U Srbiji sam bila podstanar od kako sam otisla na studije. Koje sam lujke imala za stanodavce mogla bih Internet zapusiti svojim pricama. Kasnije sam se udala i sa studentske sobe presla na iznajmljenu kucu ili stan - i to je bio hod po mukama.
Po preseljenju u Australiju bila sam podstanar nekoliko godina i tu nisam imala zamerke jer su ovde podstanari zasticeni kao beli medvedi. Ne moze gazda samo da dodje i da trazi da mi poveca kiriju jer mu se tako nadiglo - mora 2 meseca da mi unapred javi da ce mi povecati kiriju, i ne moze da je poveca koliko mu dune nego ima "razumno povecanje" sto bi bilo recimo $10-$15 na $450 kirije. Dalje, ne moze da me samo izbaci napolje nego mora 2 meseca unapred da mi javi da nece da produzava ugovor. A kada udjemo u ugovor, moze se jbsti, ne moze da ga raskine (sem u specijalnim prilikama ako mu banka oduzima kucu u kojoj ja zivim pa me zapravo banka izbacuje - ali i ovde su fleksibilni do beskonacnosti).
Sve popravke idu na gazdin racun. Znaci kad se pokvari masina za sudove, ne popravljam je ja.
Sve se obavlja preko agencije, koje ovde za stvarno obavljaju spajanje stanodavca i stanara (a ne samo fiktivno kao sto sam cula da je u BGD). Za kucu koju smo iznajmljivali godinama vlasniku nikad oci nisam videla.
Sada zivim u svojoj kuci i malo mi nedostaje razmazenost kad sam bila podstanar. Sad moram sama da popravljam stvari po kuci, da cistim oluke i produvavam odvodne cevi, menjam sijalice koje ne mogu da dohvatim. Zivi smor. Placam vise (jer rata za kredit kosta vise) plus sto na popravke i odrzavanje potrosim jos jedno 2-3 mesecne rate. I pitam se ko me zaebo.