Igre na sreću

Kako je nastala lutrija i kako se jedan filozof obogatio nasamarivši kralja pomoću tiketa​

Lutrija se pojavila u holandskim gradovima u XV veku, možda i nešto ranije, ali je svoj današnji oblik dobila u Đenovi. Preko Italije se dokopala Francuske sredinom XVI stoleća, i upravo se tamo dva veka kasnije odigrala najlegendarnija loto-prevara u istoriji​


Lutrija u smislu prodaje tiketa sa ciljem izvlačenja nagrada, prvi put se pojavljuje u Holandiji (kako su se skupno nazive sve provincije današnje Holandije i belgijske Flandrijeu XV veku, ali izgleda da neki arhivski zapisi podržavaju pretpostavku da je sistem stariji od toga.

Čitav niz tamošnjih gradova organizovano je lutrijom prikupljao novac za izgradnju bedema, a znamo da je 9. maja 1445. godine u Sluisu nagradni fond od 4.304 tiketa bio današnjih 170 hiljada dolara.
I narednih vekova se tako radilo, više ne zbog zidina već zbog drugih javnih radova ili radi pomoći siromašnim građanima, zbog čega ne čudi da je holandska Državna lutrija (hol. Staatsloterij) najstarija na svetu. Štaviše, reč „loto, lutrija” i dolazi od holandske reči za sudbinu: „lot”.

U Italiji lutrija prvi put javlja 9. januara 1449. godine u Milanu
kada je dve godine ranije osnovana (i godinu dana kasnije ugašena) Zlatna ambrozijanska republika, skupljala novac za rat protiv Mletačke republike.

No, za eksploziju popularnosti lutrija ima da zahvali Đenovljanskoj republici u kojoj se narod svakih šest meseci kladio na to ko će biti izvučen za nove članove Velikog veća (90 kandidata za pet nameštenja); pošto ljudima to nije bilo dovoljno često, imena su zamenili brojevima i delili ih međusobno; tako se rodila savremena lutrija.

Zahvaljujući Italijanskim ratovima krajem XV i početkom XVI veka i francuskoj vojnoj intervenciji, te činjenici da je kralj Fransoa I otkrio postojanje ove igre na sreću, lutrija je stigla i u Francuskoj. Prvi put je organizovana 1539. s ciljem punjenja državne blagajne, ali najzanimljivija i najčuvenija bila je ona iz prve polovine XVIII veka.


Čuveni mislilac i pisac Voltera rođen kao Fransoa Mari Arue, bio je jedan od najvažnijih ličnosti epohe prosvetiteljstva koji je tokom prvih decenija svog života bio neprestano na meti kraljevskih vlasti zbog kritikovanja režima.

Čak, jedanaest meseci je bio zatočen u Bastilji, u ćeliji bez prozora, iza tri metra debelih zidova, i to zbog satiričnog stiha u kojem je optužio ondašnjeg regenta, Filipa II, vojvodu Orleana, da je spavao sa sopstvenom ćerkom.
Nakon nekoliko godina progonstva u Engleskoj vratio se u otadžbinu skoro bez prebijene pare i tokom jedne večere sreo kasnije slavnog matematičara Šarla Marija de La Kondamina koji mu je predložio shemu na osnovu koje bi zaradili brdo novca bez muke i bez kršenja zakona.
Naime, francuska vlada je prodavala tokom ranog XVIII stoleća seriju državnih obveznica da bi punila budžet, ali su, nakon što im se ekonomija 1720-ih našla u slobodnom padu, bili prinuđeni da snize kamatne stope zbog čega im je pala i tržišna vrednost. Zbog toga, niko nije hteo da kupuje nove obveznice.
Tada je zamenik ministra finansija Le Peletije-Defor došao na pametnu ideju, kako da ubije tri muhe jednim udarcem: da podigne vrednost postojećih obveznica, da pospeši prodaju novih i da zaradi neke pare za državnu riznicu.
grobnica-voltera-u-pariskom-panteonu-830x0.jpg

