Hello there,
Da li bi mogli da odgovorite na pitanje ''Koja je vaša omiljena pesma?''. Znači potrebno je izabrati jednu pesmu, pesmu koja vas opisuje, u kojoj se pronalazite, koju najčešće pevušite, jednostavno soundtrack za život...
Dugo sam razmišljao na ovu temu i došao do zaključka da pesma koju najčešće pevusim, pesma koja me prati, koju pevam kad sam veseo, tužan, neraspoložen i najčešće kad sam pijan
, je I'M FOREVER BLOWING BUBBLES
Ta pesma je stvorena još daleke 1918 godine, do danas je doživela mnogo obrada i verzija, ali ovde govorim o jednoj ,meni najdražoj verziji, a to zvanična himna fudbalskog kluba WEST HAM UNITED (East End, London)
Za potrebe kluba uzet je samo refren pesme koji se ponavlja par puta, i studijska verzija je horski otpevana uz par efekata aplauzi i ovacije publike na stadionu...
tekst himne ide ovako:
''I'm forever blowing bubbles,
Pretty bubbles in the air,
They fly so high,
Nearly reach the sky,
Then like my dreams,
They fade and die.
Fortune's always hiding,
I've looked everywhere,
I'm forever blowing bubbles,
Pretty bubbles in the air''
moj slobodan prevod bi izgledao ovako
Ja uvek duvam balončiće,
divne balončiće u vazduhu,
Oni lete tako visoko,
Skoro da dopiru do neba,
I onda ,kao moji snovi,
Padaju i umiru.
Sreća se uvek krije,
Ja je tražim svuda,
Ja uvek duvam balončiće,
te divne balončiće u vazduhu.
Balončići ,po mom tumačenju, su metafora za nadu i snove
Duvati balončiće - budan snivati sne
Tekst je u principu tužan, zato sam i reako da je pevušim kad sam tužan i neraspoložen, a sa druge strane (kao himna) ima jako veselu melodiju plus horsko pevanje je čini pevljivom i u momentima sreće... Tako da je ove stihove najviše pevam i mogao bih reći da je to ''moja pesma''
UP THE HAMMERS!
Da li bi mogli da odgovorite na pitanje ''Koja je vaša omiljena pesma?''. Znači potrebno je izabrati jednu pesmu, pesmu koja vas opisuje, u kojoj se pronalazite, koju najčešće pevušite, jednostavno soundtrack za život...
Dugo sam razmišljao na ovu temu i došao do zaključka da pesma koju najčešće pevusim, pesma koja me prati, koju pevam kad sam veseo, tužan, neraspoložen i najčešće kad sam pijan

Ta pesma je stvorena još daleke 1918 godine, do danas je doživela mnogo obrada i verzija, ali ovde govorim o jednoj ,meni najdražoj verziji, a to zvanična himna fudbalskog kluba WEST HAM UNITED (East End, London)
Za potrebe kluba uzet je samo refren pesme koji se ponavlja par puta, i studijska verzija je horski otpevana uz par efekata aplauzi i ovacije publike na stadionu...
tekst himne ide ovako:
''I'm forever blowing bubbles,
Pretty bubbles in the air,
They fly so high,
Nearly reach the sky,
Then like my dreams,
They fade and die.
Fortune's always hiding,
I've looked everywhere,
I'm forever blowing bubbles,
Pretty bubbles in the air''
moj slobodan prevod bi izgledao ovako
Ja uvek duvam balončiće,
divne balončiće u vazduhu,
Oni lete tako visoko,
Skoro da dopiru do neba,
I onda ,kao moji snovi,
Padaju i umiru.
Sreća se uvek krije,
Ja je tražim svuda,
Ja uvek duvam balončiće,
te divne balončiće u vazduhu.
Balončići ,po mom tumačenju, su metafora za nadu i snove
Duvati balončiće - budan snivati sne
Tekst je u principu tužan, zato sam i reako da je pevušim kad sam tužan i neraspoložen, a sa druge strane (kao himna) ima jako veselu melodiju plus horsko pevanje je čini pevljivom i u momentima sreće... Tako da je ove stihove najviše pevam i mogao bih reći da je to ''moja pesma''

UP THE HAMMERS!