Ne znam s ovog aspekta jer sam bila odvažna ili hrabra. Ja doživljavam kao hrabrost. A, možda je ipak samo ludost. Ja tačno sada znam šta je, ali nema veze. Mislim da jesam. I pravo da ti kažem, ne znam kako uspeh. Ja kao da u tom momentu ne bejah potpuno svesna šta će to sve da donese. Ali, znam da sam tako odlučila bila, jer sam znala u sebi, da je to tako ispravno. Imala sam dva izbora. Mogla sma ja drugačije, ali mene je vuklo dubinski ovo. Zato sam znala da tako treba. Tada sam prvi put bila hrabra jako mnogo iako sam u srcu znala da unapred gubim. Odnosno da sam ja u ratu, koji dobiti neću. Ali, ja znam zašto sam vojevala baš te i takve bitke.
Drugi put sam hrabra bila, kada sam hrabro podnosila sve što je nakon toga usledilo. S ove distance, smatram da sam se baš drčno i muški držala. Da sam lavovski držala konce u svojim rukama, sve dok me zaista nije potuklo. Osećala sma se kao ratnik, koji će radije umreti, ali se neće pokoriti onome što me slama. I tako je i bilo. Potuklo me je. I u redu je. Znam da tako moralo je.
Treći put sam hrabra bila, kada sam morala da se suočim s svim posledicama kasnije takvog stava, principa, ponašanja. I preuzela sma hrabro odgovornost za to. Ne žalim ni jednog dana u sebi, što sam to uradila. Zato što i sada ovako kako je, ja živim mirno, jer mirno sada spavam. Posledice su bile katastrofalne. Teške, teške...I tada sam hrabro odlučila opet, da ću gurati do samog kraja i sebe ozdraviti do onog stepena maksimuma dokle god može da bude. Znam da neće biti nikada kao pre. U tim danima, kao i sada, "svlačim " s sebe sve segmente. Sve dubisnki analiziram. Analizirah. Hrabro sam se suočila s svim onim šta mi nije davalo mira. Šta me je gušilo i jelo. Mira davalo nije.
Četvrti put je sada. Odnosno ima tome već, nekako je zajedno krenulo s bolesti..ili tek nakon toga...nekako sam ostala sama, sve se zbrčkalo ne treba i još stotinu situacije, koje su me navele da se suočim s svim onim što mene kao čoveka dubinski plaši. Šta mene straši. To sada zajedno s borenjem s bolešću, menjam u sebi i sama s sobom. Sve ono što u sebi smatram za male demone i ono šta možda jeste moja tamna strana ličnosti. Sada se više nego ikada, u prekretnici svog života, suočavam s onim što je još ostalo, da u sebi promenim i izmenim.
Hrabrost...da po cenu svega ostanem svoja. Možda je to ta najveća. Bila i ostala. I kada sam sijala i sada kada sam na dnu. To sam što jesam. I u punom crnilu i belilu.
