Incest kroz istoriju

Ateist

Zainteresovan član
Banovan
Poruka
473
Zanima me rasprostranjenost incesta kroz povijest. Uvjeren sam da su preci gomile ljudi počinili incest. Incest je spolni odnos s rođakom do 5. koljena. U pet koljena ima gomila ljudi, većina ljudi ne zna ni pola svih svojih rođaka do 5. koljena. Kako onda mogu biti siguran da moji preci nisu činili incest? Prije su ljudi živjeli na selima i svi se vjenčavali za neku osobu iz obližnjeg sela. Nije moguće da su pri svakom takvom vjenčanju izbjegli nekoga tko im je u prvih 5 koljena. Pogotovo oni koji su živjeli na otocima ili u zabačenim selendrama. Tako se može zaključiti da su preci većine današnjih ljudi činili incest. Toliko o incestu među seljacima, ali on je uvelike rasprostranjen i među moćnicima. Sve kraljevske obitelji u Europi su počinile incest nebrojeno puta. Muž Elizabete II. grčki princ ujedno joj je i treći rođak. Skoro svi esadeovski predsjednici su u rodbinskim vezama međusobno i s moćnicima iz Europe. http://en.wikipedia.org/wiki/Genealogical_relationships_of_Presidents_of_the_United_States
 
Ima dosta dinastija koje su tezile da odrze ,,cistocu'' svoje krvi.
Primer za to su Ptolomeji,helenska dinastija koja je vladala Egiptom od 305 p.n.e do 30. p.n.e .Oni su posluzii kao inspiracija za Targarijene iz Pesama Vatre i Leda. Evrposke kraljevske porodice krajem 19. i pocetkom 20. veka su isto pribegavale incestu, sto je doprinelo do ispoljavanja raznih autozomalno-recesivnih poremecaja, poput hemofilije. Pola potomaka kraljevstvih porodica u Evropi je nekako povezano, uglavnom preko kraljice Viktorije.
 
Do početka 19. veka nije se ni znalo za incest.

Sexualno opštenje sa familijom je odjedanput postalo tabu.
Kao krajem 20. veka pušenje.

Не знам баш. Постоји већи број српских народних песама у којима се инцест посматра као табу. На пример, када млетачки дужд хоће да обљуби жену свога кума (bad for him, кум му је Краљевић Марко ;)), такође постоји традиција о цару Душану који хоће да се ожени својом сестром.

Рекао бих да је ове табуе неговала црква. То се види и из ова два примера: црква Душана није волела због неканонског проглашења патријаршије, а у другом случају родоскврнитељ је млетачки дужд, симболична ознака католицизма у народним песмама. Инцест се третира као нека увезена појава, везана за Латине.

Још је занимљиво да се дужд као прекршилац овог табуа у народној песми означава као орјатин (хорјатин), што је нзаив за веома неплеменитог човека, простака, скоро на пола пута до животиње. То би могло да значи да појава није била непозната, али да је била својствена само најнижим друштвеним слојевима.

У суштини, тако је и данас. У Америци се за најзаосталији слој белог становништва који живи изоловано у брдима подсмешљиво каже "они који спавају са својим сестрама".
 
Zanima me rasprostranjenost incesta kroz povijest. Uvjeren sam da su preci gomile ljudi počinili incest. Incest je spolni odnos s rođakom do 5. koljena. U pet koljena ima gomila ljudi, većina ljudi ne zna ni pola svih svojih rođaka do 5. koljena. Kako onda mogu biti siguran da moji preci nisu činili incest? Prije su ljudi živjeli na selima i svi se vjenčavali za neku osobu iz obližnjeg sela. Nije moguće da su pri svakom takvom vjenčanju izbjegli nekoga tko im je u prvih 5 koljena. Pogotovo oni koji su živjeli na otocima ili u zabačenim selendrama. Tako se može zaključiti da su preci većine današnjih ljudi činili incest. Toliko o incestu među seljacima, ali on je uvelike rasprostranjen i među moćnicima. Sve kraljevske obitelji u Europi su počinile incest nebrojeno puta. Muž Elizabete II. grčki princ ujedno joj je i treći rođak. Skoro svi esadeovski predsjednici su u rodbinskim vezama međusobno i s moćnicima iz Europe. http://en.wikipedia.org/wiki/Genealogical_relationships_of_Presidents_of_the_United_States
Ukoliko si pravoslavne vere, a verovatno nisi, već dugo postoje crkveni zakoni a koji su prevedeni u običajno pravo koji sprečavaju odnos u krugu bliže i dalje porodice. Negde se i kumovski odnos posmatra kao rođački. Otočani u Hrvatskoj imaju i genetske psihofizičke promene kao recidiv mešanja u bliskom srodstvu koje su izučavane i dokumentovane.
 
