4.Aka Manto
Zahodi japanskih škola su po ovoj legendi zaposjednuti nečim veoma čudnim.
Duh opsjeda zadnju kabinu u nizu i dok sjedite na školjci pita vas želite li crveni ili plavi toaletni papir
(u ne kim varijantama crveni ili plavi plašt).
Ako kažete crveni, rezat će vas sve dok vaša odjeća ne postane crvena od krvi,
a ako kažete plavi zadavit će vas da vam lice poplavi.
Svaki pokušaj da nadmudrite Aka Mantoa traženjem neke druge boje posljedicu ima to da vas odvuče u podzemni svet.
Izgleda je jedini pravi način da se spasite da kažete "Nikakav papir" i ostavit će vas na miru.
5.Tominin pakao
Ova poznata japanska priča je o pjesmi "Tominov pakao" koja govori o Tominu koji je umro i upao u pakao.
Prema legendi, morate ju čitati u sebi, ako ju pročitate naglas, umrijet ćete.
"Tominov pakao" je napisao Yomota Inuhiko u knjizi naziva "Srce je poput kotrljajućeg kamena" i
uvrštena je 27. kolekciju pjesama Saizo Yaso 1919.
Nije jasno kada je počela priča oko nje, ali stoji upozorenje
"Ako naglas pročitate ovu pesmu, tragične stvari će se dogoditi".
6.Kravlja glava
Priča "Kravlja glava" navodno je toliko ukleta da svako tko je ispriča, čita o njoj ili je čuje, na kraju umire.
Oni koji se susretnu sa pričom, tresu se od straha danima sve dok ne umru od straha.
Prema legendi, posljednji koji je ispričao priču bio je nastavnik koji je poveo učenike na ekskurziju
i tijekom vožnje autobusom odlučio, kao i inače, učenicima pripovjedati strašnu priču.
Ovoga puta je odabrao "Kravlju glavu". Učenici su uskoro počeli zapomagati da stane, ali učitelj je bio u transu i recitirao.
Policija pronalazi autobus u jaruzi, učenicima u transu je išla pjena na ustra.
Uspeli su ih osvjestiti, ali se nisu sječali ničega.
7.Lutka Okiku
Lutka koju je opsjednuo duh djeteta desetljećima intrigira Japance.
Prema legendi, lutka duga 40 centimetara obučena je u kimono sa sitnim svjetlucavim očima i kosom koja raste.
Nazvana je prema prethodnoj vlasnici.
Od 1938. lutka se nalazi u hramu Mannenji u gradu Iwamisava,
a prema tvrdnji iz tog hrama, kosa koja je prvo bila kratka, no narasla je na 25 centimetara, do lutkinih koljena
. Povremeno ju šišaju a kosa nastavlja rasti.
Kaže se da je lutku 1918. kupio 17-godišnji Eikichi Suzuki za svoju 2-godišnju sestru Okiku, kad su posjetili Saporro.
Djevojčica je voljela lutku i nije se odvajala od nje, pa niti kad je iduće godine iznenada umrla od prehlade.
A prema legenti, niti nakon toga.
Obitelj je lutku položila na kućni oltar i molila joj se svaki dan.
No primijetili su kako je kosa lutke počela rasti.,
To je za njih bio znak da se nemirni duh nastanio u lutki.
Obitelj Suzuki se 1838. preselila na Sahalin i predala lutku hramu Mannenji.
