Idividualizam u danasnjem drustvu

Najvise se umire od neznanja. Malo ko umre dobrovoljno.

Istina. Malo je pravih indivudualista na ovom svetu, onih koji su spremni da plate svaku cenu za ispoljavanje samosvojstva bez obzira na sve. I tacno je da cak i ti malobrojni ne bi platili ultimativnu cenu za svoj indivudalizam - zivot da su unapred znali da ce to morati. Zato mogu samo da se nasmejem na izjave - ja sam indivudualista. I ja sam - dok me mnogo ne zaboli.
 
Individualac je upravo onaj koji umire dobrovoljnom smrcu. Uglavnom izgladnjivanjem u kasnim godinama. "Vedra smrt".

Izgleda da su u staroj Grckoj slobodne licnosti bili uglavnom filozofi-prosjaci, ali da li bi oni bili takvi da drustvo nije sve vise propadalo i siromasilo?
 
Istina. Malo je pravih indivudualista na ovom svetu, onih koji su spremni da plate svaku cenu za ispoljavanje samosvojstva bez obzira na sve. I tacno je da cak i ti malobrojni ne bi platili ultimativnu cenu za svoj indivudalizam - zivot da su unapred znali da ce to morati. Zato mogu samo da se nasmejem na izjave - ja sam indivudualista. I ja sam - dok me mnogo ne zaboli.

Najgora vrsta...
 
osnova današnjeg drušva je potrošnja
ako si privređivač i potrošač
sve ti je dozvoljeno
bar u modernom zapadnom društvu
na stranu to danas je era prividnog individualizma
kao svako može da bude šta hoće, da se ponaša kako hoće
a u stvari smo robovi globalne ekonomija i marketinga
jer se i individualnost plaća i to - devizno
sad verovatno bi neko morao da predstavi
model konformističkog ponašanja (a ne moram baš ja)
u određenoj grupaciji da bi znali da li smo
konformisti ili van toga
mada antikonformizam ne znači i individualizam
 
e, a zanimljivo mi je ako se držimo individualnosti mišljenja
tj. svi svoje mišljenje i stavove ističu kao ogledalo individualnosti
kako to mišljenje treba da bude originalno i usamljeno pa da budeš individualac
mislim se, individualnost uglavnom asocira na
neuklopljenost ili na generalni bunt radi bunta (takoreći bez razloga)
 
e, a zanimljivo mi je ako se držimo individualnosti mišljenja
tj. svi svoje mišljenje i stavove ističu kao ogledalo individualnosti
kako to mišljenje treba da bude originalno i usamljeno pa da budeš individualac
mislim se, individualnost uglavnom asocira na
neuklopljenost ili na generalni bunt radi bunta (takoreći bez razloga)


Pa da, ovde se nepripadnost nekom sistemu ili sistemu misljenja potvrdjuje odsutnoscu misljenja uopste...

"Pravo na neimanje casti" sto bi rekli Ruski nihilisti.
 
O individualizmu u Aleksandrovom carstvu:

Naravno Grci su na ovom izdvojenom mjestu cesto ostajali nerado, a oni naseljeni u Baktriji i Sogdijani osjecali su se tako nesrecno, da se na laznu vijest o Aleksandrovoj smrti u zemlji Malaca skaupilo njih 3000 i otpalo od Makedonaca, a receno se ponovilo u vecoj mjeri, kad je stvarno bio umro, tako sto se od onih koji su "zudili za helenskim nacinom zivota" skupilo 23000, sto su onda – kao i one ranije – Makedonci razbili na dijelove. Nije bila mala stvar helenizovati Orijent i vladati njime pomocu Helena, koji su, svaki pojedinacno, donijeli sa sobom svoj udio helenskog rasula i helenskog individualizma i na kraju mozda je svaki od njih imao svoju viziju stvari. Za stvarnu vladavinu nad udaljenim i vecim zemljama varvara nisu bili stvoreni; u medjuvremenu Makedonskielement je morao da cini ono najbolje.

Kao sto vidite, individualizam je uvijek direktno dovodi u vezu sa nesposobnoscu za obavljanje bilo cega kolektivnog, a nadam se da cu uskoro imati i istorijsku potvrdu o mnogo gorim stvarima koji dolaze s njime...

Biti individualac po zasluzi je nesto sasvim drugo. To je pocasna pozicija, a ne bjesnilo ludjaka bez razloga...
 
Znas sta je buntovnik bez razloga? Ima razlog, ali nije dovoljno dobar da bi se mogao diciti njime...

To je slabic iz hedonizma... buni se jer mu je sve teso, za sve je slab.

Neka ne zavara njegov mrki pogled, drzati smrknut pogled ne kosta mnogo enegije, pogotovo ako nas mori glad i nestasica i svaka briga.

Kriminalac je onaj kojem je ostalo toliko malo energije da je ima samo za povremene izlive nasilja. Za duzi rad je nesposoban. Neka ne zavaravaju njegovi misici... Dusa mu je pukla... Onaj ko nema dusu, ima misice, a onaj ko ima dusu, taj ima i moral. Moral je dokaz da je neko dovoljno dusevno jak. On se time dici, jer zna da ga nece kao nekog slabica odvuci uzivanje na svoju stranu.

Ali ko danas jos ima snage da istupi i kaze "ja bez uzivanja mogu i hocu, upravo zato sto prezirem slabice!" i izdajnike?

Zar nismo otudjeni jedni od drugih samo zato sto se bojimo obaveza koje nas odvlace od uzivanja?
`
I zar nisu ove "nase" zenske odsutne sa interneta jer su tu daleko od uzivanja?

