Mensch-Maschine
Iskusan
- Poruka
- 6.591
Slučaj 1:
Juče preleteo preko vesti o našem zimsko-olimpijskom timu, koji će se dogodine takmičiti u (beži mi) Sočiju. U ekipi je i izvesna Ivana Kovačević, nordijska skijašica. Jedini komentar čitalaca na vest tada je bio: ''nije losa ova Ivana''. Danas ima i malo više komentara, ali taj je do sada skupio 66 pluseva i jedan minus.
Slučaj 2:
___________________________________________________________________________________
Dakle, očigledno je da žene moraju da računaju na to da su (od strane muškaraca) doživljene pre svega kao vizuelna pojava, odnosno da sve što rade i sve što govore uvek ostaje upakovano u manje ili više šareni papir, a da se na ceo ''paket'' uvek gleda samo kao na potencijalno dobar erotsko-rasplodni materijal (''Will you merry me'' sindrom).
Možete polemisati na temu da li je takav ugao posmatranja biološki determinisan ili društveno uslovljen, ali mene više zanima nešto drugo. Da li smatrate da bi ženama primarna trebala biti borba za oslobađenje iz tog okvira i za menjanje svesti muškaraca (što, kad se tako formuliše, zvuči kao nešto što je unapred osuđeno na propast), ili je, dapače, uputnije da porade na iskorištavanju fenomena u svoju korist (po sistemu - ne pišaj uz vetar, napravi vetrenjaču)?
Da li su žene koje žele da budu ozbiljno shvaćene hendikepirane svojim dobrim izgledom ili su hendikepirane ako su neprivlačne?
Juče preleteo preko vesti o našem zimsko-olimpijskom timu, koji će se dogodine takmičiti u (beži mi) Sočiju. U ekipi je i izvesna Ivana Kovačević, nordijska skijašica. Jedini komentar čitalaca na vest tada je bio: ''nije losa ova Ivana''. Danas ima i malo više komentara, ali taj je do sada skupio 66 pluseva i jedan minus.
Slučaj 2:
Dakle, očigledno je da žene moraju da računaju na to da su (od strane muškaraca) doživljene pre svega kao vizuelna pojava, odnosno da sve što rade i sve što govore uvek ostaje upakovano u manje ili više šareni papir, a da se na ceo ''paket'' uvek gleda samo kao na potencijalno dobar erotsko-rasplodni materijal (''Will you merry me'' sindrom).
Možete polemisati na temu da li je takav ugao posmatranja biološki determinisan ili društveno uslovljen, ali mene više zanima nešto drugo. Da li smatrate da bi ženama primarna trebala biti borba za oslobađenje iz tog okvira i za menjanje svesti muškaraca (što, kad se tako formuliše, zvuči kao nešto što je unapred osuđeno na propast), ili je, dapače, uputnije da porade na iskorištavanju fenomena u svoju korist (po sistemu - ne pišaj uz vetar, napravi vetrenjaču)?
Da li su žene koje žele da budu ozbiljno shvaćene hendikepirane svojim dobrim izgledom ili su hendikepirane ako su neprivlačne?