Iluzija o trajnosti

  • Začetnik teme Začetnik teme 1DaL
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

1DaL

Iskusan
Poruka
5.531
Šta sam uradio?
Kakva tužna humoreska!
Gradio
ispod gradova od peska
dubok bezdan bez dna.


Šta to navodi ljude(pa i srpskog Pink Flojda :mrgreen:) da veruju u trajnost nekih njima važnih kategorija.. Zašto svi verujemo da postoji večna ljubav, da će nam neko večno ostati najbolji prijatelj(a tu imamo ne jednu, već dve promenljive)? Zašto ljudi teže da veruju da je duša(diskutabilan pojam al ajde), koja se toliko promeni za kratkog života - besmrtna? A Heraklit kaže da nema ničeg konstantnog, osim promene. Zašto mu teramo inat i zašto nam tako teško pada da se promrdamo i prilagodimo realu..? Je l je možda to kriv sistem star par hiljada godina ili nešto drugo?
 
Питање си поставио као да не постоји вечна љубав, пријатељство и бесмртност душе. Истина је да се у такве ствари само верује, баш као што се верује да је све што постоји свет пред твојим очима, свет који је твоја свест. Оно што ти називаш реалом можда и није реал. Довољно је погледати Матрикс а да не мораш листати филозофију па да се запиташ колико је свет који видимо стваран и да ли је стваран.
 
Panonski gov.nar se posrao na sve sto je napisao i ispevao.

Isto i ti uradi mojoj temi :hvala:

nemoc svakog brine,a istrajnost je moc kojoj valjda svako tezi

Pa da, ali pretpostavljam da u svakom sistemu postoje ideje kojima se teži, ali ne mora značiti da su one i realne/praktične/izvodljive...

Питање си поставио као да не постоји вечна љубав, пријатељство и бесмртност душе. Истина је да се у такве ствари само верује, баш као што се верује да је све што постоји свет пред твојим очима, свет који је твоја свест. Оно што ти називаш реалом можда и није реал. Довољно је погледати Матрикс а да не мораш листати филозофију па да се запиташ колико је свет који видимо стваран и да ли је стваран.

Znači trebalo bi da verujem u besmrdnost duše, kao što verujem da je jabuka ispred mene zaista jabuka a ne vanzemaljska špijunka?
 
Sekundi nije mesto na temi o trajnosti :mrgreen:

dobro de
nea.gif
 
Можеш и да не верујеш да је јабука испред тебе заиста јабука. И сам кажеш да верујеш да је јабука јел те јабука.

Pa da, ali sam hteo da kažem da su neke stvari očiglednije od drugih. Očiglednije je da je jabuka ispred tebe zaista jabuka(tj ono za šta smo se prećutno dogovorili da se naziva jabukom), a ne nešto drugo, nego što je očigledno da je duša koju ni ne vidiš(većina ljudi ne zna ni da definiše šta je to) - besmrtna. Ali i da se uzme da je duša recimo nematerijalan deo ličnosti, ličnost kao ideja, besmrtna, opet je veoma diskutabilno uzeti je za takvu, s obzirom na to da se ista strahovito promenila za njenog života i na kraju adaptirala staračkom stanju. I onda tu očekujemo da prestane da se menja? Mada mislim da je bolje da ostavimo dušu kako ne bi došlo do religijske rasprave (a i najmanje je reprezentantivan primer), bolje pričati o druge dve stavke, ili generalno o toj tendenciji...
 
Sve je prolazno, pocevsi od nas samih, ali ako gledamo tako, sto da zivimo, i radimo bilo sta kada cemo na kraju umreti?
Ljudi jednostavno pokusavaju da daju smisao svojim zivotima, na jedan ili drugi nacin, tj. da se "sakriju" od besmisla.

Neko veruje u prijateljstva, neko u ljubav, ali najrealnije, da li je na kraju bitno da li imas 2 prava ili 200 prijatelja? Ne, nije, ali kvalitet zivota je mozda bolji.

A ljudi se kako god okrenemo boje smrti, i prolaznosti, a sve te vecne stvari daju neki osecaj sigurnosti, tipa "mozda mene nece biti ali (to i to) traje zauvek".
 
Šta sam uradio?
Kakva tužna humoreska!
Gradio
ispod gradova od peska
dubok bezdan bez dna.


Šta to navodi ljude(pa i srpskog Pink Flojda :mrgreen:) da veruju u trajnost nekih njima važnih kategorija.. Zašto svi verujemo da postoji večna ljubav, da će nam neko večno ostati najbolji prijatelj(a tu imamo ne jednu, već dve promenljive)? Zašto ljudi teže da veruju da je duša(diskutabilan pojam al ajde), koja se toliko promeni za kratkog života - besmrtna? A Heraklit kaže da nema ničeg konstantnog, osim promene. Zašto mu teramo inat i zašto nam tako teško pada da se promrdamo i prilagodimo realu..? Je l je možda to kriv sistem star par hiljada godina ili nešto drugo?

