju postojale su samo dve faze američke istorije u kojima je postojao društveno oblikovan napredak
s jedne strane, u progresivnoj eri, dve decenije pre Prvog svetskog rata. američka industrija se tako brzo razvijala da je morala bolje da obučava i plaća oskudnu radnu snagu i da su se stalno javljali novi zadaci u tehnologiji i marketingu. zahvaljujući preduzetnicima poput Henrija Forda, automatizacija je dovela do pada cena, što znači veću kupovnu moć za obične ljude, dok su sindikati obezbedili da radnici dobiju svoj deo ogromnog povećanja produktivnosti.
s druge strane, u tridesetogodišnjem procvatu posle Drugog svetskog rata. država je uzimala visoke poreze od bogatih i pre svega, davala obuku onima koji su se vraćali iz rata tj da bi radnici mogli da priušte i porodicu i kuću, televizori i automobili.