Hrabrost!?

Hrabrost nije osobina..niti je nesto sa cime se radjas.
Hrabrost je(ja makar tako mislim) reakcija tvog uma u nekom kriticnom trenutku po tebe.
Msm,nemam pojma kako to da definisem ali svako nije osobina niti je nesto dato rodjenjem..
mozda tvoj nacin kako dozivljavas svet ima veze sa tim..
 
Hrabrost, neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline. Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama, opasnostima i teškoćama. Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati nešto.
Hrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha. Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života. Hrabrost nije poricanje straha, ni odsutnost straha. Naprotiv - to je odluka iz slobodnog izbora učiniti ono što je potrebno, unatoč osjećaju straha.
Razlikujemo
fizičku hrabrost, koja označava sposobnost suočavanja sa strahom, boli ili rizikom od ozljede, smrti.
i
moralnu hrabrost koja znači sposobnost ići protiv mišljenja drugih ljudi, riskirajući ismijavanje, sramotu ili osude.

Evo sta kaze vikipedija na ovu temu,ali me vise zanima misljenje psihologa,ili makar psihologa amatera.
 
Evo sta kaze vikipedija na ovu temu,ali me vise zanima misljenje psihologa,ili makar psihologa amatera.

Verujem da se pojam hrabrosti može svesti na neke druge koncepte iz psihologije a koji su zajedničkim imenom opisani kao hrabrost, koju smatram vrlinom. Ova moralna hrabrost nesumnjivo liči na pojam anti - konformizma, dakle spremnosti da se ispolji i brani svoj stav u situaciji kada sredina nameće neke druge stavove. Fizička hrabrost se može opisati kao visoka spremnost da se preuzme rizik po cenu postizanja nečega što želimo. Može takođe biti obuhvaćena pojmom altruizma, tj. visoke spremnosti da se nekome pruži pomoć a opet uprkos riziku koji nam preti ako pružimo pomoć. Dakle sve se nekako vrti oko spremnosti da se preuzme rizik a ovog koncepta u psihologiji ima koliko hoćete, pojavljuje se u više različitih teorija ličnosti.
 
pa vise se formira nekim vaspitanjem i socijalnom sredinom
jedna od glavnih stavri je naučiti dese samovoljenju, samopoštovanju, samopouzdanju isl, a bez toga valjda nema hrabrosti
sad - srabrost se shvata nekako previše mitski i bajkovito
realno za sve u životu treba hrabosti - da učiniš bilo šta da se realizuješ, ineseš stav, budeš drulčiji ovo-ono
jer opozit hrabrosti je - strah
a strah je emocija koja upravlja svima nama
dakle prevazilaženje svakog straha je hrabrost
 
Sta mislite tj sta kazu knjige na temu hrabrosti? Da li je to urodjena osobina,stecena ili je to nesto sa cime se rodis ili ne?

Definitivno se rađaš ..steći je ne možeš bez nekih urođenih predispozicija ... hrabrost je uspješan otpor, sa naglaskom na uspješan ..ne buntovnik bez razloga, nego sljedbenik vlastite misli... ne osoba zarobljena u sadašnjem vremenu ... nego osoba sa ukusom koji izdvaja, u miru vuk samotnjak..kad zatreba vođa čopora ... kad zasmeta ...
 
hrabrost je sposobnost da se suoci sa strahom i da se isti nadvlada
Upravo to. Ljudi često imaju pogrešnu predstavu o junaštvu i hrabrosti pa hrabrost tumače kao odsustvo straha. Apsolutno pogrešno. Čovek koji se ničega ne boji nije hrabar, nego je budala. Strah je preduslov za hrabrost, neko od vas lepo reče - klica hrabrosti. Bojati se znači biti svestan opasnosti, a delovati uprkos tome onako kako misliš da je ispravno, časno, pravedno...to je hrabrost. Mislim da se svaki čovek rodi sa predispozicijom da bude hrabar, ali u kolikoj meri će razviti tu vrlinu zavisi od sklopa ostalih "darova" koje dobije rođenjem. Nekada je sklop tih darova plodno tlo, a nekada jalova pustinja.
 
Lepo piše u vikipediji (možda malo površno). Samo je pitanje koliko je to uvek vrlina.
Dodao bih da ništa nije dobro kada ide u krajnost. Jer postoji i nerazumna hrabrost.
I strah je značajan sputavajući faktor koji u zavisnosti od intenziteta nije uvek moguće savladati.
Može se uticati na strahove i menjati njihov intenzitet.
 
Храброст се учи;боље рећи стиче:самоконтролом и убијањем страсти.
Страх је страст као што је страст жеља за пићем,за сексом,за једењем.
Treba biti leden.
 
Poslednja izmena:
Da li je hrabrost onda i po svaku cenu ići glavom kroz zid? Ne, to je preambicioznost pomešana sa neracionalnošću i nepromišljenošću.
Sama po sebi hrabrost je sposobnost da se suočiš sa životom, i da probleme rešavaš brzo, a kvalitetno.
 
Da li je hrabrost onda i po svaku cenu ići glavom kroz zid? Ne, to je preambicioznost pomešana sa neracionalnošću i nepromišljenošću.
Sama po sebi hrabrost je sposobnost da se suočiš sa životom, i da probleme rešavaš brzo, a kvalitetno.

Ne.
Ako je neko oslobodjen i sledjen od strasti,onda se podrazumeva da je on sav u intelektu.Iz toga sledi da on neće raditi kako ti kažeš neracionalno i nepromišljeno,već će probleme rešavati brzo i kvalitetno.
 
Sta mislite tj sta kazu knjige na temu hrabrosti? Da li je to urodjena osobina,stecena ili je to nesto sa cime se rodis ili ne?

Ne znam sta kazu knjige, ali znam sta kazem ja. :manikir: Šalim se, malkice. :) Elem, mislim da se rodis sa tim, da imas te neke plemenite osobine, a da razvoj dobre okoline, porodica i drustvo to samo razvijaju i usmeravaju na jos pozitivniji i kreativniji nacin ispoljavanja. Po meni je hrabrost, reagovati u skladu sa onim sta jesi, u datom trenutku kada je u procepu ono sta ti mislis da jesi ili ono kakav si zaista i od cega sazdan kao licnost. A onda se zapitam, moze neko na primer biti hrabar a da nikada ne bude u toj situaciji da lupam, mora nekoga izbaviti iz nabujale na primer reke, da iskaze svoju hrabrost i da se po prirodi stvari to nikad ne dogodi, da li on onda milsi samo da je hrabar ili samo jeste, a kako jeste ako nije to nicim dokazao? A ponekad opet mislis da nisis, ali onda u nekim situacijama iznenadis sebe kako si odreagovao kakko mozda nikaad ne bi u nekim drugacijim situacijama i da si bio hrabar kada su svi reagovali drugacije od tebe...A opet si mozda da kazem malo plasljiviji, ali te utucaj drusta i okolina formiraju tako u znacajnoj meri. Mozda je to po malo od svega. Jer imas na primer izuzetno da kazem hrabre ljude, koji ponekad odreaguju kao i drugi ljudi, oni manje hrabri...Opet kazem i to je ljudski, ljudski se plasiti. Onako istinski gledajuci, kada ponajbolje razmislim, mislim da se takav rodis a da te situacije samo iskristalisu da li si zaista to sto jesi ili samo mislis da jesi hrabar. Hrabrost je delovati casno, cisto i istinki u skladu sa svojom dusom . :kiss:
 

Back
Top