Na žalost, i kod nas se dogodila ta strašna zaraza nepoštovanja starijih, a i nepoštovanja onih koji su nešto značili, u bilo kojoj oblasti, čim siđu sa scene. Danas se ljudi ponašaju kao da oni nikada neće ostariti! Postali smo potrošna roba, dok nekome nešto vredimo, dotle nas "kuju u zvezde", a čim nismo više "upotrebljivi", eto pustinje oko nas.
Starim ljudima često treba tuđa pomoć, ali prijatelji su ili u istom stanju, ili su pomrli. Treba da je sramota njegovu decu, pa klub, pa navijače, pa ljude koji su zaduženi za brigu o starim licima, i na kraju krajeva sve nas.

Ne plašim se da ću umreti sama, već da ću živeti, i pokušavam već sada da uredim svoju budućnost koliko je to moguće, za to vreme, iako je nemoguće i zamisliti šta nas čeka.
Čovečnost nestaje iz ljudi. :