Srbi nemaju takve sklonosti niti su ikada imali kao i ostali pravoslavni narodi, a takodje i muslimanski jer je vera kod njih bila cvrsca nego kod katolika i samim tim su bolje vaspitavani......to su radili rimljani koliko znam tj. oni su bas voleli da bludnice i rade uvrnute stvari.....
 
У западњачким владарским круговима било је свакојаких инцеста, и виде име се резултати, вероватно као и на отоцима.
Чини ми се да су у Хрватској озаконили прошле године инцест. дозвољено је склапање брака и међу ближим рођацима, ваљда од 3.кољена .
 
Poslednja izmena:
Srbi nemaju takve sklonosti niti su ikada imali kao i ostali pravoslavni narodi, a takodje i muslimanski jer je vera kod njih bila cvrsca nego kod katolika i samim tim su bolje vaspitavani......to su radili rimljani koliko znam tj. oni su bas voleli da bludnice i rade uvrnute stvari.....

U Evropi,ipak Englezi najviše !
Bila je to gotovo redovna i normalna pojava u višim staležima.
U pozadini su materijalni razlozi i očuvanje imanja unutar familije.
 
Srbi nemaju takve sklonosti niti su ikada imali kao i ostali pravoslavni narodi, a takodje i muslimanski jer je vera kod njih bila cvrsca nego kod katolika i samim tim su bolje vaspitavani......to su radili rimljani koliko znam tj. oni su bas voleli da bludnice i rade uvrnute stvari.....

Pre je to stvar slovenske kulture nego pravoslavne vere posto je kod nas incest bas strog do rodjaka 5 6 stepena.
 
Evrposke kraljevske porodice krajem 19. i pocetkom 20. veka su isto pribegavale incestu, sto je doprinelo do ispoljavanja raznih autozomalno-recesivnih poremecaja, poput hemofilije. Pola potomaka kraljevstvih porodica u Evropi je nekako povezano, uglavnom preko kraljice Viktorije.

Tacno,mada do kraja 19 i pocetka 20-tog veka se nije mnogo ni znalo o stentom uticaju incesta.

Tako na primer,u Portugalu je,krajem 18-og veka kralj( Jose I ) udao svoju kcerku( Mariju I ) za svog rodjenog brata( Pedra III ),a njihov sin( Jose ) bio ozenjen kraljevom drugom cerkom( Beneditom ),sestrom svoje majke,dakle svojom tetkom,a njegov otac mu jos dodje i deda stric,a deda mu dodje jos i tast :-) ...i to sve da bi se odrzala loza i da bogatstvo ne bi islo u ruke drugih.Sva sreca,Jose mladji i njegova zena-tetka Benedeta nisu imali dece jer je ona dva puta pobacila.

Tako i u nasoj dinastiji ima incesta.Naime,sva trojica sinova kralja Aleksandra I Kradjordjevica,koji su potomci kraljice Viktorije( koja je inace umrla pocetkom 20-tog veka-dakle ne tako davno ) su se ozenili princezama koje su isto tako potomci kraljice Viktorije...osim toga,nas Krunski Princ Aleksandar je bio ozenjen i ima 3 sina sa svojom rodjakom,Marijom da Glorijom od Orlean-Braganse,koja potice od ujaka kraljice Viktorije.Naravno,ne treba reci da su osim preko kraljice Viktorije povezani na mnogo razlicitih nacina...
 
Poslednja izmena:
Do početka 19. veka nije se ni znalo za incest.

Sexualno opštenje sa familijom je odjedanput postalo tabu.
Kao krajem 20. veka pušenje.

