Imam li prava ?

Poruka
18.868
Celi dan se lomim,nemam pojma sta da radim.Imam nedoumicu da li da konacno prekinem svaki kontakt sa roditeljima.Da li i pored svega sto rade imam pravo da to uradim?Jer kakvi god bili i sta god radili oni su roditelji.A sa druge strane situacija je kulminirala da sam pod stresom i stomak mi se grci kad god vidim,Tata, na displeju.U pitanju je nemogucnost normalne komunikacije,mentalno ylostavljanje,ucenjivanje i nabijanje na nos.Moj otac bukvalno zahteva da se sve radi po njegovom inace pocinje da nas maltretira na gore spomenute nacine.A mm i ja smo samostalni i udaljeni 200km od mojih roditelja.I stvarno raymisljam da prekinem svaku komunikaciju jer svakodnevno yivkanje i maltretiranje nam zagorcava zivot.Imam li pravo da to uradim?:confused:
 
Što ne bi imala pravo, samo ne znam šta time dobijaš. Pogoršaćeš već loš odnos.

Dobijam svoj mir.A odnos u kome ti roditelj kaze-bas me briga,sve dok ne uradis kako ja hocu i kako ja kazem,bicu ljut.Sve dok ne rasporedis svoju platu u svojoj kuci kako ja mislim da treba,sve dok ne iseces drva onako kako ja kayem i kada ja kayem bicu ljut.I slicne piyydarije.I ti hvatas sebe kako balansiras izedj svoga bracnog druga i roditeljskog nadjebavanja,sve dk ne pocnes da pucas po savovima,i ti i tvoj bracni drug,sve dok ti se ne ukoce misici vilice i ne oduyme moc govora.Sve dok ne shvatis da ti places a tvoj otac se smeje i kaze ti-pa placi budalo.
 
Celi dan se lomim,nemam pojma sta da radim.Imam nedoumicu da li da konacno prekinem svaki kontakt sa roditeljima.Da li i pored svega sto rade imam pravo da to uradim?Jer kakvi god bili i sta god radili oni su roditelji.A sa druge strane situacija je kulminirala da sam pod stresom i stomak mi se grci kad god vidim,Tata, na displeju.U pitanju je nemogucnost normalne komunikacije,mentalno ylostavljanje,ucenjivanje i nabijanje na nos.Moj otac bukvalno zahteva da se sve radi po njegovom inace pocinje da nas maltretira na gore spomenute nacine.A mm i ja smo samostalni i udaljeni 200km od mojih roditelja.I stvarno raymisljam da prekinem svaku komunikaciju jer svakodnevno yivkanje i maltretiranje nam zagorcava zivot.Imam li pravo da to uradim?:confused:

Веруј ми болдовано је чиста глупост....мрзим кад то људи кажу... ако мене питаш имаш 100% право се одвојиш од таквих родитеља и живиш самостално у миру и спокоју.... ;-)
 
Dobijam svoj mir.A odnos u kome ti roditelj kaze-bas me briga,sve dok ne uradis kako ja hocu i kako ja kazem,bicu ljut.Sve dok ne rasporedis svoju platu u svojoj kuci kako ja mislim da treba,sve dok ne iseces drva onako kako ja kayem i kada ja kayem bicu ljut.I slicne piyydarije.I ti hvatas sebe kako balansiras izedj svoga bracnog druga i roditeljskog nadjebavanja,sve dk ne pocnes da pucas po savovima,i ti i tvoj bracni drug,sve dok ti se ne ukoce misici vilice i ne oduyme moc govora.Sve dok ne shvatis da ti places a tvoj otac se smeje i kaze ti-pa placi budalo.

trebala si kao svako normalan sa 17-18 godina dok si jos bila pod njihovim krovom da zauzmes stav s kojim ne dozvoljavas da manipulisu tobom
(da si buntovnik po prirodi to bi ispojila vec od mladjih dana)
nikada nije kasno ;)
ali sada bi njihova reakcija bila: sta ti je ODJEDNOM? kako to odjednom?
ali ako je problem nepodnosljiv kao sto si napisala... nema ti druge nego da sto normalnijim i neznijim nacinom kazes da to vise ne moze tako..
 
