Pol Gogen - O slici Sakupljačice morske trave
U ovom trenutku slikam jedno platno od 50 cm; žene koje skupljaju morsku travuljinu
na obali mora. One su poput kutija poređanih po visini na rastojanju, u plavim haljinama
i sa crnim kapama, i to uprkos ljutini zime. Đubrivo koje one sakupljaju da bi nađubrile
svoju zemlju, oker boja potočića sa riđim odsjajima. Pesak ružičast a ne žut, verovatno
zbog vlage - more zagasito.
Gledajući to svakoga dana osetim neku vrstu naboja borbe za život, tuge i pokornosti
nesrećnim zakonima. Taj naboj nastojim da prenesem na platno. Ne slučajno, nego
promišljeno, prenaglašavajući možda određene krutosti poze, određene zagasite boje, itd…
Sve to je, može biti, izveštačeno, ali na slici, gde je prirodno. Sve je od najdavnijih vremena
na slikama, sasvim ustaljeno, željeno, s kraja na kraj, i sasvim udaljeno od prirodnog,
prema tome vrlo izveštačeno. Oni imaju, ti drevni majstori, vi ćete reći genija. To je tačno
i mi ga nemamo, ali to nije razlog da ne postupimo kao oni. Za jednog Japanca je ono
što mi radimo izveštačeno i obrnuto; otud proizlazi da postoji između to dvoje značajna
razlika u načinu gledanja, primeni i obrascima. Dakle, ako neki čovek prema rasi,
temperamentu, ili iz drugih pobuda, vidi, oseća, misli drukčije o masi on je malo prirodan,
pa prema tome izveštačen.
Iz knjige Vinsent van Gog - Pisma