Hristolika ljubav

HRISTOLIKA LJUBAV

- Drži se podalje od svake zavisti. Ona izjeda čoveka. Kod zavidljivog čoveka svašta se dešava. Ja sam to doživeo. Ljudi su me smatrali dobrim i mnogi su dolazili k meni da se ispovede.
Čedo moje, Hrista treba da zavolimo strašno, božanskom ljubavlju.
Blago onome koji je naucio da sve ljude voli tajno. On ne traži od drugih ljubav, niti mu je važno da li ga vole.
Ti voli svakoga i tajno se u sebi moli. Izlivaj svoju ljubav prema svima. Doći će vreme kada ćeš moći da voliš neusiljeno. I osetićeš da i svi drugi tebe vole. Jedna svetovna pesma kaže:
Tražiš da te volim.
Ljubav se ne traži,
u laticama srca
rađa se sama.

Shvati ovo na duhovan način. Ti u svom srcu pronađi ljubav Hristovu.
Mnogi monasi, a naročito žene, kažu: " Voliš li me? Zašto me ne voliš?" Koliko li je ovo daleko od ljubavi Hristove! To je siromaštvo - duhovno siromaštvo.
Nemoj nikada pridavati važnosti tome da li te vole. Važno je da ti imaš izobilnu Hristovu ljubav prema drugima. I na tajanstven način će doći do preobražaja u čitavoj zajednici. Ovo o čemu govorim, predstavlja najbolje misionarenje.

Iz knjige "Starac Porfirije -
podviznik ljubavi, prozorljivi
čudotvorac"
(Beseda, Novi Sad, 2002.)
 
Da dodam,umesto komentara

".........Ljubav je strpljiva, puna dobrote. Ljubav nije zavidljiva. Ljubav se ne uznosi, ne nadima se, ne cini sto ne valja, nije koristoljubiva, ne razduzuje se, nije zloslutna, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve podnosi, uvek veruje, svaku nadu cuva, sve snosi. Ljubav nikad ne gine, a prorocstva ce se svrsiti i jezici ce prestati i sve poznanje ce se iscrpsti. Jer je nase poznanje samo delimicno i nase prorokovaje je samo delimicno, ali kada dodje ono sto je svrseno, nestace ono sto je nepotpuno.
Kad bejah dete, kao dete govorah, kao dete misljah, kao dete prosudjivah, a kada postadoh covek nestade ono sto je bilo detinje. Mi sada gledamo kao pomocu ogledala u zagonetku. Ali onaj ko vidi ljubav, taj se gleda licem u lice. Sad poznajem samo nesto, a onda cu poznati ko sam i onda cu se videti licem u lice, kao sto sam sebi oduvek bio poznat. Jer samo je ljubav ta koja prepoznaje svoje lice i samo je ljubav ta koja vidi isto lice. Sada Vam dakle ostaje ovo troje.
Vera, nada i ljubav.
Ali je ljubav najveca medju njima! Upamtite ove moje reci i neka Vam zivot ne prolazi u tami."

Prva Pavlova poslanica Korinćanima


:heart::ok::hvala:
 

Back
Top