Hrvatski film dobio Zlatnu palmu u Cannesu, govori o zločinu u Štrpcima

RužnaKoLopov

Buduća legenda
Moderator
Poruka
36.947
Film Čovjek koji nije mogao šutjeti, redatelja i scenarista Nebojše Slijepčevića i producenata Katarine Prpić i Danijela Peka (Antitalent), osvojio je Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film na Filmskom festivalu u Cannesu.






Svečanoj premijeri dan ranije u Debussy dvorani prisustvovali su redatelj i scenarist Nebojša Slijepčević, producenti Katarina Prpić i Danijel Pek, koproducentica Katya Trichkova, uz pridruženu producenticu Kristinu Samsarovu (Contrast Films, Bugarska), koproducentica Noëlle Lévénez (Les Films Norfolk, Francuska) i koproducent Boštjan Virc, uz Natašu Vugrinec (Studio Virc, Slovenija) te glumci Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš i montažer Tomislav Stojanović, direktor fotografije Gregor Božič, oblikovatelj zvuka Ivan Andreev te predstavnici Hrvatskog audiovizualnog centra na čelu s ravnateljem Chrisom Marcichem, prenosi index.hr.


“Biti u službenoj konkurenciji Filmskog festivala u Cannesu je velika čast, ali i priznanje za dobro obavljen posao. Sve vrijeme stvaranja ovog filma bili smo uvjereni da radimo nešto važno. Bili smo vjerni Nebojšinoj redateljskoj viziji koja je tako jasno postavljena da je svaki autor i član ekipe mogao dati svoj maksimalan doprinos. Ovaj film je dokaz da je stvaranje filma kreativna suradnja više ljudi i drago nam je da su neki od njih danas ovdje”, rekla je povodom premijere u Cannesu producentica Katarina Prpić.


Prvi hrvatski film koji je osvojio ovu nagradu​


Film Čovjek koji nije mogao šutjeti Nebojše Slijepčevića drugi je hrvatski film od osamostaljenja koji se na Filmskom festivalu u Cannesu prikazuje u glavnom natjecateljskom programu, odnosno u konkurenciji za Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film (Short Film Competition). Prije njega, jedini je bio Ciao mama Gorana Odvorčića (Propeler Film) 2009. godine. Film je u kratkometražnu konkurenciju uvršten među više od 4200 prijava.


“Publika u Cannesu je izuzetno navijačka i jako podržava filmove, tako da je svaka projekcija ovdje dobro prihvaćena i uvijek je dobra atmosfera. Kada imate film u bilo kojem od tri programa u Cannesu, možete biti jako ponosni, a činjenica da je ovaj film u službenoj konkurenciji veliki je uspjeh jer konkurira za vjerojatno najvažniju filmsku nagradu na svijetu, Zlatnu palmu. Jako smo sretni i stvarno mislim da ovaj film to zaslužuje i veselimo se što smo u tako dobrom društvu”, izjavio je producent Danijel Pek.


Radnja​


Radnja filma zbiva se 27. veljače 1993. godine, na maloj stanici u Štrpcima u Bosni i Hercegovini. Putnički vlak na liniji Beograd-Bar zaustavljaju paravojne snage u akciji etničkog čišćenja. Dok odvode nevine civile, samo jedan od pet stotina putnika usuđuje im se suprotstaviti. To je istinita priča o čovjeku koji nije mogao šutjeti.


Scenarij za film, osnovan na istinitom događaju, napisao je redatelj Nebojša Slijepčević. Uloge u filmu nose Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić, Mijo Pavelko, Martin Kuhar, Jakov Zovko i Robert Ugrina.


“Fantastično je iskustvo bilo snimati s međunarodnom ekipom. Glumci dolaze iz mnoštva zemlja – tu je Goran Bogdan, naš glavni glumac koji mi je bio prvi izbor i bio sam sretan što je našao vremena za film, iako je bio zaista prebukiran. Zatim, imamo francuskog glumca Alexisa Manentija koji je jednako bukiran i koji je, također, za nas našao nekoliko dana. Imali smo i Dragana Mićanovića koji je došao iz Beograda. Sve u svemu, imali smo ‘all star’ ekipu i to se vidi u filmu. Bolje nije moglo biti i jako sam zahvalan i sretan zbog toga”, dodao je Slijepčević.



