Ikona svetog Nikole koju su Kinezi čuvali od Rusa bezbožnika

Sensei

Master
Moderator
Poruka
92.607

Ikona svetog Nikole koju su Kinezi čuvali od Rusa bezbožnika​


Na stanici u kineskom gradu Harbinu u neko ranije vreme Rusi su bili stavili jednu veliku ikonu Svetog Nikole, koja nije tu stajala mnogo godina kada je nekima počela da smeta.

ikona-svetog-nikole-768x427.jpg


Pobožni Rusi palili su sveće pred tom ikonom pri polasku na put ili pri srećnom povratku s puta. Na Ruse su se ugledali i sami Kinezi, pa su i oni poštovali tu ikonu i pred njom palili sveće.

Kad su ruski bezbožnici uzeli železnicu u svoje ruke, oni su naredili da se ta ikona sa stanice ukloni. Međutim, tome se usprotive najviše Kinezi govoreći: Šta vam smeta taj dobri starac? On tu stoji tolike godine, mi nismo od njega videli nikakva zla. Ne damo da se on dira i uklanja.

Bezbožnici se uplaše narodnog protesta i ostave ikonu na svom mestu.

I tako, začudo nekih deset godina ta je ikona stajala na stanici u Harbinu pod vlašću ruskih bezbožnika. Sveti Nikola nije se dao pokrenuti, što je još više pojačalo revnost i pravoslavnih Rusa i nehrišćanskih Kineza da tu ikonu čuvaju i da pale sveće pred njom. Posle je ta železnica prešla u ruke Japanaca i naravno ikona je ostala na svom mestu do današnjeg dana.

1935. godine se pak desilo nešto što je još više skrenulo pažnju celog Harbina na tu ikonu. Tamo iza Harbina ima jedno brdo kraj reke Sungare. Vlasti su htele tamo da podignu neko zdanje, pa je trebalo da se kopa brdo. Kopalo se dugo i mnogo. Jednog dana su se pod tim brdom igrala kineska deca na mestu gde je bilo mnogo otkopano. Kopanjem je brdo bilo toliko podriveno da se gornjim delom nadnosilo i visilo takoreći kao neki krov.

Baš na tom mestu su se ta deca igrala kad im se najednom javi neki starac bele brade i reče im da odmah odatle beže. Deca bezvoljno poslušaju starca plašeći se više njegove pojave nego ičega drugog. Tek što su se deca udaljila, padne brdo sa strašnim treskom. Da su deca tu stajala još koji trenutak sva bi izginula. Kad su videla šta se zapravo dogodilo sa mestom na kom su se do malopre igrala, deca ispričaju da je takav i takav starac tu poginuo. Kad su radnici otkopali zemlju, nisu našli starca.

Nekoliko od one dece nađu se posle toga na stanici, pa kad pogledaše ikonu Svetog Nikole, uzviknuše: „Eto, to je onaj starac što se nama javio i što nas je oterao ispod onog brda!“

izvor; BaštaBalkana
 
Meni je ova najljudskija....najslicnija nasem izgledu
677z381_ikona-svetog-nikole,-poklon.jpg


A ova mi je najmilija jer ju je neki umetnik radio uzivo i nju imamo kao slavsku ikonu , tri su , a sve tri su prelepe, ali niko ne deli moje misljenje..
Onaj sto je slikao je pravi umetnik ali verovatno i vernik, uzivo iako lici na ovo , ovo mu je mustra, uradio je odlicno stvar..., da nije foto reprodukcija nego je slikarski plagijat, nazovimo to tako (izgleda malo drugacije, ima scepter u jednoj ruci, i jos neke stvari ali uzivo je stvarno dobro odradjena slika...tj ikona.

images
 
Meni je ova najljudskija....najslicnija nasem izgledu
677z381_ikona-svetog-nikole,-poklon.jpg


