Govori mog prvog ucitelja I najveceg hrvatskog sensei REIKIJA , Vlade Magdica
Mnogi su mudraci rekli a moj ucitelj svakodnevno ponavljao : "Onaj ko zna - cuti, onaj ko ne zna - priča". Zar ova rečenica nije sve rekla?
Vladin citat :
Šta se tu može dodati? Čemu potreba da se kroz riječi ispriča iskustvo ili "mudrost" kada se I onako iskustvo ne može rečima opisati, niti mudrost rečima prenijeti. Stoga treba znati u svako vrijeme kada i šta reći i naravno - u kojoj količini.
Možda vam se ovo čini nevažno no u duhovnom svijetu je to itekako važno. Ima mnogo razloga zbog čega je to tako. Jedan od njih, i to onaj najvažniji sam već napomenuo. Ako imaš mudrost ti znaš da je imaš i nije ti važno da li drugi znaju da je ti imaš. Tom prosvjetljenom biću koji zna da ima mudrost nije važno da li će ga netko tapšati po ramenima ili neće, njemu će biti važno da tu mudrost pokuša prenijeti i to samo onima koji žele to čuti. Mnogi iako slušaju - ne čuju. Dakle, šutjet će pred onima koji ne znaju i koji ne žele čuti a s obzirom da posjeduje mudrost lako će takve prepoznati.
Zbog nesigurnosti i sumnje da li posjeduje mudrost ili ne, zbog neznanja o tome što je mudrost a što znanje mnogi imaju potrebu da kroz riječi nadomjeste nedostatak iskustva. A to je nemoguće. Iskustvo je iskustvo i prosvjetljen će čovjek prenositi to iskustvo samim sobom. Ne u smislu da je pokazuje već u smislu da je živi. A oni koji će željeti to vidjeti - oni će to znati prepoznati. Dakle, ne pričaj mnogo, kada govoriš govori osmišljeno i govori iz srca. Ukoliko govoriš iz uma te riječi su kontrolirane egom i tada govoriš samo ono što će kod slušatelja izazvati divljenje ili ćeš svjesno ili nesvjesno kroz svoje riječi pokušati izdići sebe. Kada govorite možete obraćati pažnju na svoj govor i moći ćete zamijetiti da kad govorite iz uma - taj govor ide preko ega kojeg, ukoliko pažljivo osjećate i promatrate, možete ostjetiti ispred sebe negdje u visini vaše pete čakre. Takvim govorom nećete postići mnogo, puno ćete potrošiti energije a rezultati vašeg govora će mnogi zaboraviti istog trena. Taj govor neće biti popraćen enegijom i stoga je prazan - ne nosi sobom mudrost. Onaj istinski govor ide iz srca i ne kontrolir aga ego. Takav govor nosi sobom istinu i iskustvo i i postiže cilj. Mnogi će slušaoci zapamtiti barem nešto od toga a kod nekih može izazvati i istinske osjećaje popraćene emocijama.
Pokušajte poraditi na tome. S upornom vježbom možete postići zadivljujuće rezultate. Majstori ne govore mnogo, oni gađaju tamo gdje treba i tamo postižu cilj. Kada govorimo o cilju tada je jasno da govorimo o dobronamjernosti i o mudrosti a ne o ciljevima koje želi postići ego. Svako iskorištavanje drugoga ne donosi dobru karmu i to znači da takav čovjek koji to koristi nije prosvjetljen čovjek. No, ovdje nije riječ o iskorištavanju ili o manipulaciji, to je možda tema za neku drugu priliku. Ovdje je riječ o nepotrebnom trošenju energije kroz govor i o tome da se govori iz iskustva i mudrosti a ne samo zato da bi se nešto reklo, ili da bi se nekog zadivilo. U svakom slučaju iako ovi tekstovi ne donose ništa novo, niti se kroz nekoliko redaka može reći mnogo, no dovoljno da bi se u vama potaklo pitanje kako vi govorite, kako vi koristite energiju govora, koliko vi govorite nepotrebno ili potrebno i koliko vi govorite iz iskustva i mudrosti."
