
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
HTELA BIH...
Misao mi pobegne
Uhvati brzo osmeh pod ruku
Zaboravi na svu ovu haotičnu buku i muku
Pa hitro mojim „putem za nigde“
U zagrljaj ti se uvuku
Pred tobom dušu i telo svuku
Htela bih....al’ moranja ne daju...
Htela bih....u moju luku...
Htela bih....da sletim na tvoju ruku


PS Dobar dan.......nekom radni, većini odmarajući...ma važno je da je duševno samofinasirajući u pauzici čežnjivo za domom relaksirajući