A ova mi je najmilija jer ju je neki umetnik radio uzivo i nju imamo kao slavsku ikonu , tri su , a sve tri su prelepe, ali niko ne deli moje misljenje..
Onaj sto je slikao je pravi umetnik ali verovatno i vernik, uzivo iako lici na ovo , ovo mu je mustra, uradio je odlicno stvar..., da nije foto reprodukcija nego je slikarski plagijat, nazovimo to tako (izgleda malo drugacije, ima scepter u jednoj ruci, i jos neke stvari ali uzivo je stvarno dobro odradjena slika...tj ikona.

images
ova prva mi se baš svidja
 
Istinska priča o Deda Mrazu počinje sa Nikolom, koji je rođen tokom trećeg veka u selu Patara u Maloj Aziji. U to vreme to područje je bilo grčko, a sada se nalazi na južnoj obali Turske. Njegovi bogati roditelji, koji su ga odgajali kao pobožnog hrišćanina, umrli su u epidemiji dok je Nikola bio još mlad. Poslušavši Isusove reči da „proda ono što poseduje i novac da siromašnima“, Nikola je iskoristio celo svoje nasledstvo da pomogne potrebitima, bolesnima i patnicima. Posvetio je svoj život služenju Bogu i još kao mladić je postavljen za episkopa Mira. Vladika Nikola postao je poznat u čitavoj zemlji po svojoj velikodušnosti prema onima u potrebi, ljubavi prema deci i brizi za mornare i brodove.
 
Pod rimskim carem Dioklecijanom, koji je nemilosrdno progonio hrišćane, vladika Nikola je patio zbog svoje vere, bio je prognan i zatvoren. Zatvori su bili toliko puni biskupa, sveštenika i đakona, da nije bilo mesta za prave zločince - ubice, lopove i razbojnike. Nakon oslobođenja, Nikola je prisustvovao Nikejskom saboru 325. godine nove ere. Umro je 6. decembra 343. godine u Miri i sahranjen je u svojoj katedralnoj crkvi, gde se u njegovom grobu formirala jedinstvena relikvija, nazvana mana. Ova tečna supstanca, za koju se kaže da ima isceliteljsku moć, podstakla je rast posvećenosti Nikoli. Godišnjica njegove smrti postala je dan proslave, Nikoljdan, 6. decembra (19. decembra po Julijanskom kalendaru).
 
Kroz vekove pričale su se mnoge priče i legende o životu i delima Svetog Nikole. Ovi izveštaji nam pomažu da razumemo njegov izvanredan karakter i zašto je toliko voljen i cenjen kao zaštitnik i pomoć onima kojima je potrebna.

Jedna priča govori o siromašnom čoveku sa tri ćerke. Tih dana otac jedne mlade žene morao je budućim muževima ponuditi nešto vredno - miraz. Što je miraz veći, veće su šanse da mlada žena nađe dobrog muža. Bez miraza, malo je verovatno da će se žena udati. Kćerke ovog siromaha, bez miraza, bile su predodređene da budu prodate u ropstvo. Misteriozno, u tri različite prilike, u njihovom domu pojavila se vreća zlata koja je pružala potrebne miraze. Rečeno je da su vreće sa zlatom, bačene kroz otvoren prozor, pale u čarape ili cipele ostavljene pre sušenja vatre. To je dovelo do običaja da deca vešaju čarape ili izuvaju cipele, željno očekujući darove od Svetog Nikole. Ponekad se priča o zlatnim kuglicama umesto vrećama zlata. Zato su tri zlatne kugle, ponekad predstavljene kao pomorandže, jedan od simbola Svetog Nikole. I tako je Sveti Nikola darodavac.
 
Jedna od najstarijih priča koja prikazuje Svetog Nikolu kao zaštitnika dece događa se dugo nakon njegove smrti.

Građani Mire slavili su dobrog sveca uoči njegovog praznika kada je grupa arapskih gusara sa Krita ušla u okrug. Ukrali su blago iz crkve Svetog Nikole da bi ga odneli kao plen. Kad su napuštali grad, ugrabili su dečaka Basiliosa da od njega naprave roba.

Emir, ili vladar, izabrao je Basiliosa za svog ličnog pehara, pošto ne znajući jezik, Basilios neće razumeti šta je kralj rekao onima oko sebe. Tako je naredne godine Basilios čekao kralja donoseći njegovo vino u prelepoj zlatnoj čaši. Za Basiliosove roditelje, shrvane gubitkom jedinog deteta, godina je prolazila polako, ispunjena tugom.

