- Poruka
- 95.554
https://balkanrock.com/sessions/
Tom Vejts je često nazivan jednim od najvećih pesnika u svetu muzike,
ali kada je upitan da li on sam sebe smatra pesnikom, oštro se protivio ovoj “etiketi”.
Sebe opisuje kao “profesionalnog prisluškivača i posmatrača”, pre nego kao pesnika.
Da bi bio dobar tekstopisac kaže da mora da bude pomalo i “privatni istražitelj”.
......mogli bismo reći da je Vejts pripovedač, hroničar boemskog života,
koji se ne boji da zaviri u ispijene čaše viskija, prepune pepeljare i mračne uglove ljudske duše
https://balkanrock.com/autorski-clanci/gospodari-pesme/gospodari-pesme-hronicar-boemskog-zivota-tom-waits/
Baš poput Bukovskog, Tom Vejts je ukorenio dobar deo svojih tekstova u svet posle-ponoćnih dešavanja
. Posebnu pažnju obojica su često pripisivala usamljenosti, “krčmama” i konobaricama.
Usamljenost u Vejtsovim pesmama je vrlo specifična.
Ne odnosi se obavezno na to koliko je ljudi oko tebe ili pored tebe.
To je ona usamljenost koju osoba nosi u sebi i čiji se razlozi kriju unutar te osobe.
Usamljenost nije nužno ni nedostatak neke osobe (npr. voljene devojke),
to je ona samoća na licu čoveka koji ulazi u bar u dva ujutru tražeći konobaricu za malo utehe na dnu čaše.
Vejts se nikada nije plašio da u svojim pesmama pokaže ružniju stranu života,
stavljajući u njih kao ključne motive uništene živote, beznađe, prostituciju, pijance, gangstere, prevarante, neuspehe, gubitak, žaljenja, obmanu…
i sve to natopljeno u alkohol i prekriveno zavesom od gustog duvanskog dima.
S obzirom da je napustio srednju školu, Tom je sam naučio da svira klavir.
Njegovu posvećenost muzici, prvi put je široj publici predstavio 1973. godine, svojim prvim studijiskim albumom „Closing Time„.
Prva pesma koja je učinila njegov glas prepoznatljivim jeste „Ol’ 55„.
Neki kritičari su bili vrlo kreativni u opisu posebnosti njegovog glasa govoreći da je “namočen u burbon,
ostavljen da visi u sušioni mesa nekoliko meseci, onda iznešen van i pregažen automobilom“.
Odmah nakon prve pesme ostavlja publiku zatečenom, i „prisiljava“ ih da upamte taj „burbonski“ glas.
„I Hope I Don’t Fall in Love with You“ prva je pesma gde on sebe predstavlja kao poetu, romantičara.
Nagoveštava nam da će tokom cele karijere donositi sve bolje i bolje stvari, koje ćemo uvek sa istim zadovoljstvom slušati.
Miran ritam, divno grub glas i božanstveni tekst glavne su karakteristike ovog kompozitora.
Viski, cigare i neki poseban svet koji nam on stvara i prikazuje, opčinjavaju nas i prisiljavaju da gledamo svet njegovim očima.
Vejtsova percepcija je možda jedna od najautentičnijih bluz percepcija.
Tom Vejts je često nazivan jednim od najvećih pesnika u svetu muzike,
ali kada je upitan da li on sam sebe smatra pesnikom, oštro se protivio ovoj “etiketi”.
Sebe opisuje kao “profesionalnog prisluškivača i posmatrača”, pre nego kao pesnika.
Da bi bio dobar tekstopisac kaže da mora da bude pomalo i “privatni istražitelj”.
......mogli bismo reći da je Vejts pripovedač, hroničar boemskog života,
koji se ne boji da zaviri u ispijene čaše viskija, prepune pepeljare i mračne uglove ljudske duše
https://balkanrock.com/autorski-clanci/gospodari-pesme/gospodari-pesme-hronicar-boemskog-zivota-tom-waits/

Baš poput Bukovskog, Tom Vejts je ukorenio dobar deo svojih tekstova u svet posle-ponoćnih dešavanja
. Posebnu pažnju obojica su često pripisivala usamljenosti, “krčmama” i konobaricama.
Usamljenost u Vejtsovim pesmama je vrlo specifična.
Ne odnosi se obavezno na to koliko je ljudi oko tebe ili pored tebe.
To je ona usamljenost koju osoba nosi u sebi i čiji se razlozi kriju unutar te osobe.
Usamljenost nije nužno ni nedostatak neke osobe (npr. voljene devojke),
to je ona samoća na licu čoveka koji ulazi u bar u dva ujutru tražeći konobaricu za malo utehe na dnu čaše.
Vejts se nikada nije plašio da u svojim pesmama pokaže ružniju stranu života,
stavljajući u njih kao ključne motive uništene živote, beznađe, prostituciju, pijance, gangstere, prevarante, neuspehe, gubitak, žaljenja, obmanu…
i sve to natopljeno u alkohol i prekriveno zavesom od gustog duvanskog dima.
S obzirom da je napustio srednju školu, Tom je sam naučio da svira klavir.
Njegovu posvećenost muzici, prvi put je široj publici predstavio 1973. godine, svojim prvim studijiskim albumom „Closing Time„.
Prva pesma koja je učinila njegov glas prepoznatljivim jeste „Ol’ 55„.
Neki kritičari su bili vrlo kreativni u opisu posebnosti njegovog glasa govoreći da je “namočen u burbon,
ostavljen da visi u sušioni mesa nekoliko meseci, onda iznešen van i pregažen automobilom“.
Odmah nakon prve pesme ostavlja publiku zatečenom, i „prisiljava“ ih da upamte taj „burbonski“ glas.
„I Hope I Don’t Fall in Love with You“ prva je pesma gde on sebe predstavlja kao poetu, romantičara.
Nagoveštava nam da će tokom cele karijere donositi sve bolje i bolje stvari, koje ćemo uvek sa istim zadovoljstvom slušati.
Miran ritam, divno grub glas i božanstveni tekst glavne su karakteristike ovog kompozitora.
Viski, cigare i neki poseban svet koji nam on stvara i prikazuje, opčinjavaju nas i prisiljavaju da gledamo svet njegovim očima.
Vejtsova percepcija je možda jedna od najautentičnijih bluz percepcija.