Хусари

Hussar origins we find in bands of Serbian warriors crossing into southern Hungary after Turkish invasion on Serbia in the end of the 14th century. Initially they fought in small bands indeed, but were reorganised into a strong, highly-trained and motivated formation during the reign of King Matthias I Corvinus of Hungary. Under his command the units took part in the war against the Ottoman Empire in 1485 and proved successful against the Turkish Spahis as well as Bohemians and Poles. After the king's death in 1490, hussars remained the preferred form of cavalry in Hungary. Habsburg emperors hired Hungarian hussars as mercenaries for wars against the Ottoman Empire and in various battlefields throughout Europe.
 
Husari su laka konjica koja se razvila tijekom ratova s Turcima u
Hrvatskoj i Ugarskoj tijekom 15. i 16. stoljeća. Husari su bili ustrojeni u manje skupine i banderije koji su služile na granici s Osmanskim Carstvom. Tijekom 17. stoljeća sudjeluju u Tridesetogodišnjem ratu u Europi i ratovima za oslobođenje od Osmanlija. Nakon ustrojavanja stajaće carske vojske i regularnih pukovnija potkraj 17. i početkom 18. stoljeća na red je došla i Vojna krajina. Poznavajući tradiciju i borbenu vrijednost husara u Hrvatskoj Dvorsko ratno vijeće u Beču odlučilo je i u Vojnoj krajini ustrojiti regularne husarske krajiške pukovnije.

Reformom Vojne krajine sredinom 18. stoljeća osim pješačkih ustrojene su i četiri konjaničke husarske pukovnije. Njihov ustroj odgovarao je preustroju i reorganizaciji Vojne krajine u četiri generalata: Varaždinski, Karlovački, Banski i Slavonski. Odlučeno je da se u svakom od četiri navedena generalata unovači i podigne po jedna husarska pukovnija. Njihov ustroj bio je jednak ustroju regularnih husarskih pukovnija carske vojske, ali je broj eskadrona varirao ovisno o veličini i bogatstvu područja na kojem je pukovnija novačena. Naime, u husarima su služili samo članovi imućnih i uglednih krajiških obitelji koje su mogle nabaviti i prehranjivati jahaćeg konja. Stoga je broj husara u odnosu na pješake bio malen, a husarske pukovnije brojale su od 300 do 600, a u iznimnim slučajevima i 800 konjanika.

Tijekom reformi prva konjanička pukovnija ustrojena u Vojnoj krajini bila je Karlovačka husarska pukovnija iz godine 1746. Njezino osnivanje potaknuo je general topništva princ von Hildburghausen, a u početku je bila ustrojena od četiri eskadrona. Svaki eskadron imao je dvije satnije, svaka sa 100 konjanika, te je tako čitava pukovnija brojala 800 husara. Pukovnija je novačena na području četiri pješačke krajiške pukovnije Karlovačkog generalata: Ličke, Otočke, Ogulinske i Slunjske.

Sjedište husarske pukovnije isprva je bilo u Gračacu, a potom je preseljeno u Karlovac. Na početku Sedmogodišnjeg rata godine 1756. pukovnija je izgubila dva eskadrona pa su u rat otišla samo preostala dva ustrojena eskadrona. Na kraju rata 1762. ustroj je povećan na tri eskadrona. Po jedan eskadron novačen je na području Ličke i Otočke pješačke krajiške pukovnije, a Ogulinska i Slunjska krajiška pješačka pukovnija popunjavale su svaka po polovicu trećeg eskadrona. Kad su godine 1780. raspuštene krajiške husarske pukovnije, preostala dva eskadrona priključena su pješačkim pukovnijama Karlovačkog generalata, a godine 1786. u potpunosti su raspuštena.

Sve u svemu Srbi koji su Ziveli u vojnoj krajini.
 


SERBIAN HUSSARS THROUGH HISTORY all states in this video were taken from the following historians:

Dr. Zygulsk (POL) was the Curator of the National Museum in Cracow and Assistant Professor in the Cracow Fine Arts Academy. He is the author of many articles and monographs published in periodicals and in book form in several languages; among the most important of these are A History of the Czartoryski Collection and On Rembrandt's "Polish Rider."

B. Gembarzewski (POL) — Husarze, ubiór, oporzadzenie i uzbrojenie 1500-1775/Hussars' Dress, Equipment, and Armament 1500-1775/; in Bron i Barwa, Vol. V, Warszawa 1938, p. 207-254, Vol. VI, 1939, p. 51-70

Z. Bochenski (POL) — Ze studiów nad polska zbroja husarska/Studies on the Polish Hussar Armour/ ; in Rozprawy i Sprawozdania Muzeum Narodowego w Krakowie, Vol. VI, Krakow 1960

Z. Bochenski (POL) — Próba okreslenia genezy polskiej zbroi husarskiej/Essay on theOrigin of the Polish Hussar Armour/; in Muzealnictwo Wojskowe, Vol. 2, War¬szawa 1964, p. 141-166 J. Cichowski (POL) , A.Szuczyńsk (POL)

K. E. Steneberg (SWE) —Polonica. Kungl.Livrustkam-maren, Stockholm, 1943

Claude Blair (GBR) —European Armour, London 1958,
 
Poslednja izmena:
MIslim da je ovo doba bilo najneobicnije za ratovanje jer se uvodi masovnija upotreba vatrenog oruzja, a u isto vreme ne toliko zastupljena i jos se veci deo borbe vodi hand to hand :) Izgleda da je bilo najzeznutije da se ratuje bas u ovom periodu, kao neki raskorak u nacinu i primeni oruzja :)
 
Знам да је ово некропост, али боље некропост него отварање нове исте теме (бар је изгледа такво правило). Елем, има ли какве литературе на тему евентуалног српског порекла хусара?
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top