Hrvatski književnici

Inače, neka ispadnem šoven, ali slažem se s nizom
teza ovoga Schwartza (inače ga znam kao autora eseja "Five Yugoslav classics"):
http://www.cprw.com/Schwartz/falconers.htm
......................................
I meni su Vasko Popa i Milorad Pavić boza, iako
ne dijelim Schwatzov entuzijazam za Vladu Gotovca
(stradao čovjek, ali mi ide na živce).
Albanske pjesnike, naravno, ne razumijem.
 
instruktori:
Miroslav......tepaju mu Mile !
Kliknite za proširenje...

Inace i Mile Budak ima svoje Jevandjelje. Prilikom posete Jasenovcu prikazuje se film " Jevandjelje zla "....barem se prikazivao , u kome je on glavni protagonist.
Nije u redu da ovako lepu temu ...(.a detaljno i lepo si analizirao hrvatsku knjizevnost,) ubacis jednog marginalnog lika kao sto je Budak u nizu velikana koje si nabrojao tako da bode oci . Dal' tendeciozno ili ne ti sam znaš .
 
Urvan Hroboatos:
Gdje bih ja bez tebe :dash:
Kliknite za proširenje...

Krleža je u vreme dok su na Golom krv pišali zbog mnogo manjih gluposti, imao tu slobodu da je mogao pismeno da radi na rehabilitaciji Ante Starčevića, čoveka na čijoj se ideologiji temeljilo Pavelićevo pravaštvo.

Krležin stav svodi se na rečenicu:"Starčević je jedina hrvatska divlja džukela koja je zapenušalo lajala protiv svih civilizacijskih tekovina, kada su svi ostali samo režali".


Miroslav Krleža: Panorama pogleda, pojava i pojmova, 1.-4., Sarajevo, «Oslobođenje», 1975.

(str. 444- 446)

ANTE STARČEVIĆ

LUCIDNOST

Koliko god to paradoksalno zvučalo, ipak je istina: najlucidnija naša glava, koja je našu stvarnost promatrala s najpreciznijom pronicljivošću i koja je o toj stvarnosti dala slike za čitavo jedno stoljeće književno i govornički najplastičnije, jeste glava Staroga Ante Starčevića. Bio je to čovjek, koji je jasno gledao bezizlaznu »krivuljaču« hrvatske politike i, braneći »žlicu našeg mora« i stopu gladnog našeg primorja od madžarske grofovske bagre, on je kroz nekoliko decenija pljuvao po našim pripuzima, šuftovima i huljama, po nitkovima i varalicama, krivokletnicima i opsjenarima, koji tjeraju našu »seljačku marvu« da brsti trnje pod tuđinskim, madžarskim i bečkim zastavama. U sveopćem bezglavlju i bezakonju devetnaestoga stoljeća, između bunjevačke dogmatike, krpa, zakrpa, prikrpa i sveopće kulturne »kerpljačine«, mučen ubitačnim slutnjama, Starčević je gledao madžarske pre predene "tate slobode", urotu naše gluposti, krštenu našu dijetenklasnu živinu, nakot, blago, marvu i prokletu pasminu našeg prošlog stoljeća u magnatskim sur kama, gdje prodaju narodne interese za bijedne peštanske stipendije, a kao Starčević tu našu stvarnost nije gledao tako jasno nijedan naš umjetnik onoga vremena. 1933

MRZITELJ AUSTRIJE

Starčevića je anektirala ultramontana desnica, crno-žuta mafija, najperfidnija i najgluplja od svih u našoj novijoj političkoj historiji, a između tolikih drugih naših spomenika i Starčević očekuje svoje pranje. Starčević je zamrzio Austriju zbog jedne, po vojničkim oblastima nepravedno odsječene graničarske ruke, a ta odsječena graničarska ruka bila je pravoslavna, dakle srpska. Starčević je volio da se »utopi u slavjanskome moru« više nego da krepa pod kopitom »germanskoga kerda«. On se usprotivio uvođenju njemačkoga jezika u naše škole, on se usprotivio da se na Harmici podigne spomenik Jelačiću, koga je smatrao narodnom sramotom, mizerijom i sažaljenja dostojnom kreaturom. On je pozdravio hiljadugodišnjicu kijevske biskupije telegramom, koji je bio zaplijenjen, i u Skerlićevoj ocjeni toga čudaka ne bi trebalo mnogo mijenjati, čovjek, koga je formirala jedna nepravedno odsječena pravoslavna ruka, imao je više moralne fantazije nego sveukupna naša inteligencija sve do ruske revolucije i austrijskog sloma, a naročito pak ona, koja se isključivo time pak ona, koja se isključivo time i bavila da siječe ruke na temelju Starčevićeva programa. 1947