не знам за друге народе, али наше обичајне норме су знатно строжије од црквених канона. то значи да би у одређеним случајевима брак са становишта Цркве био сасвим прихватљив, а са позиције друштвеног морала био би осуђен. пошто је апсолутно искључен брак у правој линији крвног сродстава, остаје питање побочног.
црквено право изричито забрањује брак између сродника до 4 степена (први рођаци)- без изузетка. сродници у 5. степену (нпр. ујак са сестричином од првобратучеда) могу се венчати само ако то одобри Свети Синод, што у пракси не знам да се икад десило. брак у 6. степену (други рођаци) и 7. степену може уз молбу допустити надлежни епископ- што је такође редак случај. од 8. степена (трећи рођаци) не постоје никакве сметње и брак је допуштен. е сад то упоредите са обичајним нормама па ће вам бити јасно колико су оне строжије од црквених одредби.
 
IZ KNJIGE NENADA VEKARIĆA VLASTELA GRADA DUBROVNIKA

Izravno srodstvo (otac-kći, majka-sin, djed-unuka) nepremostiva je bračna zaprjeka u svim pravnim sustavima. Kod krvnog srodstva u pobočnoj liniji, Crkva je u 5. stoljeću iz običajnog prava preuzela 4. stupanj kao bračnu zaprjeku, a u 6. stoljeću 5. i 6. stupanj. Na IV. lateranskom saboru (1215/6. godine) papa Inocent III. ograničio je bračnu zaprjeku na 4. stupanj po kanonskom računanju. Pobočno srodstvo u prvom koljenu (brat-sestra) smatralo se nepremostivom zaprjekom. Već za srodstvo 1, 2. stupnja po kanonskom računanju (stric-nećakinja) zaprjeka nije bila apsolutna. Za sklapanje braka do 2. stupnja srodstva (bratić-sestrična) dopusnicu je mogao dati papa, a do uključivo 4. stupnja (treći rođaci) bio je nadležan biskup. Dalje od 4. stupnja srodstvo se više nije smatralo bračnom zaprjekom. U rimskom i većini građanskih prava krvno srodstvo se računalo po načelu Quot generationes, tot gradus (koliko poroda toliko stupnjeva), tj. prema broju poroda između dviju osoba. Od 7. stoljeća takav način izračuna prihvatilo je i kanonsko pravo, ali je kasnije preuzelo germansku tradiciju koja stupanj srodstva određuje prema broju naraštaja do uključivo zajedničkog pretka. Iz germanskog računanja razvilo se kanonsko (crkveno) koje se primjenjivalo i u Dubrovniku. Dubrovački vlasteoski krug zatvorio se 1332. godine. On je u tom trenutku bio vrlo širok i predstavljao značajni dio dubrovačkog stanovništva u cjelini. Stoga barem u početku statusna sastavnica ženidbene strategije nije predstavljala kočnicu. No, s protokom vremena endogamija sve češće postaje ograničavajućom sastavnicom, vlasteoski krug sve je više srođen i sve je manji broj mladenaca na "bračnom tržištu", a da pritom ne postoji srodnička zaprjeka. "Ventil", ne tako često korišten, u mogućnosti sklapanja braka s pučankama a da se pritom ne izgubi plemićki status, zatvoren je 1462. godine. Veliko vijeće donijelo je odluku (Ordo de Matrimoniis Nobilium) da se vlastela ne smiju ženiti pučankama "da se ne bi odsad kvarila plemićka krv pučanskom". Dijelom i zbog te odluke vlastela su počela sklapati brakove u prebliskom srodstvu, pa je 1535. Veliko vijeće pod prijetnjom gubitka vlasteoskih prava i povlastica zabranilo sklapanje brakova u 3. stupnju krvnog srodstva i srodstva po tazbini po kanonskom računanju. Zaključkom Tridentskog koncila (1545/63) zabranjeno je sklapanje braka do 3. i 4. koljena bez dopusnice papinske kurije. No, učinci endogamije i demografskog pada vlasteoskog kruga u 16. stoljeću nametali su potrebu liberalizacije srodničkih brakova. Stoga je dubrovačka vlada 1566. godine dala uputu stonskome biskupu kod pape u Rimu isposlovati generalnu dispenzu za sklapanje brakova u 3. i 4. stupnju krvnog srodstva, obrazlažući to padom broja vlastele i nemogućnošću srođivanja sa susjednim plemićima i plemkinjama