Upala sam U ucmalost...nije depresija ali jednolicnost i nista se ne desava...pre izvesnog vremena iz nekog polusna trgla me je ideja o necemu kreativnom...od tad ne spavam...pocela sam odmah da to ostvarujem i samo nekolicini jako bliskih pokazala sam svojih ruku delo...odusevljeni su a ja ponekad mislim, mozda nece da me povrede to sto radim nije nista posebno... onda opet uzmem radim i mastam...Pa se pitam smem Li to... verujte da sam ceo zivot profurala radeci Sto Sam morala jer me nista nije zainteresovalo tako duboko kao ovo...nikad nisam osetila vece ushicenje i veci strah... ako uspe moja umetnost imacu konacno istinsku srecu...a sta ako ne uspem...nesanica je pocela...kako ici hrabro i ne pitati se nista...imam neke godine i za karijeru je kasno...ovo Mi je nada da radim dok mogu...samo da istrajem...hvala sto me razumete.