SNAGA JEZIČNOG IZRAZA

Sve je kod Starčevića ostalo verbalna pobuna državnopravnog, jednostranog ma nijakalnog saborskog govornika, ali da je on, promatran iz današnje retrospektive, jedini temperamenat i jedina glava, koja je umjela da se uzdigne do proročke snage jezičnog izraza, to je nesumljivo. U mračnom klupku samostalaca, praktičnika, domorodaca, rodoljuba, ilira, nazovipoštenjaka i narodnjaka, u sveopćem siromaštvu, pokvarenosti, žalosti, pijanstvu i bijedi madžarskog robovanja, pun gnušanja i gađenja nad tim trubilima, što črčkaju gluposti pod naoblačenim madžarskim nebom, zaglušen od govedarskog čavrljanja naših otimača i lopova u plemićkoj surci, on je gledao naše sive smrdljive dronjke stvarnosti jasno, i u tom "čehanju čunja" našega prošlostoljetnog politikantstva, on je prezirao sve povukodlačene fantome naše stvarnosti, i taj svoj prezir izražavao glasno i smiono decenijima. 1933


U rehabilitaciji Ante Starčevića je Krleža i uspeo:

У Просветиној Малој енциклопедији из 1978, под одредницом "СТАРЧЕВИЋ, Анте" стоји:

20454949.jpg


A ono što je za treskanje glavom o zid je činjenica da se u Beogradu i danas igraju Klempajevi; doduše, to je taj beogradski šarm koji je imala i Merlinka - funkcioniše. :hahaha:
 
Koga je Krleža rehabilitovao?

Ante Starčević, Bunjevac po ocu (starinom pravoslavni Starčevići), a po majci Milici Bogdan, pravoslavni Srbin:

"Srbe o vrbe",

"izmet Hrvatske",

"Za Srbe sekiru",

"pasmina slaveno-serpska",

"narod hervatski neće terpiti, da ta sužanjska pasmina oskvernjuje svetu zemlju Hervatah"
​

Patološka mržnja bolesnog uma i pozivanje na istrebljenje Srba. Srbin poreklom, Starčević je metamorfozu u srboždera doživeo nakon što je u Beogradu njegov ego doživeo šamar, budući da je odbijen na konkursu kada se bio prijavio za gimnazijskog profesora.
 
Urvan Hroboatos:
Hm...no dobro. Edukacija za mase.

1. do oko 1840. Srbi u literaturi imaju ...malo više od nule.
Hrvati imaju cijelu književnost modernoga tipa (Marulić, Lucić, Držić,
Frankopan, Zrinski, Gundulić, Kanavelović, Nalješković, Brezovački,
Kačić, ..). Nešto od toga ima vrijednost europskih dimenzija (dijelovi
Lucića, Hektorovića, Zoranića, Zlatarića, Držića, Gundulića,
..).
Srbi imaju Steriju Popovića i Njegoša (ne bih o crnogorsko-srpskim sporovima).

2. onda dolazi razdoblje odprilike od 1840 do 1940. Tu su Hrvati bolji u romanu, pripovijesti, drami, eseju,
u poeziji egal, u memoarima slabiji.
Nabrojat ću samo neke značajnije hrvatske pisce koji se dadu čitati, a od kojih neka
djela imaju veliku vrijednost, a druga su bar čitka. Ivan i Matija Mažuranić, Vladimirt Vidrić,
Silvije Strahimir Kranjčević, August Šenoa, Ante Kovačić, Josip Kosor, Vladimir Nazor,
Milan Begović, I.G. Kovačić, Ivana Brlić-Mažuranić, Milutin Cihlar-Nehajev, Ulderiko Donadini,
A.G. Matoš, Josip Kozarac, Vjenceslav Novak, Ksaver Šandor Gjalski, Josip Horvat,
Dobriša Cesarić, Milan Šufflay, Ivo Kozarčanin, Eugen Kumičić, Vjekoslav Majer,
Fran Mažuranić, Milan Ogrizović, Janko Polić Kamov, Antun Branko Šimić, Dinko Šimunović,
Tin Ujević, Ivo Vojnović, Miroslav Krleža, August Cesarec, Ivo Andrić (u tom periodu), Mile Budak, Musa Ćazim Ćatić,
Safvet Bašagić, ...