jer su pod osmanskom opsadom. Papinska kurija nije prihvatila tu molbu, ali je, uvažavajući dubrovačke argumente, odobrila pojedinačne zahtjeve u kojima srodstvo nije bilo bliže od 4. stupnja. Prema Krivošićevim istraživanjima, u 16. je stoljeću od 615 registriranih ženidbenih ugovora 113 mladenaca koji su dobili crkvenu dopusnicu (dispenzu) bilo u krvnom srodstvu 3. ili 4. stupnja. No, biološko se propadanje vlasteoskog staleža u 17. stoljeću pojačalo. Uz odluke donesene u vezi primanja novog plemstva, donesene su i odluke o liberalizaciji ženidbe. Tako je 5. studenog 1666. Veliko vijeće donijelo tri odredbe kojima su donekle ublažene dotadašnje stroge endogamijske mjere. Ukinuta je zabrana vjenčanja vlastele u trećem stupnju krvnog srodstva, vlasteli je dopuštena ženidba s plemkinjama iz bilo kojeg grada (dotad su se smjeli ženiti samo s plemkinjama iz dalmatinskih gradova) i do daljnjega im je dopuštena ženidba s djevojkama iz uglednih građanskih obitelji. U 17. stoljeću registrirana su 153 srodnička ženidbena ugovora u vlasteoskom krugu. Unatoč svim poduzetim mjerama, vlasteoski je krug u 18. stoljeću bio na samom rubu biološkog opstanka. Tome je dodatno pridonijelo zaoštravanje klanovskog sukoba, koje se prenijelo i na biološku razinu, tvoreći dvije endogamne vlasteoske skupine (salamankezi i sorbonezi) koje se međusobno ne miješaju. Potpuni raskol vlasteoskog kruga smanjio je "ponudu" na bračnom "tržištu". Zbog toga se broj srodničkih brakova naglo povećao i u drugoj polovini 18. stoljeća 3/4 vlasteoskih brakova bilo je sklopljeno u krvnom srodstvu do 4. stupnja. Istodobno, u ostaloj dubrovačkoj gradskoj populaciji srodnički brakovi bili su prava rijetkost. Prema Stjepanu Krivošiću, u knjigama vjenčanih iz 18. stoljeća zabilježena su 134 vjenčanja, od kojih 66 u krvnom srodstvu, a u 19. stoljeću 34 vjenčanja od kojih je 13 u krvnom srodstvu. Krivošićev račun nije točan. Istraživanjem skupine autora za razdoblje od 1731. do 1780. utvrđeno je čak 80.65% srodničkih brakova. Nisu obuhvaćeni brakovi vlastele koji su promakli matičnim knjigama vjenčanih. To su uglavnom bili brakovi sklopljeni izvan Dubrovnika, u kojima jedan bračni drug nije pripadao vlasteoskom krugu pa između supružnika nije bilo srodstva (primjerice ženidbe roda Natali u Ukrajini). Na ispitanim uzorcima dubrovačkog puka u 18. i 19. stoljeću nije bilo nijednog slučaja braka u srodstvu. Za takve brakove nije bilo nikakvih posebnih razloga, ni staleških, ni imovinskih, a i širok izbor drugova pogodovao je boljem poštivanju crkvenih zabrana. U dubrovačkoj seoskoj sredini srodnički brakovi sklapani su zbog imovinskih razloga i geografske izoliranosti, ali i pod utjecajem seoske interne društvene stratifikacije. Želja za očuvanjem posjeda putem ženidbe javljala se u nešto bogatijim priobalnim naseljima, pogotovo u onima u kojima se tijekom 16. stoljeća snažnije razvilo brodarstvo (Orebići na Pelješcu, Slano u Dubrovačkom primorju). U Orebićima je od ukupnog broja supružnika 1751. godine čak 32.1% bilo u srodstvu, a u Nakovani, brdskom naselju istog, pomorski usmjerenog područja na Pelješcu (Trstenica) tek 10%. Na pelješkim primjerima iz 19. stoljeća udio srodničkih vjenčanja u ruralnim naseljima nije prelazio 10% osim u izoliranim naseljima, gdje je ponekad dostizao gotovo jednu četvrtinu (23.1% u Dančanju 1831.). Na izoliranim otocima izbor drugova u srodstvu daljem od 4. stupnja bio je vrlo ograničen, pa je udio srodničkih brakova bio veći. Na Lastovu je u razdoblju od 1691. do 1710. sklopljeno 20% brakova u srodstvu, a od 1841. do 1870. čak 28%. U Maranovićima na otoku Mljetu udio srodničkih brakova iznosio je od 1870. do 1880. godine 53.63%, a u većem mljetskom naselju Babino Polje 20%.
 
