Idem

a opet idem,
a opet hrlim ka njoj,
kao ludo dete
koje bezumno juri svojoj majci,
svom utocistu...
ne pitam se nikada
sta se u toj zamci krije
i sta bih radila da se sunce ne rodi ponovo...
ne,ja opet odlazim od tebe
strahotom progonjena
i ljubavlju izmucena,
vecno neshvacena,
prestravljena samocom i drugima,
raspomamljena uzasom od dodira
i samom hladnocom koja me prozima
hrlim ka tami trazeci utehu za svoje trosne dane