U periodu od oko 1950 do 1990 srpski su pisci generalno bolji u većini stvari osim u poeziji i
eseju, a i eventualno u drami (iako nisam za to siguran). Naveo sam već najbolje hrvatske autore
iz tog razdoblja, no evo ih opet, od oka: Slavko Mihalić, Tomislav Ladan, Ivan Kušan, Antun Šoljan,
Dalibor Cvitan, Miro Gavran, Ivo Brešan, Ivan Aralica, Mak Dizdar, Drago Štambuk, Danijel Dragojević,
Nedjeljko Fabrio, Viktor Žmegač, Stanko Lasić, Petar Gudelj (taj se vratio), Mirko Kovač (taj je došao),
Drago Ivanišević, Vojin Jelić, Vladan Desnica, Jure Kaštelan, Veselko Koroman, Vitomir Lukić,
Anđelko Vuletić, Irena Vrkljan, Feđa Šehović, Vesna Krmpotić, Ranko Marinković, Slobodan Novak, Matko Peić,
Petar Selem, Petar Šegedin, Vesna Parun, Nikola Milićević, Milivoj Solar, ..

Od 1990 do 2011. vremenska je distanca premala.
Kliknite za proširenje...

Veseli me lakoća sa kojom si se, ničim izazvano, upustio u poređenje srpske i hrvatske književnosti, na način zbog kojeg bi te na pdf. "fudbal" ismejali ako bi tako poredio npr. Bobana i Piksija Stojkovića. Po principu: Srbi su imali bolje drame, ali je zato Boban šutirao i glavom, Piksi je imao pregled igre, ali su Hrvati imali bolje pesme.

Do oko 1840. Srbi u literaturi imaju ...malo više od nule, pa to je tačno, ali ako stvar sagledavamo iz tog ugla onda ćemo morati da kažemo da upravo negde do te 1840. godine Hrvati, u današnjem smislu reči, uopšte i ne postoje. U tom trenutku se ne zna ni kako bi se taj narod trebalo da zove (Iliri?) niti ko su oni zapravo (Slavonci, Dalmatinci... Hrvati?).

Marulić, Lucić, Držić, Frankopan, Zrinski, Gundulić, Kačić su hrvatski pisci taman onoliko koliko današnji Makedonci potiču od Aleksandra Makedonskog. Ne mogu da analiziram svakoga posebno, uzeću samo Gundulića.

Jedini trag koji postoji o njegovoj samoidentifikaciji je onaj koji je ostavio u spevu "Osman". "Osman" je apoteoza panslavizma, zamišljenog slovenskog carstva. Na osnovu toga možemo suditi o Gunulićevim ubeđenjima i nema boljih svedočanstava.

Ne postoji ništa suprotnije hrvatskoj nacionalnoj "ideologemi" (primetio sam da voliš tu reč) od ideologije panslavizma. Hrvati su jedini slovenski narod čija je "ideologema", makar u jednom delu istorije, bila antislovenska. No, važnije od toga, nasuprot Gundulićevoj sveslovenskoj, hrvatska nacionalna "ideologema" je okrenuta sebi, uskogruda, orijentisana na podele, ne na povezivanja. Koliko mora da bude nemoralan čovek da takvog Gundulića prisvaja u moderni hrvatski korpus? Na osnovu čega? Na osnovu toga što je Dubrovnik danas u Hrvatskoj?

Po istom principu, može se problematizovati i pitanje pripadanja čak i nekih modernih pisaca, koji bez sumnje jesu bili Hrvati, a čijeg dela ne bi bilo izvan jugoslovenske "ideologeme", npr. Ivana Brlić-Mažuranić, ili Vladimir Nazor, koji jeste bio kameleon koji je pisao ode i i Paveliću i Titu, ali najvažnije što je napisao nije korespondiralo sa hrvatskim nacionalnim projektom, i šta da radimo.

Ali svakako najbesramnije u ovoj neukusnoj šovinističkoj otimačini jeste svojatanje Ive Vojnovića među hrvatske pisce. O tome nemam da kažem ništa drugo osim da je bio suviše veliki gospodin da bi bio Hrvat.
 
Bastiani:


Veseli me lakoća sa kojom si se, ničim izazvano, upustio u poređenje srpske i hrvatske književnosti, na način zbog kojeg bi te na pdf. "fudbal" ismejali ako bi tako poredio npr. Bobana i Piksija Stojkovića. Po principu: Srbi su imali bolje drame, ali je zato Boban šutirao i glavom, Piksi je imao pregled igre, ali su Hrvati imali bolje pesme.

