Indijanske legende

[Neprilagođena]

https://sites.google.com/site/poezijaprroza/mitovi-i-legende/indijanske-price-i-legende


GAVRAN

Jedan od omiljenih likova priča severnoameričkih Indijanaca je gavran...
gavran je stvoritelj Zemlje i uspostavitelj zakona koji upravljaju životom.


Kad se rodio gavran, otac ga je podučavao i vežbao različitim veštinama,
i kad je odrastao, rekao mu je da će mu dati moć da stvori svet.
U to doba na svetu nije bilo svetla, ali je gavran čuo da uzvodno uz reku Nass
postoji velika kuća u kojoj sebični poglavica čuva svetlost samo za sebe.

Gavran je kovao različite planove kako bi svetu dobavio svetlost.
Najposle se preobrazio u cedrov list i pao u vodu koju je upravo pila poglavičina kći.
Devojka proguta list i zatrudni...
Kad je doslo vreme, iskopaše joj rupu u koju je trebala roditi dete.
Ukrasili su je bogatim krznima, ali se dete nije htelo roditi na tim skupocenim materijalima.

Naposletku prostreše mahovinu u duplju i dete se na njoj rodilo.
Oči mu behu veoma sjajne i hitro su gledale uokrug.
Na zidovima kuće visili su zavežljaji različitih veličina i oblika i dete je plakalo i pokazivalo na njih.
To je trajalo mnogo dana. Na kraju deda reče:
"Dajte mome unuku ono za cime plače. Dodajte mu zamotuljak koji visi tamo na kraju. To je torba zvezda".

Tako se dete igralo torbom, kotrljajući je medju ljudima, kad je nenadano baci kroz dimnjak.
Torba se uputila ravno prema Nebu i zvezde su se skotrljale iz nje i rasporedile se kako ih danas vidimo.
Nakon nekog vremena dete iznova stade plakati.
Tada njegov deda reče:
"Odvezite sledeći zavežljaj i dajte mu ga".

Dete se dugo igralo s njime u blizini svoje majke.
Nakon izvesnog vremena, hitnu ga takodje kroz dimnjak, i jedino što se tada videlo bio je veliki Mesec.
Sada je jos preostala samo jedna stvar, kutija u kojoj je bilo dnevno svetlo,
i dete je plakalo za njom. Oči mu kolutahu i pokazalo se da su različite boje,
pa ljudi pomisliše kako to nije obično dete, ali, kao što se uvek dešava da deda
voli svoje unuče kao sto voli vlastitu kćer, to deda naposletku reče:
"Pa, dobro, odvežite poslednje i dajte mu".

Kada je diete dobilo u ruke kutiju, ispustilo je svoj gavranski krik "kva, kva", i odletelo
s njome kroz dimnjak. Tada stari poglavica, kojemu je ukradena svetlost, reče:
Taj stari ****** gavran domogao se svih mojih dobara".

 

[Neprilagođena]

Dani i noći
(legenda naroda Kititas)

U davna vremena, pre nego što je Veliki Duh doveo ljude na Zemlju, životinje su raspravljale o dužini dana i noći.
Životinje koje su smatrale da svi dani u godini treba podjednako da traju izabrale su Žabu za svog predstavnika.
Druga grupa je želela da dan bude duži od noći čitave godine. Njih je zastupao Medved.

Rasprava je trajala mesecima dok se obe strane nisu dogovorile da bi to pitanje trebalo staviti na glasanje i jednom zasvagda odlučiti o trajanju dana i noći.
Sve životinje su se okupile i počela je žučna rasprava koja je prerasla u veliku svađu.
Najglasnija i najtvrdoglavija bila je Žaba tako da je Medved izgubio strpljenje i besno se izdrao na nju:
„Poješću te živu!”
„Prvo me uhvati!”, nadmeno je odgovorila Žaba.

Medved je cepteo od besa. Pokušao je da je zgnječi svojom ogromnom šapom, ali Žaba se hitro izmigoljila i skočila u obližnju baru.
Uvukla se u mulj, pa Medved nije mogao da je nađe. Tražio ju je satima dok se nije umorio i dok ga nije prošao bes.
Predložio je Žabi da se dogovore. Pristao je da dan i noć traju po 12 sati naizmenično cele godine pod uslovom da
on i njegovi sledbenici mogu da prespavaju hladnu zimu i,
ukoliko Žaba pristane, da ih na proleće probudi. Žaba se složila i izašla iz mulja.