Zato što je sigurnost u stabilnosti. A svi težimo sigurnosti iako je sve oko nas ,a i mi sami samo list na vetru :)
 
Zato,sto u osnovi svega uvek lezi strah od smrti,nestajanja,nepoznatog.
Zato gradimo spomenike,po kojima ce nas se neko secati i pominjati nas.
Stvaramo iluziju trajanja,u svetu iluzije.Kako moze da se menja dusa,koja jedina ne pripada materijalnom svetu,?
To je iskra zivota,koja jedino traje beskonacno,ali to nismo mi ,ne posedujemo mi dusu,ona poseduje ovo telo,zemaljsko.
Sve sto je zemaljsko, podleze propadanju,pa tako i mi sami.I ovo ne pisem sa stanovista religije,jer nisam religiozna ,u smislu biblije
i crkvenih dogmi.
 
Šta sam uradio?
Kakva tužna humoreska!
Gradio
ispod gradova od peska
dubok bezdan bez dna.
Koliko god bio svestan da je sve prolazno, čovek ima potrebu i težnju za beskonačnošću - i to baš iz razloga svesti o prolaznosti.
Ne vidim nikakvu negativnost u tome, baš naprotiv - lepo je i hrabro želeti, verovati i dati sve od sebe u svom nastojanju da jedna prolaznost makar na trenutak, veći ili manji, bude neprolazna.
 
Šta sam uradio?
Kakva tužna humoreska!
Gradio
ispod gradova od peska
dubok bezdan bez dna.


Šta to navodi ljude(pa i srpskog Pink Flojda :mrgreen:) da veruju u trajnost nekih njima važnih kategorija.. Zašto svi verujemo da postoji večna ljubav, da će nam neko večno ostati najbolji prijatelj(a tu imamo ne jednu, već dve promenljive)? Zašto ljudi teže da veruju da je duša(diskutabilan pojam al ajde), koja se toliko promeni za kratkog života - besmrtna? A Heraklit kaže da nema ničeg konstantnog, osim promene. Zašto mu teramo inat i zašto nam tako teško pada da se promrdamo i prilagodimo realu..? Je l je možda to kriv sistem star par hiljada godina ili nešto drugo?

Nema ničeg trajnog u ljudskom životu.
Nema ni ljubavi ni prijateljstva koje odolevaju vremenu.
Možda samo po neki redak izuzetak.


A tek o večnom - ni govora.
Te priče o besmrtnosti duše nadmašuju sve dečije bajke.

Kada se pomiriš sa tim da i za života nisi niko,
a da ćeš posle smrti postati ništa,
onda će ti i sam život bii lakši i lepši i nećeš se više ničega
bojati.:)
 
Heraklit kaze da je univerzum fluks, da je sve promena, ali Heraklit je bio konzervativan lik, a ne liberal kao sto si ti. Heraklit je prosto rekao da UNIVERZUM tezi ka haosu, ne da INDIVIDUE koje nastanjuju taj univerzum trebaju da teze ka haosu. Znas kako nazivamo individue koje teze ka haosu? Nazivamo ih zenama -- tako ih nazivamo.

Muskarac -- pravi muskarac -- voli haos a tezi ka redu. Zasto je to tako? Zato sto mu haos pruza mogucnost da ispolji svu svoju energiju jer mu nudi nered koji moze da transformise u red. Muskarac, dakle, tezi ka redu, ka konstantnosti, ka vecnosti, dok ga okolnosti maksimalno sputavaju u tome. Za red je potrebna snazna volja, za nered nije potrebno nista. Zato muskarac vrednuje proces/promenu/postajanje/fluks.

Zena, na drugu stranu, voli red a tezi ka haosu. Zasto je ot tako? Zato sto je nesposobna da izdrzi haos, zato sto je slaba i sto od haosa ne ume da napravi red. Njoj je potrebna GOTOVA UREDJENOST jer je nesposobna SAMA DA UREDJUJE. Ali ona je haos, i od svakog reda pravi nered. Zato joj je potreban neko ko ce da je kontrolise, neko ko ce moci da istrpi njen nered. Zato zena vrednuje konstantnost/supstanciju/krajnja stanja/fiksna stanja.

Muskarac, dakle, pocinje od haosa, tezi ka redu i onda na kraju zavrsava u haos (smrt.)
Zena, na drugu stranu, pocinje od reda, tezi ka haosu i na kraju zavrsava u haos (smrt.)
 
