Idealan covek

123loncar: “sve je ovo lepo rečeno ; ali dodao bih još nešto meni jako važno ; naime, postavlja se pitanje šta je to " idealan čovek" ?... kako je do pimovno definisan njegov profil ?... pa kad se njegov profil definiše , treba utvrditi u kojoj je meri on moguć međ ljudima ... i da ne gnjavim , ja lično mislim da je taj " idealan čovek " , ili pak "nad čovek" , pa i onaj jadničak od "svečoveka " ( a kažem jadničak , jer se na našim prostorima doktrinalno forsira ) ; dakle, sve su to doktrinalne manipulacije ( ili kvazi intelektualni pleonazmi - kako bi to okarakterisao onaj veliki nemac, idealista na neki način ),za frustriranje i zaglupljivanje masa ; koje sa umišljenog pijadestala autoriteta , potpomognut velikim bratom religijom , nastoje da unište prosvetiteljski rad spoznaje / belodanih istina / časti / pravičnosti / nastojanja da se destruktivno uređen čovek u obrazovnoj društvenoj fabrici ne očoveči ( ne spozna sebe sama i dosegne svoj balans , harmoniju i sklad sopstvene prirode )... dakle , stojim na stanovištu da svaki pojedinac ( u nekom srednjem svom dobu - kako nagovesti Sofija ) , treba da zvrši u sebi proces raztuđenja i otpočne veliki proces očovečenja , te dosegne ličnu ( kako unutrašnju , tako i spoljašnju ) harmoniju i sklad ; dosegne životno blaženstvo ... a ta lična čovečnost i njeno blaženstvo , različita je od čoveka do čoveka / jer svak od nas je neponovljivi i neobnovljivi kosmički događaj - u kosmosu nema juče već samo sutra /...
...po meni, idealnost pojmovno pripada samo čistom tehnicizmu i to kod tipizacije proizvoda ...ona se tehnički može definisati preko tehničkih karakteristika samih proizvoda ... čak i savršenost pojmovno pripada tehnicizmu... a zajedno ne mogu biti nisačim ovi pojmovi povezani u biološkom svetu živih stvorenja ( ušta ubrajam sve živo postojeće , nama znano i neznano )...
...dakle, čovek je čovek ako je čovek ( za razliku od nečovečnih ili pak destruktivno uređenih i razčovečenih - koji mogu bitno da se razlikuju od nečovečnih ) i ništa više ...”
-Savrsenost u smislu zavrsenosti i konacnosti nije moguca posto je ovo dimenzija promene i razvoja. Ne postoji savrsen covek, vec covek u neprestanom razvoju.

Idealan covek se neprestano usavrsava, kultivise, ili ako hoces, ocovecuje tako sto prevazilazi nize, sebicne nagone visim “bozanskim” nagonom ljubavi i savesti; covek koji se trudi da u svakoj situaciji deluje pravedno i posteno, a ne sebicno. Marko Miljanov je to lepo izrazio; “ Hrabrost je kad sebe branis od drugih, a cojstvo kad druge branis od sebe.”

Dakle, prema definiciji svaki covek koji smatra da je postigao savrsen razvoj (postao nadcovek) je u zabludi i ne moze biti idealan. Jer, uvek se mora usavrsavati, oplemenjivati, kultivisati, uciti, spoznavati i razvijati da bi se dostizao ideal.
 
Posle reci cojstvo se moze staviti tacka, ali u zivotu se za njega bori svakim danom i u svakoj situaciji. Ideala ima mnogo, ali samo cojstvo objedini vrhunske kvalitete. Kome je on ideal s pravom se zove covek.
Zbog toga posle ide i reč tačka. Nije dovoljno samo čojstvo ma koliko da je savršeno ili svršeno. Muškarac nema to ukoliko nema ženu za isto to. Žena nema ukoliko nema suprotnu stranu, i dete i muškarca i samu sebe. Dok deca ukoliko nemaju roditelje i drugu decu, rodbinu ili prijatelje i (ne)prijatelje. Faze razvoja su periodi između. Život je igra ali prava samo sa čojstvom.


A najgore stvorenje je sve to.
Jaje. Horion. Larva. Leptir.

"Stričkov šarenjak" leti 15-29 dana.
A mahuna i crv koliko im se uzvoli.
 
Poslednja izmena:
Nema izuzetaka. Svi ucimo i usavrsavamo se dokle god smo ovde. Razlike izmedju ljudi nastaju kada se opredele za drugacije ideale. Cojstvo nije svaciji ideal. Neko za ideal ima materijlne vrednosti, slavu, lepotu itd. Naravno da u tome nema niceg loseg ukoliko se podredjuje cojstvu. Ali kada se izostavi podlegne se iskusenjima i gubi karakter. "Proda se dusa djavolu", kako kaze nas narod. Ne tezi se licnom usavrsavanju ni duhovnim vrenostima, vec se ogrezne u zlu i nemoralu.
 
Poslednja izmena:
U svakom slucaju da postoji spoljasnji uticaj, ali isto tako postoji i unutrasnji. Sve zavisi od izbora. Da li se operdeli za spoljasnje priznanje i spoljasnje vrednosti ili se ostane dosledan unutrasnjim principima i moralnim vrednostima. To objasnjava zasto npr. dva brata koja zive s istim roditeljima i u istom ambijentu krenu sasvim drugim putem. Jedan zavrsi za dr nauka, a drugi u zatvoru.
Nesvestan covek postaje produkt svoje okoline. Svestan preuzima odgovornost za sebe, svoj zivot i razvoj.
 
Чојство је лични избор тежег пута. Не дозволити да вас лоши људи искваре захтева огроман напор.

Да ли је особа која се јако млада(неискварена) рецимо замонаши, изолује и безгрешно проживи живот, аутоматски добра особа?

Ја мислим да није. Чојство, доброта, се управо испољава у условима тешког живота и само тада има вредност ону праву.

Чувати своје духовно биће од спољашњих утицаја, често негативних (ваљда природна тежња умно слабих да јаче од себе ослабе, искваре) је тежак подухват и лични избор.
Циљ савршенства је недостижан, али останак на правом путу је довољна сатисфакција.

Заправо, убеђена сам да ништа у нашим бедним животима није наш избор, осим какви ћемо људи постати и остати у духовном и умном смислу.
 
Lepo receno. :) Imamo isto misljenje. S razlogom se kaze: "Lako je biti dobar u dobrom." "Na muci se poznaju junaci." Cojstvo zahteva svestan izbor, doslednost i istrajnost da se odoleva iskusenjima u zivotnim teskocama. To je razlog sto samo najsvesniji i duhovno jaki izaberu humanost i postenje.
Savrsenstvo je beskonacan duhovni potencijal . Zato se ne moze postici, vec samo postizati dokle god smo ovde.
 

Back
Top