Čovjek koji nije mogao šutjeti realiziran je pod okriljem kuće Antitalent. Koproducentice su Katya Trichkova (Contrast Films, Bugarska) i Noëlle Lévénez (Les Films Norfolk, Francuska), a koproducent Boštjan Virc (Studio Virc, Slovenija).


Film je nastao uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra. Prodajni zastupnik filma je francuski Manifest.


“Ovo nam je drugi film u glavnom programu Cannesa i to je ogromna stvar. Film Nebojše i Antitalenta je odličan, a ponosni smo što u Cannesu ima i drugih hrvatskih filmaša. Ovo puno znači za hrvatski film i njegovu vidljivost te je pokazatelj sjajne budućnosti”, zaključio je Chris Marcich,

Link

 
Da dobra je tema.Da se vise nikada ne ponovi.
Mozda su ipak Strpce trebali obraditi Srbi,a Ahmice Hrvati.Bosnjaci film o svojim zlocinima.
Ne bi bilo realno prikazano, mada nije ni ovako, ima tu ublažavanja, uveličavanja-sve ima svoje razloge. Lično ne volim ni gledati filmove sa ratnom tematikom.
 
Ne bi bilo realno prikazano, mada nije ni ovako, ima tu ublažavanja, uveličavanja-sve ima svoje razloge. Lično ne volim ni gledati filmove sa ratnom tematikom.
Film sniman o stvarnom dogadjaju.Drzis se dokumentovanog.Ne oduzimas i ne dodajes.I mora biti realno prikazano.
Onaj ko misli da pojedinci iz njegovog naroda nisu cinili zlocine ne moraju da gledaju.Da im ne ruse loptastog.
 
Film sniman o stvarnom dogadjaju.Drzis se dokumentovanog.Ne oduzimas i ne dodajes.I mora biti realno prikazano.
Onaj ko misli da pojedinci iz njegovog naroda nisu cinili zlocine ne moraju da gledaju.Da im ne ruse loptastog.
Ne znam čemu?
Treba zaboravljati a ne podsjećati se ili djecu učiti o tome šta je bilo.
 
27.2.2017.

https://plusportal.hr/kalendar/prica_o_hladnokrvno_likvidiranom_tomislavu_buzovu-34448

Na današnji dan, 27. veljače 1993., grupa vojnika iz četničkog odreda Osvetnici, pod komandom zloglasnog Milana Lukića, na višegradskoj brani, hladnokrvno je likvidirala Tomislava Buzova. Buzov je bio Hrvat, ali Hrvatska nikad nije čula za njega, njegova je se smrt baš nimalo ne tiče. Nije mnogo naših smrti u posljednjih dvadeset godina imalo smisla, ali kako je uvedeno da se smisao svake računa u prvom licu množine, smrt Tomislava Buzova jedna je od besmislenijih...
 
Ne bi bilo realno prikazano, mada nije ni ovako, ima tu ublažavanja, uveličavanja-sve ima svoje razloge. Lično ne volim ni gledati filmove sa ratnom tematikom.
лако је српске злочине филмизовати. стрељају ...
ај ти ово исценирај па снимај :

ZAKLALA DEČAKA KOJI JE POŠAO PO PSA: Slobodana Stojanovića (12) ubila pripadnica zloglasne orićeve armije Elfeta Veseli

1716763228532.png

Prema optužnici, ona je na najsvirepiji način ubila dečaka, tako što mu je prišla s leđa i zaklala ga nožem. Prema navodima svedoka Veseli je i mučila zarobljenog dečaka, koga je poznavala iz sela Donja Kamenica, u kome su oboje živeli. Veseli je monstruozni zločin počinila sa 32 godine. Unakaženo telo dečaka Slobodana Stankovića bez odeće, odsečenih prstiju, polomljenih ekstremiteta i nasilno izvađenih zuba pronađeno je u masovnoj grobnici u Novom Selu u julu 1993 godine. Sahranjen je na groblju u Drinjači.


екранизовати монструме насерове је за оне који желудац немају.


признаћеш снимати сцену када трудници ваде плод режући јој трбух ножем.... је ...


екранизоватим кравице на божић би такође било за оне без желудца...

а српске злочине након тога ?

мож мислити, па и немце је лако било снимати, обучеш глумцима униформе , даш им пушке и банг банг...


већ виђено много пута зар не...

моснтруме паше и усташе ти екранизуј соколе...


ако имаш желудца...
 
Poslednja izmena:

Back
Top