Mnogi su mudraci rekli a moj ucitelj svakodnevno ponavljao : "Onaj ko zna - cuti, onaj ko ne zna - priča". Zar ova rečenica nije sve rekla?
Vladin citat :
Šta se tu može dodati? Čemu potreba da se kroz riječi ispriča iskustvo ili "mudrost" kada se I onako iskustvo ne može rečima opisati, niti mudrost rečima prenijeti. Stoga treba znati u svako vrijeme kada i šta reći i naravno - u kojoj količini.
Možda vam se ovo čini nevažno no u duhovnom svijetu je to itekako važno. Ima mnogo razloga zbog čega je to tako. Jedan od njih, i to onaj najvažniji sam već napomenuo. Ako imaš mudrost ti znaš da je imaš i nije ti važno da li drugi znaju da je ti imaš. Tom prosvjetljenom biću koji zna da ima mudrost nije važno da li će ga netko tapšati po ramenima ili neće, njemu će biti važno da tu mudrost pokuša prenijeti i to samo onima koji žele to čuti. Mnogi iako slušaju - ne čuju. Dakle, šutjet će pred onima koji ne znaju i koji ne žele čuti a s obzirom da posjeduje mudrost lako će takve prepoznati.
Zbog nesigurnosti i sumnje da li posjeduje mudrost ili ne, zbog neznanja o tome što je mudrost a što znanje mnogi imaju potrebu da kroz riječi nadomjeste nedostatak iskustva. A to je nemoguće. Iskustvo je iskustvo i prosvjetljen će čovjek prenositi to iskustvo samim sobom. Ne u smislu da je pokazuje već u smislu da je živi. A oni koji će željeti to vidjeti - oni će to znati prepoznati. Dakle, ne pričaj mnogo, kada govoriš govori osmišljeno i govori iz srca. Ukoliko govoriš iz uma te riječi su kontrolirane egom i tada govoriš samo ono što će kod slušatelja izazvati divljenje ili ćeš svjesno ili nesvjesno kroz svoje riječi pokušati izdići sebe. Kada govorite možete obraćati pažnju na svoj govor i moći ćete zamijetiti da kad govorite iz uma - taj govor ide preko ega kojeg, ukoliko pažljivo osjećate i promatrate, možete ostjetiti ispred sebe negdje u visini vaše pete čakre. Takvim govorom nećete postići mnogo, puno ćete potrošiti energije a rezultati vašeg govora će mnogi zaboraviti istog trena. Taj govor neće biti popraćen enegijom i stoga je prazan - ne nosi sobom mudrost. Onaj istinski govor ide iz srca i ne kontrolir aga ego. Takav govor nosi sobom istinu i iskustvo i i postiže cilj. Mnogi će slušaoci zapamtiti barem nešto od toga a kod nekih može izazvati i istinske osjećaje popraćene emocijama.
Pokušajte poraditi na tome. S upornom vježbom možete postići zadivljujuće rezultate. Majstori ne govore mnogo, oni gađaju tamo gdje treba i tamo postižu cilj. Kada govorimo o cilju tada je jasno da govorimo o dobronamjernosti i o mudrosti a ne o ciljevima koje želi postići ego. Svako iskorištavanje drugoga ne donosi dobru karmu i to znači da takav čovjek koji to koristi nije prosvjetljen čovjek. No, ovdje nije riječ o iskorištavanju ili o manipulaciji, to je možda tema za neku drugu priliku. Ovdje je riječ o nepotrebnom trošenju energije kroz govor i o tome da se govori iz iskustva i mudrosti a ne samo zato da bi se nešto reklo, ili da bi se nekog zadivilo. U svakom slučaju iako ovi tekstovi ne donose ništa novo, niti se kroz nekoliko redaka može reći mnogo, no dovoljno da bi se u vama potaklo pitanje kako vi govorite, kako vi koristite energiju govora, koliko vi govorite nepotrebno ili potrebno i koliko vi govorite iz iskustva i mudrosti."