Od tada se mesec ranog proleća kada se medvedi bude iz zimskog sna zove
Vauk Vaukus po zvuku žabljeg kreketanja.
Do današnjih dana nijedan medved neće otići na spavanje u pećinu koja je daleko od bare.
Da ne bi propustio buđenje i dolazak toplih dana.

 

[Neprilagođena]

Sunce i Mesec
(legenda naroda Snokualni)

U pradavna vremena dve mlade devojke ležale su u travi i posmatrale noćno nebo.
Ugledale su dve zvezde padalice koje su zaparale nebo.
Bila su to dvojica ratnika sa Neba koja su se spustila na zemlju da nađu sebi neveste.
Videvši mlade devojke u travi, odlučiše da ih uzmu sa sobom i ožene se njima.
Kad su devojke zaspale, mladoženje su ih usnule prebacile na Nebo svome Zvezdanom narodu.
Ujutru su ih uzeli za žene.

Devojke su mirno živele sa svojim muževima među Zvezdanim narodom.
Svaki dan išle su da kopaju korenje za ručak.
Muževi su ih upozorili da ne kopaju previše duboko jer mogu da probuše rupu kroz koju će pasti na Zemlju.
Vreme je prolazilo, a mlade žene počele su da tuguju za svojim plemenom
. Kopajući korenje, slučajno su otvorile rupu kroz koju se videla Zemlja i odlučile da pobegnu.

U tajnosti su isplele dovoljno duge konopce od konoplje.
Jednog jutra iskrale su se iz postelja svojih muževa i konopcima se spustile na Zemlju.
Vratile su se svom narodu koji im se veoma obradovao.

Posle nekoliko meseci obe mlade žene rodile su sinove. Dečaci su rasli zajedno kao braća.
Dok su još bili bebe, majke su morale da odu u šumu da sakupljaju bobice, a decu su ostavile rođacima na čuvanje.
Njihovo odsustvo iskoristili su njihovi zvezdani muževi koji su iz osvete ukrali dečake i sakrili ih u duboku pećinu.
Po povratku kući, očajne majke plakale su i zapomagale iz sveg glasa.
Njihov vapaj čuo je Soko koji je video kuda su očevi odveli decu.
Sažalio se na tugu majki, odleteo je do pećine i vratio dečake. Od tada je celo pleme budno pazilo na decu.

Godine su prolazile, deca su porasla i postala nerazdvojni prijatelji.
Kad su se zamomčili, jedan od njih odlučio je da potraži oca.
Dugo je lutao nebom, ali nije našao ni traga od oca
. Ljutit i razočaran, pretvorio se u Sunce i ostao na nebu.
Njegov prijatelj osećao se usamljeno, te je odlučio da mu se pridruži i pretvorio se u Mesec.
I danas ova dvojica hrabrih mladića svakodnevno zajedno kruže oko Zemlje.

 

[spavach]

Chief Seattle

"The President in Washington sends word that he wishes to buy our land. But how can you buy or sell the sky? the land? The idea is strange to us. If we do not own the freshness of the air and the sparkle of the water, how can you buy them?

Every part of the earth is sacred to my people. Every shining pine needle, every sandy shore, every mist in the dark woods, every meadow, every humming insect. All are holy in the memory and experience of my people.

We know the sap which courses through the trees as we know the blood that courses through our veins. We are part of the earth and it is part of us. The perfumed flowers are our sisters. The bear, the deer, the great eagle, these are our brothers. The rocky crests, the dew in the meadow, the body heat of the pony, and man all belong to the same family.

The shining water that moves in the streams and rivers is not just water, but the blood of our ancestors. If we sell you our land, you must remember that it is sacred. Each glossy reflection in the clear waters of the lakes tells of events and memories in the life of my people. The water's murmur is the voice of my father's father.

The rivers are our brothers. They quench our thirst. They carry our canoes and feed our children. So you must give the rivers the kindness that you would give any brother.

If we sell you our land, remember that the air is precious to us, that the air shares its spirit with all the life that it supports. The wind that gave our grandfather his first breath also received his last sigh. The wind also gives our children the spirit of life. So if we sell our land, you must keep it apart and sacred, as a place where man can go to taste the wind that is sweetened by the meadow flowers.

Will you teach your children what we have taught our children? That the earth is our mother? What befalls the earth befalls all the sons of the earth.

This we know: the earth does not belong to man, man belongs to the earth. All things are connected like the blood that unites us all. Man did not weave the web of life, he is merely a strand in it. Whatever he does to the web, he does to himself.

One thing we know: our God is also your God. The earth is precious to him and to harm the earth is to heap contempt on its creator.