Pa vidimo valjda da svaka ovde samo o seksu trabunja i svako neslaganje oznacava sa "gey".
 
Znas sta je buntovnik bez razloga? Ima razlog, ali nije dovoljno dobar da bi se mogao diciti njime...

To je slabic iz hedonizma... buni se jer mu je sve teso, za sve je slab.

Mda...mnogi mesaju pojam individualizma sa ovim sto si bas lepo opisao.

U mojoj glavi individualista je covek koji se dusom i telom posveti necemu...do potpunog kraja, bez ikakve granice, bez kompromisa. Umni ljudi, stvaraoci koji se posvete svom stvaralastvu sa takvom strascu da ih to u nemalom broju slucajeva kosta glave. Kao sto rekoh bez imalo kompromisa. I njihovo ime nastavlja da zivi i posle smrti zato sto ono sto su stvorili neprekidno podseca ljudski rod na njih. Divimo im se jer su za zivota bili i posle smrti ostali jedinstveni. A cesto za zivota ne prepoznajemo njihovu jedinstvenost.

U tom kontekstu, koliko ljudi moze da kaze da su - individudalisti? Vrlo malo. Ostalo je sve cisto trucanje, samozaljubljenost.
 
Mda...mnogi mesaju pojam individualizma sa ovim sto si bas lepo opisao.

U mojoj glavi individualista je covek koji se dusom i telom posveti necemu...do potpunog kraja, bez ikakve granice, bez kompromisa. Umni ljudi, stvaraoci koji se posvete svom stvaralastvu sa takvom strascu da ih to u nemalom broju slucajeva kosta glave. Kao sto rekoh bez imalo kompromisa. I njihovo ime nastavlja da zivi i posle smrti zato sto ono sto su stvorili neprekidno podseca ljudski rod na njih. Divimo im se jer su za zivota bili i posle smrti ostali jedinstveni. A cesto za zivota ne prepoznajemo njihovu jedinstvenost.

U tom kontekstu, koliko ljudi moze da kaze da su - individudalisti? Vrlo malo. Ostalo je sve cisto trucanje, samozaljubljenost.


A valja napomenuti da su sva djela starih Grka sacuvana sasvim slucajno. Da nije bilo Aleksandra ne bi se od njih culo ni slovce, a izgubljeno je sigurno preko 50%...

E sad, izgleda da covjek ima samo dva izbora u individualizmu: ili da ti se dive mrtvom ili da zivis po svaku cijenui to oboje je pod "mozda".
 
Individualizam se ne sme posmatrati samo u okviru nečijih ideja, već je važno videti ga i na delima. Prosečan građanin ima ustaljeni obrazac delovanja : školovanje, zaposlenje, brak, deca... Koliko nas se dobrovoljno odriče tog, često nazivanog malograđanskog života, radi svoje individualnosti i autonomnosti. Snažne ljudske prirode, individualci, često nose i tragove genijalnosti u sebi. Pitanje je koji broj njih toj genijalnosti daje neki kreativni oblik. Čim osoba stupi i brak, silom prilika gubi nešto od individualnosti jer se saživotom sa drugima primaju uticaju drugih na nas. Ovde čitam kako se skoro svi diče svojim individualizmom.Rado bih izjavila da sam individualac, ali to nisam, živim sa osobama koje utiču na mene i kojima se prilagođavam, a i one meni.
 
Individualizam se ne sme posmatrati samo u okviru nečijih ideja, već je važno videti ga i na delima. Prosečan građanin ima ustaljeni obrazac delovanja : školovanje, zaposlenje, brak, deca... Koliko nas se dobrovoljno odriče tog, često nazivanog malograđanskog života, radi svoje individualnosti i autonomnosti. Snažne ljudske prirode, individualci, često nose i tragove genijalnosti u sebi. Pitanje je koji broj njih toj genijalnosti daje neki kreativni oblik. Čim osoba stupi i brak, silom prilika gubi nešto od individualnosti jer se saživotom sa drugima primaju uticaju drugih na nas. Ovde čitam kako se skoro svi diče svojim individualizmom.Rado bih izjavila da sam individualac, ali to nisam, živim sa osobama koje utiču na mene i kojima se prilagođavam, a i one meni.

Precijenila si brate individualizam, kao i svi vi ostali. Vi ne mozete aristokratu da zamislite kao slobodnog covjeka, pa vam treba demokrata kao individua, a to je vec smrt!

"Ko osjeca i misli mnogo odudarajuci, taj propada, on ne moze da se razmnozava. Prema tome, mogla bi postojati neka granica za stepen individualnosti. U vremena, kad je osjecaju neugodnom, kao u nasem (i kao u svoj dosadasnjoj moralnoj istoriji covjecanstva), slabo se nasledjuje nagon za to. U vremena kad je (individualnost) osjecaju sa zadovoljstvom, lako sama sa sobom pretjera i stvara krajnju izolaciju (i sprecava kroz to opstu plodnost covjecanstva). Sto slicnije, utoliko vise raste plodnost, svako srece jednu odgovarajucu zensku: dakle prenaseljenost usled morala. Sto manje slicnosti utoliko —"
Nietzsche, 1880
 
Vidim da je ovdje mnogo onih koji se deklarišu kao individualisti, ili barem nešto nalik tome.
Čini se opet da se malo priča o drugom taboru. Kako "prepoznajete" komformistu i šta je za vas konformizam ? :think:

Odlicno pitanje. Ja uopste ne vidim 2 covjeka danas koji imaju isto misljenje o jednoj stvari. Pa cak i da ih ima, sta je komformista? Ulizica ili covjek sa vecom vizijom?
 

Back
Top