Celi dan se lomim,nemam pojma sta da radim.Imam nedoumicu da li da konacno prekinem svaki kontakt sa roditeljima.Da li i pored svega sto rade imam pravo da to uradim?Jer kakvi god bili i sta god radili oni su roditelji.A sa druge strane situacija je kulminirala da sam pod stresom i stomak mi se grci kad god vidim,Tata, na displeju.U pitanju je nemogucnost normalne komunikacije,mentalno ylostavljanje,ucenjivanje i nabijanje na nos.Moj otac bukvalno zahteva da se sve radi po njegovom inace pocinje da nas maltretira na gore spomenute nacine.A mm i ja smo samostalni i udaljeni 200km od mojih roditelja.I stvarno raymisljam da prekinem svaku komunikaciju jer svakodnevno yivkanje i maltretiranje nam zagorcava zivot.Imam li pravo da to uradim?:confused:

Imas. Ako to narusava tvoje zdravlje i tvoj mir, da. Najvaznije je znati da si sve ucinila da to popravis i poboljsas odnose sa njima. Ako ne ide, ne ide. Imas i ti pravo da zivis svoj zivot i da te niko ne maltretira. Niko nema prava da te zlostavlja. Ti svakako znas sta je za tebe najbolje. Svako ima granicu kada je podvuce. Pitanje je samo ciji je prag tolerancije koliki. :kiss:
 
Nisam mogla nikada da se izborim za svoje pravo glasa pod njihovim krovom.Ne uradis li kako kazu dobijes batine i takvo izivljavanje,makar imao i 23 godine koliko sam imala kada sam pokupila pinkle i otisla.Dozivela sam od njih svasta,volim ih ipak,ali sada jednostavno ne mogu vise da izdrzim.Nisam u pitanju samo ja vec i mm koji samo radi mene nije vec oterao sv njih u tri lepe.Vec dve godine nm nabijaju na nos njihovu pomoc koju su nam pruzili kada smo kupili kucu.Hvasla im lepo,nikada im necu zaboraviti,ali dosta mi je bre..I sada mi se otac gura sam se nudio da nam pozajmi neki novac da uvedemo grejanje,ja kazem ok.Vazi,vraticu ti sto pre budem mogla.I ondaj krenuo sa ucenama.E necete raditi to nego sta ja kazem,e ako danas n uradite to necu vam dat pare.Ebale ga pare nikada mi nije bilo do njih,vec do toga kako moze da bude takav.Kao da mu janisam dete.Kaze mi slusaces sta ja pricam i postovaces moje uslove inace ces da se smrzavas i ove zime.
 
Imas. Ako to narusava tvoje zdravlje i tvoj mir, da. Najvaznije je znati da si sve ucinila da to popravis i poboljsas odnose sa njima. Ako ne ide, ne ide. Imas i ti pravo da zivis svoj zivot i da te niko ne maltretira. Niko nema prava da te zlostavlja. Ti svakako znas sta je za tebe najbolje. Svako ima granicu kada je podvuce. Pitanje je samo ciji je prag tolerancije koliki. :kiss:
Potpis.

Ako izgubiš svoje zdravlje i narušiš svoj brak zbog očevih nerazumnih i potpuno glupavih zahteva, samo si ti na gubitku.
Siledžije neće stati dok im ne povučeš crtu i ne pokažeš zube.
Ako on ima vremena i živaca na bacanje da se ljuti zbog drva i vašeg ekonomisanja, nek' se ljuti.
 
ako te neko maltretira i zlostavlji bilo psihichki ili fizichki normalno da morash da se borish za svoj zhivot i egzistenciju shto dalje od tako nekih bolesnika...a to shto su te neki spermic i jajna celija napravili ne znachi da mogu da kontrolishu i unishtavaju tvoj zhivot niti znachi da su istinski roditelji ako te upropashcavaju
pa ti vidi shta cesh
 