Your destiny is a mystery to us. What will happen when the buffalo are all slaughtered? The wild horses tamed? What will happen when the secret corners of the forest are heavy with the scent of many men and the view of the ripe hills is blotted with talking wires? Where will the thicket be? Gone! Where will the eagle be? Gone! And what is to say goodbye to the swift pony and then hunt? The end of living and the beginning of survival.

When the last red man has vanished with this wilderness, and his memory is only the shadow of a cloud moving across the prairie, will these shores and forests still be here? Will there be any of the spirit of my people left?

We love this earth as a newborn loves its mother's heartbeat. So, if we sell you our land, love it as we have loved it. Care for it, as we have cared for it. Hold in your mind the memory of the land as it is when you receive it. Preserve the land for all children, and love it, as God loves us.

As we are part of the land, you too are part of the land. This earth is precious to us. It is also precious to you.

One thing we know - there is only one God. No man, be he Red man or White man, can be apart. We ARE all brothers after all."

 

[Neprilagođena]

Legenda Arapaho Indijanaca...
Koja govori o venčanju smrtnice i nebeskoga boga Sunca.
I nastanku zvezde Danice

Lee Bogle Art



Trazeci supruge, Sunce i Mjesec putuju u obratnim smjerovima.
Mjesec uzme za zenu zabu krastacu, a Sunce odluci ozeniti smrtnicu.

Gledajuci dolje s visina, ono ugleda dvije indijanske djevojke kako skupljaju drva.
Spustivsi se, preobrazi se u dikobraza i uspne se na drvo.
Jedna od djevojaka pozele pera za svoj vez, podje za zivotinjom na drvo,
a li drvo je bivalo sve vise i nadalje je raslo.

Na kraju probilo se do u Nebo, i Sunce, poprimivsi lik mladica.
On uze djevojku za zenu i odvede je u svoj sator na Nebeskom svijetu.
Ubrzo im se rodi sin. Svekar i svekrva poklone zeni stap za kopanje,
ali joj suprug zabrani da kopa oko jedne biljke..
Znatiželjna, ona ga ne poslua i otkrije rupu kroz koju pogleda na Zemlju i ugleda okrugli logor svojih ljudi.

Obuzeta ceznjom za domom, ona naumi sici s pomocu cvrstog konopca,
ali, upravo prije no sto je stigla na zemlju sa svojim sinom, suprug baci za njom kamen i ubije je.
Dijete je prezivjelo i njegovala ga je starica Noc.
Prozvala je djecaka Malom Zvijezdom i ucinila mu luk i strijele.

Njima je on ubio Podvodnu panteru, supruga Noci.
Noc mu tada preobrazi luk u koplje,
i Mala Zvijezda nastavi njime ubijati zmije koje cine stetu svijetu.
Medjutim, bio je nepazljiv, i dok je spavao na preriji,
zmija udje u njegovo tijelo i sklupca mu se u lubanji.

S tijela mu je otpalo tkivo, ali mu je kostur sacuvan i zadrzao je svijest.
Molio je da naidju dva dana kise i dva dana jake zege, sto prisili zmiju da pomoli svoju zadihanu glavu kroz njegova usta.
On uhvati zmiju i izvuce je van, te ponovno poprimi ljudsko oblicje.
Kozu gmaza pricvrsti za svoje koplje i vrati se crnom satoru Noci,
gdje se preobrazi u zvijezdu Danicu.

 

[Neprilagođena]

Legenda plemena Kato.


Bog Hagajho je stvorio svet ni od čega, stvorio je stvari i živa stvorenja, ali
psa nije bilo potrebno da stvara, jer je pas postojao oduvek.
Psa nikada nisu smatrali običnom životinjom, i čovek je u svojim
pričama i legendama značajno mesto ustupio psu.

U istočnim državama je postojala legenda o nastanku Borzoja.

"Jednom je car Solomon dobivši naređenja od Boga poručio svim životinjama da se okupe na sastanku,
na kome je svako jutro svaka životinja mogla da iskaže svoje želje i potrebe i da dobije savet
tvorca kako da se ponašaju jedni prema drugima. Okupile su se sve životinje osim ježa.
Naljutivši se, tvorac se obratio sa pitanjem da li neko hoće da krene u potragu za ježom?
Našlo se samo dva dobrovoljca: konj i pas.
Konj je rekao: -Ja ću da ga nađem i ja ću ga isterati iz jame, ali ja nisam u stanju da ga uzmem,
jer sam visok, a i moj nos nije zaštićen od njegovih igala.

-A pas je rekao: -Ja se ne plašim njegovoih igala, ali moja glava je previše široka
i ja neću moći da izvadim ježa iz rupe ako se tamo sakrije.