Grobnica Voltera u pariskom Panteonu. Foto: Wikimedia Commons / Public domain / Yann Caradec / Paris 16
Njegovo rešenje? Da omogući vlasniku obveznice da kupi loto-tiket povezan s nominalnom vrednošću date obveznice (svaki tiket bi koštao hiljaditi deo vrednosti obveznice). Srećni dobitnik bi dobio ne samo nominalnu vrednost svoje obveznice već i džekpot od 500.000 livri što bi u suštini značilo da je obezbeđen do kraja života.
Da li smo rekli da je to bila pametna ideja? To je bila mnogo, mnogo glupa ideja. Jer, ako ste posedovali obveznicu koja je nominalno vredela jako malo, mogli ste loto-tiket da kupite za siću (hiljaditinu obveznice), a opet imali biste istu šansu da dobijete onaj džekpot kao i neko sa obveznicom vrednom 100.000 livri koji je morao da potroši 100 livri za loto-tiket.
La Kondamin je tako shvatio da ako bude kupio veliku količinu manjih obveznica nominalne vrednosti 1.000 livri (koje su na tržištu koštale dosta manje), moći će da se nakupuje mase loto-tiketa za samo jednu livru po tiketu, da potroši daleko manje od džekpota a da osigura čest dobitak i uvek veći od uloženog.
E, sad, La Kondamin je već bio imućan čovek, ali je njemu i drugim članovima „sindikata” (nisu bili sami u priči) Volter bio potreban radi očuvanja reputacije; usto je Volter bio snalažljivac koji je brzo pronašao notara s kojim je sklopio dil, čime je rešio glavni problem: da je jedna osoba kupovala veliku količinu tiketa kod nepoverljivog notara pobudila bi sumnju vlasti i sve bi propalo.
Spletka je bila uspešna, sindikat je dobijao svakoga meseca, i redovno basnoslovne džekpotove. Nakon nekih godinu dana, međutim, vlasti su shvatile šta se dešava, i to baš zbog Voltera koji je na poleđinama tiketa pisao budalaštine i odavao se, recimo, porukama poput: „Živela odlična zamisao Mari de La Kondamina”.
Ministar finansija je Voltera i ekipu izveo na sud, ali su bili oslobođeni jer ništa nelegalno nisu radili, i dozvoljeno im je da zadrže novac. Lutrija je, međutim, ukinuta.
Volter je iz svega izašao bogatiji za oko pola miliona livri, a najvažnije od svega je bilo to što je sada mogao da se posveti filozofiji i književnosti; a takođe je i La Kondamin mogao da se posveti nauci (merio je obim Zemlje na Andima, ustanovio da naša planeta nije savršena sfera, mapirao Amazoniju).
Možda je to, u civilizacijskom smislu, bilo najkorisnije nasamarivanje kralja i države u istoriji.
 
Počeci lutrije i loto igara

Iako su Nizozemci tijekom 15. stoljeća dali naziv ovoj igri na sreću, lutrija je puno starija od toga. Kineska “igra bijelog goluba” bila je sličnija današnjoj igri Keno nego današnjem lotu. Kinezi su rezultate u udaljene krajeve dostavljali porukom putem goluba pismonoše, što je prilično dugo trajalo, za razliku od današnjih kartičnih uplata , a koje se obrađuju u samo nekoliko sekundi.
 
Nije to za mene. Nece, nUmem, a ume da bude opasna zaraza ko ne ume da iskontrolise sebe.
nije za nikog ako pređe onu crvenu granicu visine uplaćenog iznosa , po meni je onako prihvatljivo da po koja četvorka kao dobitak , pričamo za loto ne za kazino igre, pokrije troškove dve sledeće uplate ili bar svaku drugu , jer sve je izmišljeno da samo organizator igre je dobitnik , a za ostale svako sa svojom zvezdom
 