Do oko 1840. Srbi u literaturi imaju ...malo više od nule, pa to je tačno, ali ako stvar sagledavamo iz tog ugla onda ćemo morati da kažemo da upravo negde do te 1840. godine Hrvati, u današnjem smislu reči, uopšte i ne postoje. U tom trenutku se ne zna ni kako bi se taj narod trebalo da zove (Iliri?) niti ko su oni zapravo (Slavonci, Dalmatinci... Hrvati?).

Marulić, Lucić, Držić, Frankopan, Zrinski, Gundulić, Kačić su hrvatski pisci taman onoliko koliko današnji Makedonci potiču od Aleksandra Makedonskog. Ne mogu da analiziram svakoga posebno, uzeću samo Gundulića.

Jedini trag koji postoji o njegovoj samoidentifikaciji je onaj koji je ostavio u spevu "Osman". "Osman" je apoteoza panslavizma, zamišljenog slovenskog carstva. Na osnovu toga možemo suditi o Gunulićevim ubeđenjima i nema boljih svedočanstava.

Ne postoji ništa suprotnije hrvatskoj nacionalnoj "ideologemi" (primetio sam da voliš tu reč) od ideologije panslavizma. Hrvati su jedini slovenski narod čija je "ideologema", makar u jednom delu istorije, bila antislovenska. No, važnije od toga, nasuprot Gundulićevoj sveslovenskoj, hrvatska nacionalna "ideologema" je okrenuta sebi, uskogruda, orijentisana na podele, ne na povezivanja. Koliko mora da bude nemoralan čovek da takvog Gundulića prisvaja u moderni hrvatski korpus? Na osnovu čega? Na osnovu toga što je Dubrovnik danas u Hrvatskoj?

Po istom principu, može se problematizovati i pitanje pripadanja čak i nekih modernih pisaca, koji bez sumnje jesu bili Hrvati, a čijeg dela ne bi bilo izvan jugoslovenske "ideologeme", npr. Ivana Brlić-Mažuranić, ili Vladimir Nazor, koji jeste bio kameleon koji je pisao ode i i Paveliću i Titu, ali najvažnije što je napisao nije korespondiralo sa hrvatskim nacionalnim projektom, i šta da radimo.

Ali svakako najbesramnije u ovoj neukusnoj šovinističkoj otimačini jeste svojatanje Ive Vojnovića među hrvatske pisce. O tome nemam da kažem ništa drugo osim da je bio suviše veliki gospodin da bi bio Hrvat.
Kliknite za proširenje...

I tako to dođe, praktički uvijek, do neke crte kad više nema smisla
ikakva rasprava jednoga Hrvata s vama- većinom, ne ću biti isključiv- Srbima.

1. Gundulić itd. Vaše fantazije o dubrovačkoj regionalnoj hrvatskoj književnosti
su jedino- vaše. Imate pravo na njih, kao i mormoni na privatnu verziju američke prošlosti koju nitko
drugi ne uzima ozbiljno. Ovdje, srpski šovinizam gura drugima šovenske naume.
Ništa novo ili neobično.

2. Ivo Vojnović je bio i ostao hrvatski pisac, i jedino hrvatski.
Nema nikakvih kriterija u vašim fantazmama- za koje sam doznao
tek pred koju godinu- da toga dramatičara prisvajate. Nu, to pokušavate
i s hrpom drugih hrvatskih kreativaca, pa zašto bi Vojnović bio izuzetak ?

3. to je ta trulež kojom vas šopaju, i koja je integralni dio vaše
nacionalne ideologije. Svi ti hrvatski autori su, po tim propagandnim pisanijama,
"Srbi" ili bar srpski pisci. A nema im traga u srpskom jeziku, nema im traga
u modernom literarnom izrazu (osim onoga što je ušlo preko Karadžićeve standardizacije),
nema im traga- nigdje, baš nigdje.

Ma, o čemu uopće pišem, ovo je bez veze...Tko želi nešto
pročitati iz hrvatske književnosti, taj će to, u glavnini, moći i bez
ovih naklapanja. Tko ne želi i nije zainteresiran, bujrum, pravo mu/joj bilo.
Ako je u mom prinosu ovom slijedu bilo ikakve koristi, to je u (re)fokusiranju
na pojedine auktore i blic-prijegledu na više spisatelja.

Tko želi, može naći relativno dobre povijesne prikaze hrvatske književnosti
u sljedećim knjigama:

62164-l.jpg


60479-l.jpg


16377-l.jpg


53632-l.jpg


55171-l.jpg


http://www.lzmk.hr/izdanjeZavod.aspx?id=65

Uzdravlje ...
 
Poslednja izmena:
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

H
Marginalizirani književnici ili oni koji se "nisu probili"
Odgovora
6
Pregleda
378
mr Kiza
mr Kiza

Back
Top