Solomon izgovori: -Da, vi ste u pravu, ali ja neću da uništim izgled konja i da mu smanjim njegovu visinu,
jer to bi bila jako ružna nagrada za njegovu pokornost i odanost.
Bolje da ja dodam lepotu psu kao nagradu za njegovu pokornost.- I razmislivši, car je uzeo u obe ruke glavu psa
i mazio je dok ona nije postala potpuno tanka i špicasta.

Tada su sve životinje videle da se pas pretvorio u elegantnog i tankog Borzoja.
Tako su konj i pas krenuli u potragu za izbeglim ježom i doveli ga pred cara.
Car Solomon je bio zadovoljan, ježa je kaznio da će se celog života vući po zemlji,
a psa i konja nagradio rekavši: -Od sada ćete vi celog života bili čovekovi saputnici...

 

[Neprilagođena]

Postoji jedna legenda Cherokee Indijanaca o obredu u kojem dečak postaje odrasla osoba.
Otac bi odveo svog sina duboko u šumu, stavio mu povez preko očiju,
popeo ga na iskrčeno stablo i ostavio ga tu samog.
Od dečaka je zahtevao da celu noć nepomično sedi na tom stablu
i da ne skine povez sa očiju sve dok ne oseti prve zrake sunca na svom licu.
Nije smeo da zaplače, niti da doziva pomo pomoć.
Kad preživi noć, postaće čovek.
Zabranjeno mu je bilo da priča drugim dečacima o svom iskustvu,
jer je svaki od njih morao da sazri na svoj način.
Dečak je naravno bio strašno uplašen.
Mogao je oko sebe da čuje sve vrste zvukova, koji su ga plašili.
Od krikova divljih zveri, raznih ptica pa do udaljenih glasova ljudi.
A neprestano je osećao i huk vetra koji mu je nosio u lice travu i pesak.
Ali ipak mladi indijanac sve je to hrabro podnosio.
Znao je da je to bio jedini načini da se postane zreo čovek.

​

Konačno, nakon užasne noći, izašlo je sunce i on je mogao da skine povez sa očiju.
Tek u tom trenutku mladi indijanac je otkrio da je njegov otac sve vreme sedio pored njega
na drugom posečenom stablu i pazio da mu se nešto loše ne dogodi!

Na sličan način mi nikad nismo sami…
Uvek imamo na koga da se oslonimo, čak i kada se čini da nije tako.
Potrebno je samo malo bolje pogledati oko sebe...

 

[Neprilagođena]

STVARANJE SVETA

Mesto stvaranja, prema mitu Inka, jeste podrucje oko jezera Titicaca, jugoistocno od doline Cuzco.
Prema jednoj verziji, bog Viracocha stvorio je Zemlju i Nebo i nastanio Zemlju ljudima.
Nije bilo Sunca i ljudi su se kretali u tami.
Ali nisu poslusali svog stvoritelja i on odluci da ih unisti, preobrazivsi neke u kamen,
dok je ostale utopio u poplavi koja je preplavila cak i najvise planine na svetu.

Jedino su preziveli muskarac i zena koji su se nalazili u kutiji i koje je,
kad se voda povukla, vetar odneo u Tihuanaco, glavno prebivaliste stvoritelja.
Tamo on podigne sve narode i nacije, oblikujuci glinene likove i nacrtavsi odecu koju svaki narod treba nositi.
Svakom je narodu dao jezik, pesme i seme koje treba sejati.

Tad udahne zivot i dusu u glinu i naredi svakom narodu da sidje ispod zemlje
i izadje na mesto koje mu je on naznacio. Neki su izisli iz spilja, drugi iz brezuljaka,
neki iz izvora, drugi iz debala drveca. Svaki je narod podigao zrtvenik na mestu na kome se pojavio.

Kako je bilo tamno, stvoritelj stvori Sunce, Mesec i zvezde i naredi im
da podju na otok Titicaca na istoimenom jezeru i da se odatle vinu u Nebo.
Kad se Sunce u ljudskom liku uspinjalo na Nebo, obrati se Inkama i njihovom vodji Mancu Capacu, rekavsi:

"Ti i tvoji potomci cete biti gospodari i na vama je da podredite brojne narode.
Smatrajte me svojim ocem i bicete mojom decom i poštovacete me kao svog oca".

S tim recima, dao je Mancu Capacu pokrivalo za glavu sa svojim znakom i stavio mu borbenu sekiru u ruke.
Na tom je mestu Suncu, Mesecu i zvezdama naredjeno da se uspnu na Nebo
i da se smeste na svoja mesta i oni tako postupise.