Poslednja izmena:
Heraklit kaze da je univerzum fluks, da je sve promena, ali Heraklit je bio konzervativan lik, a ne liberal kao sto si ti. Heraklit je prosto rekao da UNIVERZUM tezi ka haosu, ne da INDIVIDUE koje nastanjuju taj univerzum trebaju da teze ka haosu. Znas kako nazivamo individue koje teze ka haosu? Nazivamo ih zenama -- tako ih nazivamo.

Muskarac -- pravi muskarac -- voli haos a tezi ka redu. Zasto je to tako? Zato sto mu haos pruza mogucnost da ispolji svu svoju energiju jer mu nudi nered koji moze da transformise u red. Muskarac, dakle, tezi ka redu, ka konstantnosti, ka vecnosti, dok ga okolnosti maksimalno sputavaju u tome. Za red je potrebna snazna volja, za nered nije potrebno nista. Zato muskarac vrednuje proces/promenu/postajanje/fluks.

Zena, na drugu stranu, voli red a tezi ka haosu. Zasto je ot tako? Zato sto je nesposobna da izdrzi haos, zato sto je slaba i sto od haosa ne ume da napravi red. Njoj je potrebna GOTOVA UREDJENOST jer je nesposobna SAMA DA UREDJUJE. Ali ona je haos, i od svakog reda pravi nered. Zato joj je potreban neko ko ce da je kontrolise, neko ko ce moci da istrpi njen nered. Zato zena vrednuje konstantnost/supstanciju/krajnja stanja/fiksna stanja.

Muskarac, dakle, pocinje od haosa, tezi ka redu i onda na kraju zavrsava u haos (smrt.)
Zena, na drugu stranu, pocinje od reda, tezi ka haosu i na kraju zavrsava u haos (smrt.)
Čisto iz znatiželje, čita li neko ovakve postove?
 
Koliko god bio svestan da je sve prolazno, čovek ima potrebu i težnju za beskonačnošću - i to baš iz razloga svesti o prolaznosti.
Ne vidim nikakvu negativnost u tome, baš naprotiv - lepo je i hrabro želeti, verovati i dati sve od sebe u svom nastojanju da jedna prolaznost makar na trenutak, veći ili manji, bude neprolazna.

Lepo jeste, ali i naivno... pomalo i zagušljivo :lol:

Zato sto je to normalna stvar i zato sto je sve ostalo bolest koja vodi u smrt. Sama cinjenica da si se zainteresovao da poreknes jedan takav aksiom nam govori da si u raspadu, Vandale.

Slažem se, osećam povećanu količinu grinja u svojoj sobi, mora da proizvodim više mrtvih ćelija... ili to jednostavno grinje počele da orgijaju :kez:

Heraklit kaze da je univerzum fluks, da je sve promena, ali Heraklit je bio konzervativan lik, a ne liberal kao sto si ti. Heraklit je prosto rekao da UNIVERZUM tezi ka haosu, ne da INDIVIDUE koje nastanjuju taj univerzum trebaju da teze ka haosu. Znas kako nazivamo individue koje teze ka haosu? Nazivamo ih zenama -- tako ih nazivamo.

Muskarac -- pravi muskarac -- voli haos a tezi ka redu. Zasto je to tako? Zato sto mu haos pruza mogucnost da ispolji svu svoju energiju jer mu nudi nered koji moze da transformise u red. Muskarac, dakle, tezi ka redu, ka konstantnosti, ka vecnosti, dok ga okolnosti maksimalno sputavaju u tome. Za red je potrebna snazna volja, za nered nije potrebno nista. Zato muskarac vrednuje proces/promenu/postajanje/fluks.

Zena, na drugu stranu, voli red a tezi ka haosu. Zasto je ot tako? Zato sto je nesposobna da izdrzi haos, zato sto je slaba i sto od haosa ne ume da napravi red. Njoj je potrebna GOTOVA UREDJENOST jer je nesposobna SAMA DA UREDJUJE. Ali ona je haos, i od svakog reda pravi nered. Zato joj je potreban neko ko ce da je kontrolise, neko ko ce moci da istrpi njen nered. Zato zena vrednuje konstantnost/supstanciju/krajnja stanja/fiksna stanja.

Muskarac, dakle, pocinje od haosa, tezi ka redu i onda na kraju zavrsava u haos (smrt.)
Zena, na drugu stranu, pocinje od reda, tezi ka haosu i na kraju zavrsava u haos (smrt.)

Licemerna ženo.
 
Pa, nije naivno, baš zato što postoji svest o prolaznosti.

Pre će biti da je prirodno i svojstveno ljudima - volela bih videti tu osobu koja zaista živi i ponaša se u skladu sa svešću da je ama baš sve prolazno i koja ne teži ni na jednom polju hvatanju makar neprolaznog trenutka, a da nije psihopatološki tip ličnosti ili tinejdžer koji se samo deklarativno trsi na početku svog života i bori na svoj tinejdžersko zanesen način protiv nametnutih društvenih stega :)
 

Back
Top