Slot mašine
Kazino video slot mašina, video slot aparat, voćkice, jednoruki Džek, jednoruki bandit, poker mašina ili jednostavno slot, izum je njujorške kompanije „Sitman i Pit“ nazvane po svojim osnivačima. Preteča slot mašine, tačnije aparat za igranje pokera, napravljen je 1891. godine u Bruklinu s jednostavnim mehanizmom: igrač bi ubacio novčić, povukao ručicu, koja zavrti pet bubnjeva sa 50 slika karata, i čekao par kraljeva ili fleš rojal. Ukoliko se to dogodi, zadovoljni dobitnik ima be- splatno pivo ili cigarete. Aparat bruklinških izumitelja se do 1896. uselio u skoro sve barove, tačnije njih 3.117 koji su imali dozvolu za točenje alkohola.
Proizvodnja i potražnja novih igračaka za zabavu vremenom je rasla sve više. Međutim, već 1909. godine u San Francisku se i zaustavila, godinu dana kasnije i u Nevadi, a 1911. i u čitavoj Kaliforniji. Kako bi potvrdili svoju odluku, mnogi političari su tih godina često voleli da poziraju za naslovne strane kako lome slot mašine. Naravno, ono što je zabranjeno postajalo je sve popularnije i nova zabava se nije mogla prekinuti. Dvadesetih godina prošlog veka, slot mašine i dalje su popularne duž cele Amerike, a još više tridesetih godina, u vreme najvećeg finansijskog kraha zemlje. Pod bremenom ekonomske krize ljudi su želeli da dođu do novca na lak način i da se pri tom zabave. Na scenu su opet stupili moralisti, potom i političari, i zajedničkim snagama izdejstvovali zakonsku zabranu proizvodnje i distribucije slot mašina, pa je, osim Nevade, zabrana kockanja stupila je na snagu u svim američkim državama. Tako je bilo do 1951. godine, mada ilegalno kockanje u privatnim klubovima zapravo nikada nisu zaustavili.

Zbog ogromnih prihoda koje su im kazina donosila, mnoge države su postepeno legalizovale kockanje, što je doprinelo ponovnom procvatu proizvodnje slot mašina, ovoga puta u čitavom svetu. Američki proizvođači držali su, naravno, najveći segment tržišta. Pravljeni su novi modeli, tehnologija je usavršavana, sredinom sedamdesetih godina XX veka s mehaničkog principa rada prešlo se na elektronski, a potom su slot mašine dobile i prve čipove. Mogućnosti za nameštanje dobitka drastično su se uvećavale, naravno u korist vlasnika kazina. Retki su ipak uspevali da bar malo okrnje neverovatne cifre prihoda koji su kazina imala od slot mašina. Tako je krajem XX veka zabeležen rekordni džekpot u iznosu od milion dolara. Danas ne postoji kazino bez ovih svetlećih, bučnih spravica iz jednog prostog razloga – oko 70 odsto novca koji se slije u kasu upravo dolazi od njih.
http://montenegrobet.me/wp-content/uploads/2014/11/Istorija_slota.jpg
 
Zaraza a kod nas prevara.
žena heroj - demistifikator
Malo sutra da može u Nevadi ovako.
..............................................................

Policija je u Nišu uhapsila A. S. (26), zaposlenu u jednom privrednom društvu za proizvodnju digitalnih igara, zbog postojanja osnova sumnje da je izvršila krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica, kao i P. S. (26) i D. S. (26) koji se terete za isto delo u pomaganju, saopšteno je iz MUP.​


A. S. se sumnjiči da je, od 7. maja do 20. juna ove godine, u više navrata, iskorišćavanjem svog polažaja i prekoračenjem granica svojih ovlašćenja, pristupala bazi podataka pojedinih digitalnih igara na sreću u vlasništvu firme u Nišu, gde je radila, a koje se priređuju posredstvom kladionica-operatera, gde je, kako se sumnja, vršila izmenu redovnog toka igara, dodaje se u saopštenju.
...............................................................................................................................................................................
Pošto niko ni ne dobija , znači da u Srbiji i ne postoje ''igre na sreću'' kad niko ne dobija u redovnom kodu.
Nekad odem da gledam i smejem se kolko su ljudi zagriženi i naivni.
 

Back
Top