Kako se približavao sledeći praznik Svetog Nikole, Basiliosova majka se nije pridružila svečanosti, jer je to danas bio dan tragedije. Međutim, ubedili su je da se jednostavno drži kod kuće - uz tihe molitve za čuvanje Basiliosa.

U međuvremenu, dok je Basilios ispunjavao svoje zadatke služeći emiru, odjednom su ga oterali.

Sveti Nikola se pojavio prestravljenom dečaku, blagoslovio ga i smestio u njegov dom u Miri. Zamislite radost i čuđenje kada se Basilios neverovatno pojavio pred roditeljima, još uvek držeći kraljevu zlatnu čašu. Ovo je prva priča o tome kako Sveti Nikola štiti decu - što je postala njegova primarna uloga na Zapadu.
 
Свети Никола је и у православној и у католичкој цркви најпоштованији светац.
Руси као и Срби имају посебно велико поштовање према Светом Николи и њему се највише моле и клањају после Исуса и Богородице.
 
Кинески град, али су га руски безбожници узели у своје руке, па кинески народ побожни и честити одбранио слику од руских власти у кинеском граду, па старац који се појавио ниоткуда, тако нешто има само у глупавим причама у којима се глорификује хришћанство.
 
Кинески град, али су га руски безбожници узели у своје руке, па кинески народ побожни и честити одбранио слику од руских власти у кинеском граду, па старац који се појавио ниоткуда, тако нешто има само у глупавим причама у којима се глорификује хришћанство.
Taj su grad osnovali Rusi i bili većinsko stanovništvo. Lokalni kinezu su se samo primili na naviku. Budisti nemaju nikakav problem sa hrišćanstvom niti da poštuju druge religije.
 
Meni je ova najljudskija....najslicnija nasem izgledu
677z381_ikona-svetog-nikole,-poklon.jpg


A ova mi je najmilija jer ju je neki umetnik radio uzivo i nju imamo kao slavsku ikonu , tri su , a sve tri su prelepe, ali niko ne deli moje misljenje..
Onaj sto je slikao je pravi umetnik ali verovatno i vernik, uzivo iako lici na ovo , ovo mu je mustra, uradio je odlicno stvar..., da nije foto reprodukcija nego je slikarski plagijat, nazovimo to tako (izgleda malo drugacije, ima scepter u jednoj ruci, i jos neke stvari ali uzivo je stvarno dobro odradjena slika...tj ikona.

images
449537.jpg

Ruska ikona Sv.Nikole
 
Taj su grad osnovali Rusi i bili većinsko stanovništvo. Lokalni kinezu su se samo primili na naviku. Budisti nemaju nikakav problem sa hrišćanstvom niti da poštuju druge religije.
Ствари су просте, ако је у Русији онда је руски, па макар у њему живел марсовци, ако је у Кини кинески је.
 
22-gi Maj je bio cini mi se dan vazduhoplovsva,ali to je izmisljen praznik,mnogo posle letnjeg Nikoljdana.
Ja te praznike ne racunam u praznike, nego jubileje...vidis dve razlicite reci, bar meni su razlicite...
Jubilej su dan vazduhoplovstva, mornarice, rudara, poljoprivrednika ako ima, avnoj, subnor , 8 mart.

Distinkcija , deo naroda je obuhvacen, a deo moze da gostuje ako hoce, ali nije povezan..

Izuzetak od ovog pravila je 29ti novembar, ali zato sto je postao drugi praznik od polaznog, tj postao je Svinjokolj aka 29ti novembar, a nema veze sa avnojem....kao orginal.
E tada posto postaje porodicni i praznik svih , a po meni je zasluzio tu etiketu, onda postaje praznik a ne jubilej....
Nesto slicno je 1 maj, iako se ofucao malo ....ali je osim radnika dobio i druge pobornike i onda je postao praznik...
7 jul, 4jul , nista od toga..
 
Poslednja izmena:

Back
Top