Rekla sam mu da mi od njega ne treba ni dinar,hvala mu lepo,da me je jako uvredio a on se smeje.Kada sam odlazila od kuce rekao mi je pomocicemo vam malo da se sredite a kad mama i ja umremo nemoj da si pruzila ruku da uzmes ono sto sam namenio tvojoj braci-misli na kuce koje im j sazidao.Nikada to ne bih uradila makar crkavala ko skot,niti sam pokazivala dami je stalo do tih stvari.Uvek se moj otac dzekirao pred drugima,svima je davao i sakom i kapom a sada kada je meni stani pani ucenjuje me.I opet da ponovim nije mi do para,briga me za njih nego mi je sto se tako ponasa prema meni kao da nisam njegova krv.Niko nije duzan da meni pomaze ali,on se sam nudio a sad se izivljava.
 
Nisam mogla nikada da se izborim za svoje pravo glasa pod njihovim krovom.Ne uradis li kako kazu dobijes batine i takvo izivljavanje,makar imao i 23 godine koliko sam imala kada sam pokupila pinkle i otisla.

ne zelim ja da te napadam ili slicno. ali ti jednostavno nisi karakter koji se bori za sebe.
jer da jesi, ne bi postavila temu pod nazivom "imam li prava" :roll:
naravno da imas prava.


Niko nije duzan da meni pomaze ali,on se sam nudio a sad se izivljava.

to je vrsta poremecaja..iam i neki naziv kog ne mogu da se setim
po onome sto si napisala covek je gnjida!
 
ne zelim ja da te napadam ili slicno. ali ti jednostavno nisi karakter koji se bori za sebe.
jer da jesi, ne bi postavila temu pod nazivom "imam li prava" :roll:
naravno da imas prava.

Izboriće se.
Lako je tražiti mane u karakteru, ali teško je i graditi karakter kad odrastaš u takvom okruženju. Kad ti život prođe pokušavajući da ispuniš roditeljske zahteve i norme i tražeći potvrdu koju nikad nećeš dobiti.
I onda dođe trenutak kad to preboliš i zauzmeš se za sebe.
 
Izboriće se.
Lako je tražiti mane u karakteru, ali teško je i graditi karakter kad odrastaš u takvom okruženju. Kad ti život prođe pokušavajući da ispuniš roditeljske zahteve i norme i tražeći potvrdu koju nikad nećeš dobiti.
I onda dođe trenutak kad to preboliš i zauzmeš se za sebe.

Naravno. Kada uvidi da drugacije ne moze mora da promeni pristup.
Ili promenis pristup ili u apoteku po lekove ;)
 
Ako vam daje pare, uradite po njegovom u tome, za šta vam daje. Osnovni moral nalaže da uslove diktira onaj koji nešto finasira

Ali ne finansira me,ne trayim mu to,sam je nudio da pomogne,necu crci bey njegove pomoci,samo cu morati da odlozim neke stvari za kasnije.Ne bih ni dozvolila da me roditelji finansiraju ovako matoru.Cak ni svadbu nisamhtela da pravim,da ne bi od njih uzimala pare,vec smo otisli kod maticara i rucak sami isfinansirali.Nikada im nista nisam trazila,nikada.Sve sto sam mogla sama sam uradila.Koliko imam toliko cu se i siriti,dakle siris se prema velicini svog gubera.
 
Rekla sam mu da mi od njega ne treba ni dinar,hvala mu lepo,da me je jako uvredio a on se smeje.Kada sam odlazila od kuce rekao mi je pomocicemo vam malo da se sredite a kad mama i ja umremo nemoj da si pruzila ruku da uzmes ono sto sam namenio tvojoj braci-misli na kuce koje im j sazidao.Nikada to ne bih uradila makar crkavala ko skot,niti sam pokazivala dami je stalo do tih stvari.Uvek se moj otac dzekirao pred drugima,svima je davao i sakom i kapom a sada kada je meni stani pani ucenjuje me.I opet da ponovim nije mi do para,briga me za njih nego mi je sto se tako ponasa prema meni kao da nisam njegova krv.Niko nije duzan da meni pomaze ali,on se sam nudio a sad se izivljava.