Кнез Михаило је, колико се зна, планирао да се ожени Катарином Константиновић, која је његова рођака у 5. степену и његово убиство је спречило такав развој догађаја. То је уједно била политичка криза у најави јер јер би Црква јако тешко дала сагласност за такав брак.

Катарину по свему судећи то ипак није спасило родоскврног брака, пошто се доцније удала за Миливоја Блазнавца, за којег се сматра да је биолошки син кнеза Милоша, дакле, брат по оцу кнеза Михаила. Блазнавац је иначе био намесник по Михаиловом убиству. Доцније се удала други пут за Михаила Богићевића који јој је опет рођак, али више не могу да тражим у коме степену; уопште, шпанске серије су лук и вода у поређењу са Обреновићима. :)

Хтео бих и овом приликом да укажем на скандалозност српске Википедије која пише о Катарини:

Пре њеног првог брака, била је љубавница свог рођака, српског владара, принца Михаила Обреновића III, који је размишљао о томе да остави своју жену Јулију Хуњади де Кетељ и децу, те да се њоме и ожени. Док су 10. јуна 1868. она, принц Михаило и принцеза Анка тумарали кроз Kошутњак, парк близу краљевског пребивалишта, убице су их напале и убиле њеног љубавника и њену мајку, а она је рањена.

Као прво, кнез Михаило није могао да "остави своју жену Јулију и децу" јер је већ био разведен од Јулије са којом уопште није имао децу. А шта рећи о томе да је "принц Михаило" са Анком "тумарао" по Кошутњаку, да би се у последњој реченици кнез Михаило означио само као Катаринин убијени "љубавник".
 
Srbi nemaju takve sklonosti niti su ikada imali kao i ostali pravoslavni narodi, a takodje i muslimanski jer je vera kod njih bila cvrsca nego kod katolika i samim tim su bolje vaspitavani......to su radili rimljani koliko znam tj. oni su bas voleli da bludnice i rade uvrnute stvari.....

Predrasude, poluistine,
negiranja i poopćavanja
nisu dobri pomoćnici
nijednoj raspravi pa
tako ni ovoj.

- - - - - - - - - -

Masovno to dan danas ima u Svajcarskoj.

Nikad čuo i teško
mi je za povjerovati.
Imaš link?
 
Doista ne znam da se incest može pripisvati katolicima više nego nekima koji nisu katolici. To zavisi od nekih društvenih okolnosti koje nemaju veze sa veroispovešću. A što se Švajcarske tiče, doista postoji takvo uverenje da je to tamo rasprostranjeno, a za dokaze ne znam, verovatno nije tako lako naći jer o tome nije politički korektno govoriti.
 
.. Хтео бих и овом приликом да укажем на скандалозност српске Википедије која пише о Катарини..

велики број одредница на српској Википедији само су на екавицу и ћирилицу ''преведени'' чланци са хрватске. а од хрватске Википедије не верујем да се може наћи горе смеће на интернету.
 
Zanima me rasprostranjenost incesta kroz povijest. Uvjeren sam da su preci gomile ljudi počinili incest. Incest je spolni odnos s rođakom do 5. koljena. U pet koljena ima gomila ljudi, većina ljudi ne zna ni pola svih svojih rođaka do 5. koljena. Kako onda mogu biti siguran da moji preci nisu činili incest? Prije su ljudi živjeli na selima i svi se vjenčavali za neku osobu iz obližnjeg sela. Nije moguće da su pri svakom takvom vjenčanju izbjegli nekoga tko im je u prvih 5 koljena. Pogotovo oni koji su živjeli na otocima ili u zabačenim selendrama. Tako se može zaključiti da su preci većine današnjih ljudi činili incest. Toliko o incestu među seljacima, ali on je uvelike rasprostranjen i među moćnicima. Sve kraljevske obitelji u Europi su počinile incest nebrojeno puta. Muž Elizabete II. grčki princ ujedno joj je i treći rođak. Skoro svi esadeovski predsjednici su u rodbinskim vezama međusobno i s moćnicima iz Europe. http://en.wikipedia.org/wiki/Genealogical_relationships_of_Presidents_of_the_United_States
Pravna terminologija ne poznaje termin kolena, već stepen srodstva.
Čak se ne kaže u kom stepenu srodstva je zabranjeno sklapanje braka, već zakonodavac taksativno nabraja između kojih srodnika je zabranjeno sklapanje braka odnosno polno opštenje.
 

Back
Top