Igračka - pouka za decu, terapija za odrasle

Soradze

Elita
Moderator
Poruka
21.081
Igračka nikada nije samo predmet - ona je priča koja se prenosi iz ruku u ruke, iz generacije u
generaciju
.

Za decu, ona je prvi susret sa svetom mašte - razvija kreativnost, oblikuje osećaj za pravila igre, uči ih
kako da se smeju dok istražuju nepoznato.

Ali za odrasle, igračka postaje nešto drugo.
Terapija, oslonac, trag detinjstva koji nije nestao
.

Kada uzmemo staru igračku u ruke, vraćamo se u
trenutke sigurnosti, u dane kada je problem bio rešiv
jednostavnim potezom figure na tabli, kada je svet
bio jednostavan.


U igračkama je skrivena nostalgija, ali i mogućnost obnavljanja - one nisu samo podsećanje na prošlost,
već i alat za suočavanje sa sadašnjošću.

Baš zato se igračke ne nalaze samo u dečjim sobama - one su u radnim kancelarijama, na policama
terapeuta, u muzejima, pa čak i u srcima onih koji ih nikada nisu zaboravili
.

Možda, mi - odrasli, više ne igramo igru na isti način, ali, iako naša stara igračka u rukama nosi isto
značenje
- sada je vidimo drugačije... kao ljubav koja leči...

Screenshot_27.png


:zmeda::snesko6::veseljaci::snesko::zbanana::jelka2::ovca::zddm5::ukras2::zmeda:
 
Poslednja izmena:
Мени су побацали све играчке кад сам имао десет година, између четвртог и петог разреда, и то док сам био на распусту ван Београда, нисам могао апсолутно ништа да предузмем да их спречим. Када сам се вратио са распуста, ничега нема, одједном неописива празнина и бесмисао, од тога се никада нисам опоравио. Толико је драгоцено и лековито имати неку омиљену играчку из детињства. Поготову што су се некада правиле много квалитетније и лепше играчке.
 
Мени су побацали све играчке кад сам имао десет година, између четвртог и петог разреда, и то док сам био на распусту ван Београда, нисам могао апсолутно ништа да предузмем да их спречим. Када сам се вратио са распуста, ничега нема, одједном неописива празнина и бесмисао, од тога се никада нисам опоравио. Толико је драгоцено и лековито имати неку омиљену играчку из детињства. Поготову што су се некада правиле много квалитетније и лепше играчке.
Ovo je baš tačan opis značaja kakav imaju naše igračke na nas... Žao mi je što ti se to dogodilo...
Ako ti je za utehu, ni ja nemam ni jednu igračku iz mog detinjstva, ali sam zato kupila sebi neke
nove igračke kojima se raduje dete u meni... :zkez::patkica::zmeda:
 
Nemam igračke iz detinjstva. Ne sećam se kada sam ih bacila, ili kada ih je moja mama bacila pošto su to sve bile plišane igračke sa kojima smo sestra i ja spavale.
Ali, imam jednog malog žutog, plišanog medu. Stoji na mom noćnom stočiću. Dobila sam ga od sestričine davno, davno. Ne mogu da se setim zašto mi je sestričina dala tog njenog medu.

Povremeno ga okupam. Lep je osećaj imati nešto što podseća na bezbrižno detinjstvo. 🙂
 
Ovo je baš tačan opis značaja kakav imaju naše igračke na nas... Žao mi je što ti se to dogodilo...
Ako ti je za utehu, ni ja nemam ni jednu igračku iz mog detinjstva, ali sam zato kupila sebi neke
nove igračke kojima se raduje dete u meni... :zkez::patkica::zmeda:

Поента је у сећању на себе које обнавља дух и енергију у тешким тренуцима, моје играчке су ми омогућавале да се стално сећам својих мисли и емоција и да останем свој, то је нека врста личне традиције која се чува и развија, самопромишљања и самоиспитивања. Без тога, само празнина и бесмисао и дезорјентисаност. Нове играчке немају ту вредност чувања и развијања свог духа.
 

Back
Top