Naravno da treba da pružiš ruku i uzmeš svoj deo.
Ne pristaj da te omalovažava zato što si žensko!
I da ti daje po malo i ucenjuje te!
Strahota.
Treba mu uzeti sve što se može uzeti jer ti po zakonu pripada.
Nudio se da pomaže da bi oprao ruke od greha što hoće da te izbaci iz testamenta. I zato što hoće da bude nekome bitan, da ga muči i da se naslađuje.
 
U pravu si.Znam sta mi je ciniti..sada znam sta je trebalo odavno da cinim da sam samo slusala sebe,da sam imala vise kicme i mozga.Nisam trebala da prihvatim nista od njih.Nikad i nista.

Ma prihvati, treba da prihvatiš, ali nađi način da uradiš po svoem pa im se smej u lice.
Kako može on, možeš i ti!
Ne činiš ništa loše, ponudio se da ti pozajmi, ti ugradila grejanje kakvo si htela i šta si htela, vrati mu uredno i to je to.
Ako ga slažeš i uradiš drugačije, neće te niko kriviti.
Počeće da te poštuje kad pokažeš snalažljivost. I šta ako se ljuti, nek se ljuti, a ti se SMEJ, kao što se on smeje kad ti plačeš. Smeje ti se što si slaba, to je ta psihologija...
 
Imas pravo da se zastitis od te vrste zlostavljanja. Sad te unistava psihicki, a dok si bila blize i fizicki. Pronadji knjigu Suzan Forward, Otrovni roditelji, ima bas takvih slucajeva opisanih. To cisto da vidis da nisi usamljen slucaj pa da se ti osecas krivom - a verujem da ti i krivicu usadjuje za sve i svasta.
Ako mislis da SAD ne mozes da se izboris s njim, onda odbi pomoc, bolje cete se osecati i ti i tvoj muz. Posto ovi napadi nisu usmereni samo na tebe vec i na njega...
 
Uvek me je nervirala ta prica gde cerke trpe od roditelja sve i svasta i dok su s
njima pod krovom i kad ispod tog krova iskorace,pod neki svvoj nov krov
I uvek su me nervirali roditelji tirani,koji su svojoj deci nametali celog zivota svoje stavove i svoj nacin zivota...bez ikakvog obzira :aha:
Ukoliko si zaista pokusala sve da odnose dovedes u normalu (a citajuci,vidim da jesi) i ukoliko zaista nema nacina da on svoje stavove i postupke promeni,prekidaj kontakte sto pre...ili ih bar svedi na onu najmanju meru,od koje ce najmanje da te boli zeludac
Jer...tvoja primarna porodica je tvoj muz danas...i tvoja deca sutra...i njima trebas zdrava,prava i normalna...

Ja imam rijateljicu koja je dugo bila u slicnoj situaciji sa svojim ocem...prvo je kinjio mamu...pa je onda kinjio nju kao svoje starije dete...pa je onda kinjio njenu mladju sestru...
pa se razveo od njene mame i stvorio novu porodicu gde je nastavio sa slcnim modelom ponasanja...a svoju decu iz prvog braka,naravno nije ostavljao na miru..pa cak i kad su odrasle i kad im je majka umrla...
Mojoj prijateljici je trebalo 25 godina da se odvoji...i tek kad je stvorila svoju porodicu uspela je da u glavi presece da je ona vaznija od oca tiranina
Sad,vec godinama nema nikakvog kontakta sa njim i znam da joj je dobro,bez obzira sto je na pocetku imala slicnu dilemu kao i ti...:)
 

Back
Top